Jedan od šest hafiza koji tokom mjeseca ramazana uče tradicionalnu hafisku mukabelu u srcu Tuzle, u Čaršijskoj džamiji je i Nermin Đuzić, mladi čuvar Kur'ana i naučnik iz oblasti genetike i bioinžinjeringa.
Postoje mnoge priče koje na čovjeka ostave efekat, izazovu emociju ili jednostavno, promijene pogled na život.
Priča Lukavčanina, Nermina Đuzića, hafiza Kur'ana i naučnika u oblasti genetike, jedna je od onih koje nose posebnu notu - notu o snazi volje, disciplini i duhovnoj dubini.
Nermin je od onih koji spojiše nauku i vjeru, a u razgovoru za Tuzlanski.ba govorio je o svom putu hifza, izazovima, porodičnoj podršci i naučnim ambicijama.
Hafiz Nermin, trenutno magistar i student doktorskog studija u oblasti farmakogenetike, na samom početku kaže nam da je "osoba koja prvenstveno cijeni znanje, upornost i rad na sebi."
"U profesionalnom smislu, bavim se i konsultativnim uslugama genetičkog savjetovanja i radim kao recenzent i asistent u uredništvu Žurnala u oblasti biomedicinskih nauka", ističe hafiz te dodaje da se najviše identifikuje "kao neko ko uvijek teži učenju i napretku u svakoj oblasti koje se dotakne."
U životu se, kaže, vodi hadisom u kojem poslanik a.s. kaže da "Allah Uzvišeni voli da kada neko od vas nešto radi, da to uradi na najbolji način".
Nermin vjeruje "da svaki čovjek treba maksimalno iskoristiti svoje talente i vještine za pozitivne promjene'', i upravo u tome pronalazi svoju najveću motivaciju.
Hifz u životu
Nermin je hafiz Kur’ana, titule koju rijetki za života uspiju dostići. Odrastao je, kaže nam u porodici u kojoj se velika pažnja pridaje vjeri i odgoju kroz islamske vrijednosti, a pamti i svoj prvi namaz koji je obavio sa pet ili šest godina.
"Moja veza s islamom i Kur'anom počinje još od djetinjstva, hvala Allahu. Babo je imao ključnu ulogu u mojim prvim koracima upoznavanja islama, jer me upravo on kao malog dječaka naučio osnovama vjere, sufari, a kasnije i prvim surama Kur'ana, te me vodio u džamiju. Sjećam se da smo zajedno koristili razne slikovnice, bojanke i čak CD-ove sa snimcima sura, što mi je već tada ulilo duboku ljubav prema Kur'anu i čežnju da ga jednog dana u potpunosti savladam. Kada bih nešto kasnije u mektebu slušao stariju djecu kako uče Kur'an, osjećao sam jaku želju da i sam krenem njihovim stopama, zbog čega sam ubrzo počeo direktno s čitanjem i učenjem prvih ajeta Kur'ana", ističe Nermin.
Kako je rastao, ljubav prema Kur'anu nastavila je jačati. Već u srednjoj školi počeo je ozbiljnije proučavati tedžvidska pravila.
"Samostalno sam istraživao udžbenike o tedžvidu, te redovno vježbao pred svojim mualimima. Relativno brzo sam usavršio pravila učenja Kur'ana, što me dodatno inspirisalo da krenem u još ozbiljniji i zahtjevniji korak—hifz", ističe hafiz.
Kao razlog da se odluči za hifz Kur'ana, Nermin pridaje svojoj, kako kaže, urođenoj ambicioznosti.
"Uvijek sam u svemu nastojao otići što dalje i više. Također, motivisali su me i brojni hadisi o vrijednostima učenja Kur'ana i nagradama koje čekaju učače i hafize Kur'ana. Primjerice, jedan takav hadis je onaj u kojem Poslanik a.s. kaže:"Reći će se učaču Kur'ana na Sudnjem danu: 'Uči i penji se, uči lijepo i razgovjetno, kao što si i na dunjaluku učio, jer uistinu je tvoje mjesto kod posljednjeg ajeta kojeg proučiš". Također, tada u mome Lukavcu nije bilo mnogo hafiza Kur'ana, te se u meni javila želja da jednog dana budem hafiz i podučim druge Kur'anu i doprinesem broju hafiza u ovoj, ne tako velikoj, sredini", kaže nam.
Kao srednjoškolac, počeo je ozbiljno proučavati tedžvid i samostalno učiti dijelove Kur’ana.
