Povratak porodica iz inostranstva u Bosnu i Hercegovinu predstavlja zanimljiv zaokret nakon dugog perioda odlazaka.
Mnoge porodice odlučuju se vratiti zbog osjećaja nostalgije i želje da budu bliže rodbini. Povezanost s kulturom, jezikom i običajima ima snažan utjecaj, posebno kod roditelja koji žele da njihova djeca odrastaju u domovini.
Tako su se ove godine u Tuzlanski kanton iz inostranstva vratila 82 učenika.
Prema informacijama koje je Tuzlanski.ba dobio od Ministarstva obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona, 74 učenika se vratilo u osnovne škole, dok je osam učenika nastavilo srednjoškolsko obrazovanje u svojoj domovini.
Najviše učenika se vratilo u Tuzlu, njih 24, i Živinice gdje je 16 povratnika.
Vezani članak
''Svaki povratak, a posebno povratak naše djece, donosi novu nadu, svježinu i vjeru u budućnost. Ova vijest nije samo statistika, već snažan podsjetnik da naše škole, naš Kanton i domovina Bosna i Hercegovina uvijek imaju mjesto za svako dijete'', kazao je Ahmed Omerović, ministar obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona.
Zašto se porodice vraćaju?
Razlozi za migracije su uglavnom socio-ekonomske prirode. U zadnje vrijeme BiH je svjedočila velikom egzodusu, odlazile su cijele porodice, a glavni razlog odlaska je potraga za boljim ekonomskim prilikama.
BiH se suočava s visokom stopom nezaposlenosti, niskim platama i nesigurnim uslovima rada, tako da su inostrane zemlje koje nude stabilnija radna mjesta i veće plate bila prilika za novi život.
Ipak, u zadnje vrijeme je primjetna i obrnuta migracija. Iako je BiH i dalje ekonomski izazovna, nakon nekog vremena, porodice ipak odlučuju da se vrate.
''Pozitivno je da se djeca i porodice vraćaju, treba zaista učiniti sve napore da se to događa što više i što češće i da ljudi našeg porijekla ostaju ovdje, da se svako iz svog ugla bori za to, mi kroz obrazovanje, drugi kroz kulturu, kroz privredu, da napravimo jedno okruženje koje će biti dobro za sve'', kazala je sociologinja i profesorica u Gimnaziji Meša Selimović Smiljana Vovna za Tuzlanski.ba.
Život u inostranstvu često nosi sa sobom ubrzani ritam, pritisak na poslu i visoke troškove života. Povratak u BiH može značiti jednostavniji i opušteniji način života, gdje su zajednice manje, a društveni kontakti prisniji.
Kako odlazak pa povratak utiče na djecu?
Odlazak iz BiH, a potom povratak, značajno utiče na djecu, kako emocionalno, tako i psihološki. Kada porodica odluči otići u inostranstvo, djeca često prolaze kroz izazovan proces prilagodbe na novu sredinu. Promjena kulture, jezika i društvenih normi može biti stresna, a posebno je osjetljivo razdoblje integracije u nove škole i društvene krugove.
''Naš obrazovni sistem je dobar, opširni smo u svim oblastima. Oni kada odu, brzo i lako se snađu. Ali mislim da će povratak biti veći napor za njih nego za njihove roditelje. Dok se ponovo vrate u naše obrazovne okvire i širinu koju naš sistem traži'', objašnjava sociologinja Vovna.
I odlazak i povratak imaju i svoje prednosti. Djeca koja su živjela u inostranstvu često razvijaju viši nivo socijalne inteligencije, fleksibilnost u razmišljanju i lakše prihvataju različitosti.
Bilingvizam ili znanje više jezika također postaje značajan resurs za njih. Povratak u BiH, iako izazovan, može im omogućiti da povežu različita iskustva i pronađu balans između oba svijeta, što ih često čini zrelijima i prilagodljivijima u kasnijem životu.
Djeca koja se vraćaju u BiH, iako možda prolaze kroz fazu prilagodbe, ponovo se povezuju s kulturom, porodicom i tradicijom. Povratak omogućava da se ojačaju porodične veze, a djeca iznova otkrivaju svoje naslijeđe. Za nadati se da će se trend povrataka nastaviti, da će porodice graditi živote u svojoj domovini, ali i da će država načiniti važne korake da olakša život svojim građanima, umjesto da ih dovodi u dilemu - ostati ili otići.
