Mensura Mujkić, 38-godišnja majka iz Tuzle, već četiri godine živi u agoniji.
Mensura je od zdrave, aktivne i pokretne žene došla u situaciju da je danas prikovana za krevet i ovisna o tuđoj brizi. Zbog jakih bolova u stomaku i maloj karlici, poteškoća s kretanjem i obavljanjem osnovnih životnih funkcija, u protekle četiri godine prošla je na stotine pregleda, brojne dijagnoze i nekoliko operacija. Nažalost, njeno zdravstveno stanje se nije poboljšalo, već dodatno pogoršalo, a tačna dijagnoza još nije uspostavljena.
Prošle godine je, uz pomoć organizacije Pomozi.ba i dobrih ljudi obavila pretrage i operacije u Turskoj, međutim, i dalje je bila nepokretna. U oktobru ove godine, pokrenut je novi apel nakon kojeg je Mensura ponovo otputovala u Tursku gdje je operisana prije dvije sedmice. Nažalost, operacije nije dobro prošla, a Mensura je osjetila potrebu da se javno oglasi kako bi i svi oni koji su učestvovali u prikupljanju sredstava, ali i oni koji su je redovno pitali za njeno zdravlje, bili upućeni u trenutnu situaciju.
Ovo je, kako je navela, bila njena osma operacija. Prve tri godine nije o tome govorila nikome izvan najuže porodice, a nakon objave apela, saznali su i brojni građani koji su joj željeli pomoći.
"I moram kazati da sam na tome mnogo zahvalna jer sve je lakše kada znate da niste sami. Kroz svu ovu borbu uvidjela sam koliko divnih osoba postoji, koje su mi pružale snagu u najtežim trenutcima, na čemu ću vječno zahvalna biti", navodi.
Kada je upitanju posljednja operacija, Mensura kaže da ona nažalost nije prošla uspješno.
"Ljekari su mi odmah nakon buđenja iz anestezije saopštili da zahvat nije bilo moguće izvesti onako kako su planirali. Razlozi za to su složeni i u njih ne bih ulazila, jer mi nije namjera da ikoga krivim ili prozivam, u tome hajra nema! Reći ću samo ono najvažnije: tokom prethodnih operacija uklonjeni su mi organi koji su bili potpuno zdravi, i danas to ima teške posljedice. Tek sada, kada napokon imamo jasnu dijagnozu svih problema koji su me pratili posljednje četiri godine, ispostavilo se da više ne postoji način da se stanje popravi baš iz razloga prethodnih operacija. Šta dalje — ni sama ne znam. Previše sam iscrpljena, umorna, razočarana i u velikim bolovima da bih mogla planirati bilo šta. Trenutno mi je jedini cilj da smognem snage za povratka kuci, svojoj djeci", navodi.
Dalje kaže da teško prihvata pomisao da možda nikada neće ozdraviti.
"Psihički i emotivno ne mogu da se pomirim s tim da ostatak života provedem na postelji, ovisna o tuđoj njezi i u bolovima. I zato, uprkos svemu, nastaviću da se borim. Tražiću rješenje, ljekare, bilo gdje u svijetu — boriti se da pronađem i najmanju šansu da ponovo stanem na svoje noge. Hoću li uspjeti, ne znam. To samo dragi Allah zna. Ali jedno znam sigurno: borit ću se do posljednjeg daha jer sve suprotno tome bi značilo da sam se predala. Iako moram biti iskrena i kazati da sam dolazila i do tih faza, gdje bih poželjela da više ne postojim ali te faze pripisujem bolovima. Ipak bolovi od kojih kolabrirate, bolovi od kojih vrištite, bolovi koji ni uz pomoć veoma jakih narkotika ne prolaze, mogu itekako da vas dovedu u psihičko stanje, u kojem vi više niste vi, a onda oni najteži bolovi, kada vidite da sve to uz vas prolaze vaša djeca, vaša majka. Svemu tome prisustvuju, a pomoći, ni oni vama, ni vi njima ne možete", navodi ona.
Uprkos izuzetno teškoj zdravstvenoj situaciji, Mensura se zahvaljuje za svaki vid podrške i pomoći.
"Čuvajte sebe i svoje najmilije, čuvajte svoje zdravlje jer vjerujte mi, ništa od zdravlja i vaših najmilijih, bitnije nije", zaključuje.
Za nadati se da će ljekari pronaći metodu liječenja koja će pomoći Mensuri, a brojni građani su spremni ponovo pokazati se na djelu kako ne bi sama snosila finansijska sredstva na ovom teškom i iscrpljujućem putu.