"Moji prvi koraci u hifzu bili su samostalni. U trećem razredu gimnazije napravio sam spisak sura koje sam često slušao i počeo ih učiti napamet. Nakon što sam savladao dijelove sa tog spiska, krenuo sam učiti zadnji džuz Kur'ana. Zatim sam stupio u kontakt s hafizom Nedžadom Vehabovićem, koji je tada živio u Lukavcu i koji me uveo u metodu hifza po tzv. krugovima", pojašnjava Nermin.
Svoju odluku da postane hafiz isprva nije odmah podijelio s porodicom.
"Na početku sam to krio od roditelja, ali kada sam im saopštio svoju želju, njihova reakcija bila je ispunjena srećom i ponosom", ističe hafiz te dodaje kako su mu upravo oni od samog početka bili najveća podrška i motivacija u cijelom procesu hifza.
Kaže kako se uz radost, osjećala i određena doza odgovornosti i ozbiljnosti.
"Bili su svjesni da put do hifza nije lak, da zahtijeva mnogo odricanja, strpljenja, discipline i organizacije vremena. Upravo zato njihova reakcija nije bila samo izražavanje sreće, već su mi odmah pružili konkretnu podršku—kako moralnu, tako i praktičnu—trudeći se da mi maksimalno olakšaju ovaj zahtjevni put."
Motivacija i snaga volje
Kur’an sadrži 604 stranice, podijeljene na 30 džuzeva. Nermina smo pitali je li mu bilo teško odvojiti vrijeme za učenje i ako je bilo tih trenutaka, postoji li nešto ili neko ko ga je motivisao u cijelom procesu, ko mu je bio vjetar u leđa.
"Kur'an zahtjeva potpunu predanost, kontinuitet i disciplinu, pa su upravo zbog toga izazovi bili još izraženiji. Međutim, svaki put kada bih naišao na prepreke ili osjećao umor, podsjećao sam sebe na cilj koji sam zacrtao i na plemenitost onoga što radim, što mi je uvijek davalo novu snagu", ističe Nermin, te dodaje da je osim roditelja koji su mu bili najveća motivacija, podršku dobivao i od muhaffiza Nedžada Vehabovića.
"On nije bio samo učitelj, nego i veliki prijatelj, psiholog, mentor i savjetnik. Njegova upornost, strpljenje i savjeti davali su mi sigurnost i usmjeravali me ka ostvarenju moga cilja. Također, mnogo me motivisala pomisao na to da svojim primjerom mogu ohrabriti druge mlade ljude u mojoj zajednici da krenu putem Kur'ana."
Hafiz Đuzić ističe i važnost duhovne dimenzije u procesu hifza, naglašavajući kako su mu riječi Poslanika, a.s., bile snažna motivacija.
"Upravo to me stalno podsjećalo koliko je vrijedno ono što radim i davalo mi snagu da nastavim dalje bez obzira na poteškoće na koje sam nailazio."
Na pitanje šta je ključno za uspješan hifz, hafiz Đuzić ističe da, uz volju i odricanje, presudnu ulogu imaju iskrena namjera, disciplina i dubok odnos s Kur'anom.
"Hifz Kur'ana nije proces koji se ostvaruje isključivo snagom pamćenja ili količinom vremena provedenog u učenju; to je prije svega duboko duhovno iskustvo, u kojem hafiz mora razviti iskren i dubok odnos s Kur'anom. Onaj ko želi postati hafiz mora prvenstveno osjećati ljubav i poštovanje prema Kur'anu, jer upravo taj osjećaj daje dodatnu energiju, snagu i strpljenje za svakodnevni trud", kazao je Đuzić, naglašavajući važnost sistematičnosti i rada uz stručnog muhaffiza.
Dodaje da odgovornost hafiza ne prestaje s posljednjom stranicom.
"Održavanje hifza zahtijeva svakodnevno ponavljanje. Preporučuje se svakodnevno ponavljanje najmanje 2 džuza. Redovno klanjanje teravija tokom ramazana, učenje Kur'ana u džematu ili učenje na različitim manifestacijama također su prilike koje pomažu u čuvanju i osvježavanju naučenog. U konačnici, ključ čuvanja hifza jeste svijest hafiza da je Kur'an dragocjen amanet, koji zahtijeva stalnu pažnju, ljubav, strpljenje i predanost", riječi su Đuzića.
26. oktobar datum je na koji je Nermin pred Komisijom za hifz Rijaseta Islamske zajednice BiH proučio posljednje ajete Kur’ana Časnog i stekao titulu hafiza.
