Osim što su se gušili u društvenim, političkim, radničkim i egzistencijalnim problemima, građani Bosne i Hercegovine gušili su se ove zime i doslovno - od zagađenja zraka koje im ozbiljno narušava zdravlje.
Glavni grad Bosne i Hercegovine ove zime se već nekoliko puta našao na samom vrhu liste najzagađenijih gradova svijeta čime je iza sebe ostavio i Delhi, podaci su IQAira.
Tako su građani Sarajeva udisali zrak vrlo opasan za zdravlje sa česticama prašine, azotnog oksida i sumpornog dioksida.
No, zrak nije zagađen samo u Sarajevu. Prema svakodnevnim podacima dostupnim na stranicama Federalnog hidrometeorološkog zavoda i Eko akcije, zrak je nerijetko okarakterisan kao opasan, vrlo nezdrav i nezdrav za stanovništvo i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine, najčešće u Zenici, Banja Luci, Tuzli, Ilijašu, Visokom, Maglaju i Vogošći.
Uzroci zagađenja zraka u Bosni i Hercegovini su višestruki, a glavni faktori uključuju emisiju štetnih plinova iz termoelektrana koje koriste ugalj, saobraćaj, grijanje na čvrsta goriva, te nedostatak razvijenosti ekološke svijesti i izostanak ili neefikasost zakonskih regulativa.
''Kada govorimo o Tuzli, zagađenje zraka proizvodi termoelektrana, jer ona spaljuje ugalj za proizvodnju električne energije. Ono što bi svakako trebalo raditi, i što je termoelektrana obavezna da uradi, jeste sumporavanje plinova nakon spaljivanja uglja – to je nešto što svakako moraju implementirati.
[instagram]https://www.instagram.com/p/DF2D8QTo6sI/[/instagram]
Pored termoelektrane, imamo i druge veće ili manje industrijske objekte koji koriste energente. Svaki od tih objekata ima dimnjak iz kojeg izlazi zagađujući plin, koji negativno utiče na okoliš. Pored industrijskih postrojenja, tu su i individualna ložišta koja u svojim domovima koriste ugalj, drvo i druge energente. Tu također treba uvesti mjere energetske efikasnosti, kao i zamjenu energenata. Ukoliko se objekti griju na ugalj, trebalo bi ih zamijeniti toplinskim pumpama, što bi bilo najbolje rješenje'', kaže Džemila Agić, direktorica Centra za ekologiju u Tuzli za Tuzlanski.ba.
Jedno od rješenja bi mogla biti ugradnja toplinskih pumpi i postavljanje fotonaponskih sistema.
''Najvažnije je da napuštamo ugalj. Dobro bi bilo da radimo na prelasku na toplinske pumpe koje su izuzetno efikasne, troše vrlo malo energije, a istovremeno pružaju dobar učinak. Također, bilo bi korisno raditi na postavljanju fotonaponskih sistema na krovove kuća, jer bi tada mogli proizvoditi energiju od sunca koju bismo koristili za zagrijavanje'', dodaje Agić.
Pored industrijskih ložišta, tu je i saobraćaj. Tuzla je centar kantona i tranzitni grad gdje je pojačana frekvencija saobraćaja što ostavlja posljedice na zagađenje.
''Većina prevoznih sredstava koristi dizel ili benzin, što dovodi do emisije zagađujućih plinova i negativnog utjecaja na okoliš, uključujući zagađenje od guma, prašine i čestica.
Zbog toga treba raditi na jačanju saobraćajne infrastrukture oko Tuzle, boljem protoku saobraćaja. Električni autobusi, dobro raspoređeni i sa povoljnim tarifama, mogli bi motivisati ljude da koriste javni prevoz, umjesto da se oslanjaju na privatne automobile, koristeći ih samo kada je to nužno'', navodi naša sagovornica.
Pokazuju li mjerne stanice stvarno stanje zagađenja?
Sistem za monitoring kvaliteta zraka na području Tuzlanskog kantona uspostavljen je 2003. godine i sastoji se od pet fiksnih i jedne mobilne stanice. Kontinuriani monitoring kvaliteta zraka u Tuzlanskom kantonu vrši se u Lukavcu, Živinicama i Tuzli.
