Veliki je broj osoba kojima je nažalost iftar znači tišinu a ne okupljanje.
Dok se u mnogim domovima s akšamom palila svjetla, stolovi se punili toplim jelima, a porodice okupljale oko iftara, postojali su i oni kojima je ramazanska večer bila tiha, bez društva i bez topline doma.
To su bolesni, stariji i usamljeni ljudi kojima na vrata rijetko ko pokuca.
Upravo do njih, tokom ovog ramazana, ali i prehodnih dolazili su članovi Crvenog križa, Merhameta, Pomozi.ba i drugih organizacija.
Jedan takav primjer dolazi i iz Banovića, gdje su članovi Merhameta dijelili iftare na poručju cijele općine.
Amra Hodžić, jedna od članica Merhameta Banovići, u razgovoru za Tuzlanski.ba ističe kako je na adrese ljudi odlazila, ne samo sa iftarom, nego i s riječju, pažnjom i osjećajem da nisu zaboravljeni.
Njena priča o humanitarnom radu ne počinje slučajno. Kako kaže, sve je krenulo onog trenutka kada je donijela važnu životnu odluku.
"Moja motivacija da se pridružim podjeli iftara počela je onog trenutka kada sam na svoju glavu stavila krunu – hidžab. Oduvijek sam bila osoba koja voli pomagati drugima. Još od malih nogu trudila sam se dati onoliko koliko mogu i svojim postupcima osvijetliti obraz svoje porodice", priča Amra.
Put koji ju je doveo do Merhameta počeo je, kako kaže, ispred džamije Islamskog centra, u periodu kada se više posvetila vjeri i redovno obilazila džamije.
Navodi kako je jednog jutra, nakon sabah-namaza, hafiz upitao da li bi željela prisustvovati kursu islama, te je to prihvatila, ne sluteći koliko će joj to iskustvo promijeniti pogled na život.
"Te godine učesnici kursa islama imali su priliku da dijele iftare onima kojima je to potrebno. U tome je svako učestvovao dobrovoljno, onoliko koliko je želio. Upravo tada sam osjetila da sam pronašla nešto što mi je nedostajalo – mjesto gdje mogu pomoći, ali i učiti kroz životne priče drugih ljudi."
Susreti s ljudima koji žive u teškim socijalnim i zdravstvenim okolnostima ostavili su snažan trag na nju.
"Tu sam upoznala mnoge osobe, svaku sa svojom posebnom pričom, često teškom i punom izazova. Susreti s ljudima koji se suočavaju s teškim socijalnim i zdravstvenim situacijama dodatno su izgradili moj iman i ojačali moju vjeru. Naučili su me da budem još zahvalnija na onome što imam i još svjesnija koliko je važno biti uz one kojima je pomoć potrebna", kazala je ona.
Taj period, kaže, promijenio je njen pogled na svijet i dodatno je povezao s ljudima, ali i suštinom vjere – da budemo jedni drugima podrška.
Tokom volontiranja, upoznala je brojne ljude i njihove životne borbe.
"Tokom svog volonterskog rada upoznala sam mnoge ljude, njihove životne priče i borbe koje je teško opisati riječima. To su stvari koje čovjek treba vidjeti vlastitim očima da bi ih u potpunosti razumio. Gledala sam ljude koji se bore za život poput lavova, iako ih život nije mazio. Uprkos svemu kroz šta su prošli, oni i dalje žive, bore se i ne odustaju", govori nam Amra.
Iako kaže da je svaki susret poseban, jedan je na nju ostavio dubok trag. Radi se o susretu s rahmetli Azizom Salčinović, majkom prvog šehida iz Foče.
"To je bio susret sa nenom rahmetli Azizom Salčinović, majkom prvog šehida iz Foče. Sa njom sam često razgovarala i trudila sam se da joj barem malo uljepšam dane i izmamim osmijeh, iako je većinu vremena provodila na postelji. Ti razgovori su za mene imali posebno značenje", kazala je.
U tom periodu i sama je, kaže, tražila svoj životni put.
"U tom periodu sam i sama tražila svoj životni put i pitala se gdje zapravo pripadam. Moja tadašnja želja bila je da završim pravo i postanem advokatica, jer me je, kao i mnoge mlade ljude, pomalo zavarao dunjaluk i ideja o novcu", navela je.
Jedna rečenica promijenila je smjer njenog razmišljanja.