Pitali smo ga koliko je njemu ovaj datum značajan u životu i može li reći da se od tog dana njegov život promijenio.
"Datum 26. oktobar 2023. godine za mene predstavlja jedan od najvažnijih i najemotivnijih dana u mom životu. To je dan koji ću, uz Allahovu dozvolu, zauvijek pamtiti, jer sam upravo tada, ostvario svoj san i stekao plemenitu titulu. Slobodno mogu reći da od tog dana osjećam veću bliskost sa Allahom i Njegovom Knjigom, dublje i bolje razumijem Kur'an i odgovornost koju imam kao čuvar Kur'ana", kaže nam Nermin.
Za njega, dodaje, postati hafiz nije bio samo lični uspjeh, već je značilo i početak nove životne misije, a ona je, prenošenja znanja drugima i pomaganja mladim ljudima da krenu putem Kur'ana.
''Čovjeka ne trebaju definisati njegove slabosti, nego njegova djela''
Nerminovo životno iskušenje sa kojim se od malena nosi, a koje se ogleda u blagim poteškoćama u finoj motorici, nije ga omelo ni na kojem polju. U prilog ovoj tvrdnji govori činjenica da, pored hifza, naš sagovornik niže uspjehe i na polju nauke.
"Nikada nisam dozvolio da me moje iskušenje sputava. Prihvatio sam sebe kakav jesam i trudio se da ljudi u meni prepoznaju znanje, trud i zalaganje, a ne fizička ograničenja. Uvijek sam se trudio da ljudi više obrate pažnju na ono što suštinski jesam i moje intelektualne sposobnosti, rad i zalaganje. Smatrao sam da na taj način najbolje mogu nadomjestiti svoje manje fizičke i motoričke nedostatke. S druge strane, uvijek sam osjećao da postoje ljudi koji na plećima nose mnogo teža iskušenja i suočavaju se s ozbiljnijim izazovima od mene, stoga se nisam smatrao nešto ugroženim ili značajno drugačijim od ostalih", kaže Đuzić.
Ističe da ga je takvo iskustvo naučilo važnim životnim lekcijama.
"Nema vremena za samosažaljenje – život traži odlučnost i rad. Iskušenja su me naučila da čovjek ne treba da bude definisan svojim slabostima, već djelima koja ostavlja iza sebe. Stoga smatram da se moramo fokusirati na rad, trud i ostvarivanje ciljeva kako bismo ostavili pozitivan trag i rezultate iza sebe. Ova iskušenja su me oblikovala u osobu kakva sam danas: upornu, odlučnu i svjesnu da čovjek svojim djelima, a ne svojim ograničenjima, ostavlja trag u društvu. Tjelesna ograničenja su ništavna, ako um odluči da može dostići nebeske visine", naglašava Nermin.
Učenje hafiske mukabele
Tradicija učenja hafiske mukabele u Čaršijskoj džamiji traje punih 25 godina. Odnosno, započela je 26. novembra 2000. godine, dan prije početka mjeseca ramazana.
Tradicija je nastavljena i ovoga ramazana kada su brojni vjernici prisustvovali učenju Božije knjige, a jedan od učača među šest hafiza bio je i Nermin.
Mukabela učena je nakon ikindije-namaza, okupljajući hafize i vjernike iz zajednice.
Hafisku mukabelu ovog ramazana također su učili hafizi Merim-ef. Đulović, Saudin-ef. Gobeljić, Nedžad Vehabović, Edin Smajić i Eldar Ćatibušić.
Na pitanje šta za njega predstavlja ova mukabela, te koliko mu je ona dodatno obogatila i uljepšala mjesec posta, Nermin ističe da učenje za njega predstavlja posebnu duhovnu privilegiju, veliku čast, ali i dodatnu odgovornost.
"Mukabele nisu samo običan ibadet, nego jedan od najljepših načina druženja sa Allahovom Knjigom, kao i poseban vid povezivanja s džematom i cijelom zajednicom tokom mubarek mjeseca Ramazana. Neopisivo lijepi su i posebni trenuci kada u društvu pet drugih hafiza imam priliku dati mali, ali značajan doprinos u novoj ramazanskoj hatmi Kur’ana, i tako 30 dana uzastopno."
Govoreći o mukabeli Nermin dodaje da tokom njenog trajanja osjeća posebno lijepu atmosferu smirenosti i zajedništva.