''U skladu sa dostupnim podacima sa mjernih stanica, niti jedna općina u TK se ne može pohvaliti da ima dobru kvalitetu zraka u zimskom periodu. Kada kažem zimski period, tada mislim na period godine kada su aktivna brojna ložišta za potrebe zagrijavanja prostora. Najlošija situacija je definitivno u Lukavcu i Tuzli'', kaže Enis Krečinić iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda za Tuzlanski.ba.
Fiksne stanice za mjerenje kvaliteta zraka smještene su na slijedećim lokacijama: u Tuzli - na Skveru, ispred BKC-a u krugu vatrogasnog doma i u naselju Bukinje; u Lukavcu - pored gradskog obdaništa; te u Živinicama - kod sportske dvorane i BKC-a.
Mobilna stanica se postavlja u gradovima i opštinama gdje nema fiksnih stanica u dogovoru sa istim i to po određenom godišnjem planu koji se donosi na početku svake kalendarske godine. Na području jednog grada ili opštine mobilna stanica obično bude stacionirana tako da bude zastupljeno i mjerenje u ljetnom periodu kada nema značajnijeg zagađenja zraka, i u zimskom periodu kada je znatno veće zagađenje zraka zbog loženja u kućnim ložištima.
''S obzirom da se nastoji doći u svaki pojedini grad ili opštinu, često protekne određeni duži period kada neki grad ili opština ponovo dođe na red za postavljanje mobilne stanice za monitoring kvaliteta zraka. U izuzetnim slučajevima se odstupa od unaprijed donesenog godišnjeg plana i to kada se dese neke ekcesne situacije, kao na primjer za vrijeme požara, mobilna stanica se premiješta'', kažu iz Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Tuzlanskog kantona.
Na svakoj stanici Sistema za monitoring kvaliteta zraka postavljeno je pet analizatora za kontinuirano praćenje kvalitete zraka, koji mjere: SO2 (sumpordioksid), NO2 (azotdioksid), CO (ugljenmonoksid), O3 (prizemni ozon) i PM 2.5 (suspendirane čestice).
.jpg)
''Svaki od nabrojanih analizatora mora imati certifikat, odnosno BAS EN standard, (referentne metode mjerenja), da bi mjerenje uopšte bilo uzeto u obzir. To je obaveza koja je propisana u Pravilniku o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i definiranju vrsta zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka. Drugim riječima, ako neki analizator, odnosno uređaj ne radi po navedenim referentnim metodama, ti podaci nisu mjerodavni za ocjenu kvaliteta zraka, i to je tako u čitavoj EU, a i kod nas je zakonska obaveza'', objašnjavaju iz Ministarstva.
Naime, iako su uređaji za mjerenje kvalitete zraka proizvođača IQAir, poput modela AirVisual Outdoor, poznati po svojoj visokoj preciznosti i pouzdanosti jer koriste napredne senzore i algoritme za precizno mjerenje zagađivača zraka poput PM2.5, PM10, CO2, temperature i vlažnosti, za službenu primjenu i kao izvor podataka koji će se koristiti u zakonske ili regulatorne svrhe, ovi uređaji neće biti prihvaćeni kao relevantni bez dodatnih kalibracija i validacija.
Vezani članak
Također, kada je riječ o fiksnim i mobilnim mjernim stanicama, važno je naglasiti da ukoliko nisu redovno održavane ili kalibrisane, njihovi podaci mogu biti netačni.
Ako su stanice postavljene na lokacijama koje nisu reprezentativne za cijeli grad ili područje, podaci možda neće odražavati stvarno stanje zagađenja u drugim dijelovima grada
Međutim čak i bez podataka sa mjernih stanica, mještani u određenim gradovima i općinama često mogu osjetiti i golim okom vidjeti kakav zrak udišu.
Zagađeni zrak: Tihi ubica zdravlja?
Dugoročno izlaganje zagađenom zraku može ostaviti ogromne posljedice na zdravlje čovjeka.
''Zagađivači mogu pogoršati alergijske reakcije, izazivajući simptome kao što su kihanje, kašalj, iritaciju očiju i povećano lučenje sekreta iz nosa. Ispitanici sa alergijama mogu doživeti ozbiljnije napade, poput astme, a stalna nadraženost gornjih respiratornih puteva može dovesti i do upala pluća. Zagađenje zraka je povezano sa povećanim rizikom od bolesti srca, uključujući srčani udar, moždani udar i srčanu insuficijenciju.
