Izgrađeni s namjerom da na jednom mjestu okupe više zanatskih objekata i radnji različitih ponuda, danas ipak poluprazni ili zapušteni.
Grad Tuzla kao treći najveći grad u Bosni i Hercegovini, krajem prošlog vijeka, razvijao se u punom kapacitetu prateći trend gradnje tržnih centara.
Dva centra u naselju Slatina, Pasaž na Korzu, čuveni na Brčanskoj Malti, te dva u naselju Stupine, pozicionirali su Tuzlu u one destinacije koje su u poslovnom segmentu pružale priliku svim onima koji su pokretali vlastite biznise.
Frizerski saloni, butici, zanatske usluge, kafići i fast food objekti bili su neizostavni u svim navedenim centrima sa akcentom na zabavne salone u kojima su mnogi tada mlađi Tuzlaci naučili igrati društvene igre poput bilijara, karambola ili pikada.
Tržni centri su u tom periodu bili nezaobilazna i kultna mjesta za posjetiti, zabaviti se, nešto kupiti, popiti kafu sa prijateljima, naročito u mjesecima kada zima okuje grad.
Svaki ima svoju priču
Građani Tuzle se sa nostalgijom sjećaju vremena u kojem se upravo u tržnim centrima odrastalo, sklapala su se prijateljstva, a oni nestašniji izostanak iz školskih klupa upravo su provodili u kultnim igraonicama.
Svaki od tržnih centara nosio je obilježje jednog vremena, svaki je imao svoju autentičnu prepoznatljivost, koja je nažalost iz godine u godinu počela da blijedi.
Tužna sudbina
Danas, u vremenu novih trendova i megalomanskih zdanja, nekada kultni lokaliteti u gradu doživjeli su tužnu sudbinu.
Tržni centri sa kraja 90-ih, odnosno početka 2000-ih godina prepušteni su zubu vremena. Nerijetko su privremeno utočište za životinje i beskućnike gdje u svakom od njih još uvijek egzistira nekoliko ugostiteljskih objekata, pokoji frizerski salon ili salon za uljepšavanje, kladionice ili se nalaze direkcije određenih firmi ili institucija. Procentualno, izuzetno mali broj poslovnih prostora je iskorišten dok briga o zajedničkom prostoru godinama unazad skoro da ne postoji.
Tržni centar na Brčanskoj Malti u odnosu na ostale u većoj mjeri je ispunjen posjetiocima, ali i prostorima koji su zakupljeni, dok primjera radi, tržni centar izgrađen na Stupinama nikada nije "zaživio", te su brojni prostori i danas prazni i zapušteni iako se radi o sigurno najatraktivnijem lokalitetu u gradu.
Zastario koncept poslovanja i novi zahtjevi kupaca
Suočavanje sa brojnim izazovima koji su uticali na njihovu popunjenost i održavanje traje i danas.
Uzroke možemo tražiti u brojnim faktorima, među kojima je i onaj ekonomski koji svakodnevno ostavlja traga na maloprodaju i potrošačku moć građana.
Mnogi trgovci nisu imali kapital za modernizaciju prostora, dok se u tržne centre nije ulagao novac u adaptaciju i obnovu. Posljedica su zastarjeli objekti bez savremene infrastrukture, što otežava privlačenje novih zakupaca i posjetitelja.
Promjena u preferencijama potrošača je dodatno smanjila atraktivnost starijih centara. Današnji kupci traže raznovrsnost sadržaja, poput butika, zabave, igraonica, kina i većeg izbora gastronomskih ponuda, čega često nema u starijim objektima. Uz to, novi centri nude prepoznatljive brendove i prate tržišne trendove, dok stariji centri, bez snažnih marketinških strategija, teško privlače i zakupce i posjetitelje.
Nedostatak dugoročnog planiranja prilikom izgradnje mnogih starijih centara rezultirao je lošim lokacijama i ograničenim pristupom parkingu, što ujedno odbija posjetitelje.
U kombinaciji s rastućom popularnošću e-trgovine, moderni centri prilagođavaju ponudu raznim sadržajima, dok stariji objekti sve više zaostaju u utrci za privlačenje kupaca.
U konačnici prepoznatljivi tržni centri u Tuzli odavno su izgubili utrku koja bi trebala pratiti promjene u potrebama kupaca i naprednih sadržaja prilagođenih današnjim očekivanjima.
U hodnicima zapuštenih i praznih prostora ostaje nostalgija i sjećanje na vremena u kojima su protkane uspomene na brojne lijepe trenutke iz prošlosti koje novi trendovi ne mogu izbrisati.