"To je vrijeme kada se uči, sluša i razmišlja o Kur'anu, kada su naše misli i srca posvećeni Allahovim riječima. Za mene lično, ove mukabele predstavljaju dodatnu motivaciju i inspiraciju da svakodnevno ponavljam Kur'an, da ga iznova osjećam i proživljavam, te da svoju ljubav prema njemu dijelim s ostalim hafizima, džematlijama i svim posjetiocima džamije. Svakodnevni susreti s drugim hafizima, razmjena iskustava i druženje s džematlijama nakon mukabele za mene su nešto što zaista čini Ramazan posebnim, nezaboravnim i još ljepšim. A ujedno je to idealna prilika da se dodatno učvrsti hifz", kaže nam.
Genetika i bioinžinjering
Kako smo na početku rekli, osim što nosi titulu hafiza, Nermin Đuzić je i magistar genetike i bioinžinjeringa, te trenutno u fazi izrade doktorske disertacije iz oblasti farmakogenetike – nauke koja bi mogla revolucionirati domaće zdravstvo.
"Ljubav prema genetici razvila se još u srednjoj školi, kada sam shvatio koliko me fasciniraju molekularna biologija i prirodni procesi koji pokreću život, priča Đuzić.
"Privlačila me ideja da to znanje mogu primijeniti za dobrobit društva. Genetika i bioinžinjering su spoj teorije, prakse i kreativnosti – idealna kombinacija za nekog ko želi da ostavi trag i doprinese zdravlju ljudi."
Njegov doktorski rad fokusiran je na farmakogenetiku – oblast koja proučava kako genetske razlike među ljudima utiču na djelovanje lijekova.
"Svaki čovjek je genetski jedinstven. Lijek koji pomaže jednom pacijentu, drugome može biti potpuno neučinkovit ili čak štetan. Farmakogenetika omogućava da lijekove prilagodimo pojedincu, umjesto da svi primaju istu terapiju. To je suština personalizirane medicine", objašnjava Đuzić.
Iako se u svijetu ova praksa već koristi, u Bosni i Hercegovini je tek na početku.
"Kod nas farmakogenetika još nije dovoljno poznata, niti istražena. Moj cilj je da kroz disertaciju ispitam spremnost zdravstvenog sistema, pacijenata i stručnjaka za primjenu ove metode, ali i da analiziram potencijalne finansijske koristi i smanjenje nuspojava lijekova."
Đuzić ističe da je ovo prvo istraživanje takve vrste u BiH.
"Ako se pokaže da je primjena farmakogenetike isplativa i efikasna, mogli bismo napraviti ogroman iskorak u liječenju pacijenata i načinu na koji se propisuju lijekovi u našoj zemlji."
Bajramska poruka
Povodom Bajrama kojeg su dočekali vjernici širom svijeta, hafiz je čitaocima portala Tuzlanski.ba želio uputiti čestitku, odnosno poslati bajramsku poruku.
"Prije svega, želim iskoristiti priliku da svim čitaocima portala Tuzlanski.ba čestitam mubarek Bajram, uz dovu i iskrenu želju da ga dočekuju u miru, zdravlju, sreći i rahatluku, zajedno sa svojim porodicama i dragim osobama.
Iskoristimo priliku i momentum u kojem nas ostavlja mjesec Ramazan da zastanemo, preispitamo sebe i postavimo nove ciljeve za budućnost, da svaki idući Ramazan dočekamo kao bolji ljudi. Neka nas ovaj minuli Ramazan podsjeti na važnost zajedništva, zahvalnosti, strpljenja i iskrene predanosti vjeri.
Bajram je prilika da nakon mubarek mjeseca Ramazana osjetimo ljepotu zajedništva, solidarnosti i ljubavi. To je praznik koji nas podsjeća na važnost porodičnih vrijednosti, međusobnog razumijevanja, oprosta i pružanja podrške jedni drugima. Bajramski dani su također vrijeme radosti, veselja i zahvalnosti na svim blagodatima koje imamo, a koje često uzimamo zdravo za gotovo. Zato, neka nam ovi mubarek dani Bajrama budu podsjetnik da budemo bolji ljudi, da širimo pozitivnu energiju, da mislimo jedni na druge, posebno na one kojima je potrebna naša pažnja, pomoć i podrška.
Neka naše riječi i djela tokom Bajrama budu razlog osmijeha i radosti kod drugih. Bajram Šerif Mubarek Olsun!", zaključuje Đuzić u razgovoru za Tuzlanski.ba.