Čestice zagađenja koje su izrazito sitne mogu dovesti do upalnih procesa u krvnim sudovima, što povećava rizik od ateroskleroze (nakupljanje plaka u arterijama)'', kaže dr. Dženan Halilović, specijalista interne medicine na Klinici za plućne bolesti UKC-a Tuzla za Tuzlanski.ba.
Iako pušenje i genetska predispozicija ostaju glavni faktori rizika za plućni rak, sve više istraživanja pokazuje da dugotrajno izlaganje zagađenju zraka igra ključnu ulogu u razvoju ove bolesti, čak i kod osoba koje nisu pušači.
''Čestice PM2.5 i PM10 su među najopasnijim zagađivačima. Ove sitne čestice mogu ući u pluća i ući u krvotok, uzrokujući upalu i oštećenje plućnog tkiva. Dugotrajno izlaganje može dovesti do genetskog oštećenja i povećati rizik od razvoja karcinoma pluća. Zagađivači poput benzopirena (kancerogeni sastojak prisutan u zagađenju iz vozila, industrijskih izvora i sagorevanja fosilnih goriva) također imaju ulogu u nastanku malignih promjena u plućima'', objašnjava dr. Halilović.
Prema podacima koje je Tuzlanski.ba dobio od Federalnog zavoda za statistiku, ukupan broj umrlih od oboljenja respiratornog sistema u Federaciji BiH za 2023. godinu iznosio je 1.209, dok je ukupno 1.009 osoba preminulo od posljedica maligne neoplazme bronha i pluća.
Simptomatično je da je najveći broj preminulih od ovih bolesti u Tuzlanskom (467), Zeničko - dobojskom (408) i Kantonu Sarajevo (408) - kantonima čiji gradovi i općine bilježe najveći indeks zagađenosti zraka.
Osim plućnog raka, zagađenje zraka se povezuje i sa povećanim rizikom od razvoja drugih vrsta raka, kao što su rak mokraćne bešike, rak dojke i rak debelog crijeva.
''Zagađenje zraka, posebno u urbanim sredinama, može utjecati na čitav organizam, povećavajući rizik od razvoja malignih tumora u različitim organima. Osobe koje žive u blizini industrijskih postrojenja, termoelektrana, ili u područjima sa visokim nivoima saobraćaja, izložene su većim koncentracijama zagađivača te su u riziku za razvijanje karcinoma'', dodaje.
Nevidljiva prijetnja reproduktivnom zdravlju
Godinama unazad u Bosni i Hercegovini je primjetan pad nataliteta o čemu je Tuzlanski.ba već pisao, a osim razloga koji se odnose na migracije stanovništva, jedan od faktora odnosi se i na reproduktivno zdravlje.
Iako je u procesu istraživanja, postoje indikacije da dugotrajno izlaganje zagađenju zraka može imati negativan efekat i na reproduktivno zdravlje.
''Čestice zagađenja mogu izazvati upalne procese u tijelu, koji mogu poremetiti ravnotežu hormona neophodnih za ovulaciju i zdravo reproduktivno funkcionisanje. Dugotrajno izlaganje zagađenju može dovesti do povećanja oksidativnog stresa, koji oštećuje jajne ćelije i smanjuje njihov kvalitet, čineći oplodnju teže ostvarivom i povećavajući rizik od pobačaja'', navodi dr. Halilović.
Žene koje žive u područjima sa visokim nivoima zagađenja, posebno u urbanim sredinama, imaju veći rizik od komplikacija tokom trudnoće.
''Izlaganje zagađenju zraka, prema nekim istraživanjima, može povećati rizik od oštećenja jajnika, a nadalje to dovodi do smanjenja broja jajnih ćelija, što u konačnici može otežati oplodnju, kao i povećati rizik od prerane menopauze. Ne treba zanemariti ni oksidativni stres, koji oštećuje jajne ćelije i smanjuje njihov kvalitet'', kaže dr. Halilović.
Upravo oksidativni stres, kaže naš sagovornik, može oštetiti ćelije DNK, što doprinosi riziku od genetskih poremećaja i komplikacija sa plodom tokom trudnoće. Dugotrajno izlaganje zagađenju može potencijalno doprinijeti poremećajima fetusa i kod novorođenčeta izazvati srčane mane, neurološke probleme i respiratorne bolesti.