"Međutim, u jednom od naših razgovora nena mi je rekla rečenicu koju nikada neću zaboraviti: 'Ti bi, kćeri, bila dobar psiholog i vjerujem da bi se baš u tome pronašla'. Te riječi su u meni probudile nešto posebno. Kao da su osvijetlile put koji sam tražila i podsjetile me na ono što je zapravo oduvijek bilo u mom srcu – želju da pomažem ljudima i budem podrška onima kojima je to najpotrebnije", navodi ona.
Kroz sve te susrete, shvatila je da ljudima često ne treba samo hrana.
"Kada pogledam sve te osobe i njihove teške životne priče, način na koji se obraduju iftaru u meni probudi osjećaj da radim nešto zaista vrijedno. Ipak, kroz vrijeme sam shvatila da ih možda još više od samog iftara obraduje trenutak kada im neko pokuca na vrata, sjedne s njima i prozbori nekoliko toplih riječi", ispričala je Amra.
Dodaje da je osjećaj da nisu sami često važniji od samog obroka.
"Tada osjete da nisu sami i da na ovom svijetu još uvijek postoje ljudi koji imaju razumijevanja, pažnje i dobrote. U vremenu u kojem smo se mnogi zatvorili u svoje domove i svoje brige, tim ljudima posebno znači kada ih neko posjeti bez predrasuda i bez osuđivanja zbog njihove bolesti ili teškog socijalnog stanja", kazala je.
Kako ističe, nekada je dovoljno vrlo malo.
"Ponekad je dovoljno samo malo ljudske topline, iskren razgovor i nečije prisustvo da im vrati osjećaj dostojanstva i nade. Upravo u tim trenucima čovjek shvati koliko male stvari mogu imati veliku vrijednost i koliko je važno da jedni drugima budemo podrška", rekla je.
Poseban osjećaj, kaže, nosi pomaganje upravo u ramazanu.
"Pomoći nekome u meni uvijek probudi poseban osjećaj, ali pomoći nekome u mjesecu Ramazanu je nešto što je zaista teško opisati riječima. To je vrijeme kada se dobra djela posebno vrednuju, a moje srce tada ispuni smiraj koji rijetko osjetim u drugim periodima godine", navodi ona.
Ramazan, dodaje, u njoj budi posebnu toplinu i bliskost.
"Ramazan u meni probudi neku posebnu toplinu i osjećaj bliskosti s ljudima i vjerom. Svaki put kada mogu pomoći nekome, bilo da je ta osoba zdrava ili bolesna, moje srce ispuni posebna svjetlost. A tokom Ramazana ta svjetlost kao da postaje još jača i toplija", istaknula je.
Kaže da poruka bi poslala mladima jeste da što prije pokušaju shvatiti prave vrijednosti u životu.
"Dunjaluk je prolazan – doći će i proći, a ono što zaista nosimo sa sobom jesu naša djela. Riječi 'Iskoristi mladost prije starost' najdublje se osjete kada upoznamo ljude koji se svakodnevno bore s teškim životnim iskušenjima. Tada shvatimo koliko je važno cijeniti svaki trenutak i biti zahvalan za ono što imamo", navela je.
Dodaje da mnogi danas imaju mnogo, ali zaboravljaju ono najvažnije.
"Danas mnogi mladi imaju skoro sve što mogu poželjeti, a opet često zaboravljamo na zahvalnost. Istinska snaga srca dolazi onda kada osvijetlimo svoju dušu – kada pronađemo smiraj u dobročinstvu, vjeri i pomaganju drugima, a ne u prolaznim mladalačkim postupcima misleći: 'Imamo još vremena'", kaže ona.
Upozorava da vrijeme nije neograničeno.
"Možda imamo mnogo stvari, ali vremena nemamo. Niko od nas ne zna kada će doći trenutak odlaska s ovog svijeta, i zato je važno da tada budemo spremni. Materijalne stvari mogu nestati i izgubiti svoj značaj; one jesu potrebne za život, ali prava sreća nalazi se u onome što ne prolazi – u djelima koja činimo i u ljubavi koju dijelimo. Ono što uradimo danas ne možemo vratiti, ali možemo učiniti najbolje što možemo sada i tako oblikovati svoj život na ispravan način", kazala je Amra.
Poručila je mladima da "probude svoje duše i shvate pravo značenje prolaznog dunjaluka".