''Postoje dokazi da dugotrajno izlaganje visokim koncentracijama zagađenja zraka može biti povezano sa povećanim rizikom od spontanog pobačaja. Zagađivači poput dušičnih oksida (NOx), sumpornog dioksida (SO2) i čestica PM2.5 mogu negativno uticati na imunitet žene i izazvati upalu, što može povećati rizik od pobačaja'', dodaje.
Trudnice su rizična skupina u pogledu osjetljivosti na zagađenje zraka zbog respiratorne adaptacije, jer se povećava disajni volumen i potreba za kisikom kako trudnoća napreduje.
''Tokom trudnoće veća izloženost zagađenju ambijentalnog zraka povezuje se s nepovoljnim ishodima u pogledu trajanja trudnoće i rasta fetusa. Veća izloženost zagađenju zraka uzrokuje češći prijevremeni porođaj i zastoj u rastu ploda'' kazala je dr. Mirela Hodžić, specijalista ginekologije i akušerstva u UKC-u Tuzla za Tuzlanski.ba.
Međutim, važno je spomenuti da se u masi drugih faktora ne može izdvojiti isključivo zagađenje, ali zasigurno je da ostavlja veliki utjecaj i uzima svoj danak, a građanima, uz sve druge probleme, čak i disanje postaje rizik po zdravlje.
Sistemsko rješenje problema zagađenja zraka nužno i za ulazak BiH u EU?
Ako prekomjerne štetne čestice i narušeno zdravlje stanovništva nisu alarmirale vlasti da riješe problem zagađenja zraka, ostaje nada da će to morati uraditi ukoliko žele da Bosna i Hercegovina pristupi Evropskoj uniji.
Naime, Bosna i Hercegovina se, potpisivanjem Zelene agende, obavezala na uvođenje čiste energije za pokretanje svih ekonomskih procesa, s ciljem smanjenja negativnog utjecaja korištenja fosilnih goriva.
Riječ je o strategiji iz 2019. godine koja, između ostalog, podrazumijeva smanjenje emisija zagađujućih tvari u zraku kroz primjenu Strategije za kvalitet zraka.
No, pravo pitanje je koliko potpis na papiru vrijedi ukoliko se u praksi nismo pomjerili s mrtve tačke? Na pitanje koliko je BiH daleko od usklađivanja svojih propisa sa standardima EU o kvaliteti zraka, Denis Žiško, koordinator programa energija i klimatske promjene u Aarhus centru za Tuzlanski.ba odgovara:
''Jako smo daleko, možda na papiru, da tako kažem, neki zakoni je jesu usvojili ali najveći problem u našoj zemlji je implementacija usvojenog. Problem je što naši političari vole potpisati raznorazne dokumente računajući da će samim tim potpisom dobiti novac od Evrope i onda nastaviti po starom. Svjedoci smo toga već zadnjih dvije decenije, da oni potpisuju koje kakve sporazume i obaveze i to ne ispoštuju, onda dobiju nešto para i oni su sretni'', navodi.
Još jedan od problema koji se, kako kaže naš sagovornik, uporno prezentira prema javnosti jeste narativ da naša zemlja ima ''neke obaveze'' prema Evropskoj Uniji.
''To je kompletno pogrešan pristup, jer ako govorimo o zagađenju zraka i mjerama koje bi trebale da se implementiraju, da se smanji zagađenje zraka, to ne treba da se predstavlja kao nekakva obaveza prema Evropskoj Uniji, nego obaveza prema građanima ove zemlje, koji zaslužuju da se njihove vlasti brinu o zdravlju građana ove zemlje'', kaže.
Ukoliko bi vlasti na taj način pristupale problemima, znali bi da poboljšanje kvalilteta života građana automatski doprinosti napretku prema Evropskoj uniji.
''Zelena agenda kao takva je nešto što je trebalo da otvori mogućnost da BiH dobije sredstva koja su obezbijeđena za implementaciju tih mjera. Znači to je razvojna šansa i pomoć BiH da pomogne svojim građanima. A kad' govorimo o obavezama, mi smo kao država još davno rekli, i svi se zaklinju u to, političari, da želimo da budemo dio Evropske unije, a to je, da pojednostavimo jedan klub koji funkcioniše po određenim pravilima. Znači da bi postali dio tog kluba, mi moramo da prihvatimo pravila na koji način taj klub funkcioniše. Neće ni jedan klub mijenjati pravila zbog novog člana, nego taj član treba da prihvati sva pravila na kojima funkcioniše taj klub i onda da postane član'', pojašnjava.
U izvještaju Evropske komisije o Bosni i Hercegovini za 2024. godinu u dijelu o kvalitetu zraka stoji da je Vijeće ministara je u decembru 2023. godine usvojilo odluku o kvalitetu tečnih naftnih goriva u cilju usklađivanja sa Direktivom o sumporu i ispunjavanja zahtjeva Energetske zajednice, međutim BiH još uvijek nije izradila cjelodržavnu strategiju borbe protiv zagađenja vazduha na sistematičan
i efikasan način.
U pregovorima prema Evropskoj uniji, pojedini političari, ne pregovaraju o sadržaju, nego o rokovima što je, smatra naš sagovornik, ponovo pogrešan pristup.
''Govori se o rokovima i govori se o novcu koji nam je potreban da to ispunimo. Evropska unija je spremna da nam pomogne i pomagali su svim novim članicama Evropske unije, ali i naši političari trebaju da pređu na djela. Nije dovoljno samo usvojiti nekakav zakon, usvojiti nekakvu strategiju i očekivati da će Evropa dati pare za taj potez bez rezultata'', dodaje.
Podsjeća i na to da, ako govorimo o zagađenju zraka, BiH je davno potpisala i usvojila nacionalnu misiju za velika ložišta, za velike zagađivače, ali nije implementirana niti jedna mjera propisana na tom planu.
''Ako govorimo o zagađenju sumpordioksidom, azotnim oksidima i PM česticama iz ovih velikih zagađivača poput termolektrana, opet smo očekivali da ako smo potpisali taj dokument, da će nam Evropa dati pare za to. I nismo uradili ništa. O smanjenju zagađenja iz termolektrana u Tuzli i Kaknju govorimo već deset godina, a ništa se nije uradilo. Mi smo stare blokove potpisali da ćemo zatvoriti, a onda smo donijeli odluku da nastavimo raditi, da ti blokovi nastave raditi. Bez ikakvih ulaganja u smanjenje zagađenja zraka. I onda očekujemo da Evropa nešto nama pomogne'', ističe.
Političari, kaže, moraju konačno ozbiljno shvatiti Evropsku uniju i njena pravila.
''Stvar je u tome što političari trebaju prestati prodavati priču o Evropskoj uniji, pregovorima i procesima kao nešto što nam neko nameće. To jednostavno nije istina. Mi smo rekli da hoćemo u Evropsku uniju. Evropska unija funkcioniše po određenim pravilima. To se ne radi da bi se udovoljilo Evropi, to se radi da se zaštiti zdravlje i životi građana ove zemlje. Ja ne znam da je toliko teško da se shvati to. Dobro, naši političari su populisti, populizam je na prvom mjestu, uvijek je neko drugi kriv. I to se prezentira kako je to ta strašna Evropa nameće nama nešto, hoće da nas uništi, nažalost, naši građani odlučuju i kažu vidi što je tako, hoće da nas unište, ne razmišljajući o tome da nas u stvari naši političari truju i ubijaju već godinama zato što nisu implementirali mjere kojima bi se smanjilo zagađenje zraka. Što iz velikih postrojenja, što iz kućnih ložišta. Jer u Evropi se subvencioniraju zamjene tih prljavih tehnologija, zamjene fosilnih goriva sa čistim tehnologijama. Znači to država subvencionira. Postoje programi koji već godinama subvencioniraju prelazak sa kotlova na ugalj na toplotne pumpe. Godinama postoje programi koji subvencioniraju mijenjanje energetske efikasnosti čime se smanjuje količina energije koja se troši samim tim smanjuje zagađenje. Godinama se subvencioniraju električna vozila. Ali ovdje treba dekarbonizirati cijelo društvo'', zaključio je Žiško.
I dok su vlastima ''puna usta'' priče o preprekama o pristupu Evropskoj uniji, građanima je ''puna kapa'' njihovih izgovora. Evropski ekološki standardi nisu luksuz, već nužnost, a čist zrak ne smije ostati samo slovo na papiru. Sumporni dioksid, azotni oksidi, ugljen-monoksid i druge čestice, svakodnevno zagađaju zrak i ugrožavaju zdravlje, Međutim, čini se da više od zraka, građane guše sporadični koraci nadležnih vlasti.
