Za više od hiljadu žrtava genocida u Srebrenici još uvijek se traga.
Posmrtni ostaci žrtava genocida u Srebrenici, položeni na deset tabuta, uz suze i molitve ispraćeni su jutros iz Visokog, kod Sarajeva, na put do posljednjeg počivališta, Memorijalnog centra u Potočarima, gdje će 11. jula biti klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop.
Prije polaska ispred visočkog preduzeća "Gradska groblja", porodice žrtava i građani su učenjem Kur'ana, molitvama, suzama i polaganjem cvijeća na kamion s tabutima, prekriven zastavama Bosne i Hercegovine, odali počast i ispratili posmrtne ostatke žrtava genocida iz 1995. godine, genocida u kojem su jedinice pod komandom haškog osuđenika Ratka Mladića u masovnim ubistvima na više lokacija na području Srebrenice i okoline ubile više od osam hiljada Bošnjaka.
Planirano je da se kolona nakratko zaustavi u Ilijašu i Vogošći, te u Sarajevu, ispred zgrade Predsjedništva BiH, Spomenika ubijenoj djeci Sarajeva, pored pijace Markale te ispred Vijećnice.
Nakon toga će se uputiti prema Srebrenici gdje je planirano zaustavljanje ispred Gradske džamije, a potom ka Potočarima gdje će tabuti sa posmrtnim ostacima ubijenih žrtava biti dočekani u poslijepodnevnim satima.
Osamdesetogodišnja Mursa Omerović stigla je iz Amerike da isprati posmrtne ostatke žrtava genocida u Srebrenici.
"Rodom sam iz Srebrenice, a sada živim u Americi. Ovo je prvi put da sam na ispraćaju tabuta", kazala je kroz suze.
I sama je preživjela genocid u kojem su joj ubijeni muž Sulejman i mnogobrojni članovi uže i šire familije.
"Ubijen mi je muž u genocidu, tri brata, četiri bratića, od muža amidžići, dajdžići, moja familija", ispričala je.
Poručila je da je danas u Visokom kako bi "ispratila sve naše ubijene u genocidu".
"I ja sam bila tamo padom Srebrenice. Sve sam preživjela. Muža su mi uzeli iz ruke, odvojili. Tražili smo ga i nakon godina i godina smo ga pronašli", dodala je Mursa.
Među okupljenim je bila je Hatidža Semić iz Visokog. Kako je kazala, svake godine je tu da isprati žrtve genocida u Srebrenici.
"Tu sam da ispratim žrtve genocida. Tu smo za ubijene. Svake godine sam tu, položim cvijeće i proučim Fatihu", kazala je i dodala da se nada da će "svako dočekati da pronađe svoje dijete i da konačno nađu smiraj".
Kolektivna dženaza u Potočarima
Žrtve koje će ove godine biti ukopane bile su starosti od 20 do 56 godina. Među njima su i tri mladića koja su u trenutku smrti bila u svojim dvadesetim godinama i koji će tek sada naći svoj konačan smiraj. Riječ je o nevinim ljudima koji su ubijeni na području Vlasenice, Zvornika, Bratunca i Srebrenice, a čiji su posmrtni ostaci ekshumirani godinama kasnije iz različitih masovnih grobnica.
Posmrtni ostaci dvije žrtve pronađeni su i ekshumirani još 1997. godine, dok su posmrtni ostaci ostali žrtava ekshumirani u periodu od 2001. do 2022. godine na lokalitetima Kamenica, Jelovačka česma, Budak, Glogova...
Najmlađa žrtva koja će ove godine biti ukopana je Senad (Zaim) Jusić, rođen 1975. godine, koji je u trenutku smrti imao svega 20 godina. Nestao je u julu 1995. na području Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.
Najstarija žrtva je Ramo (Mustafa) Dautović, rođen 1939. godine. Ramo je rođen u Srebrenici, nestao je na području Zvornika, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine nakon otkrivanja masovne grobnice Kamenica – Čančari. Konačan smiraj će naći uz ranije ukopanog brata Jusu.
I ove godine, konačan smiraj će naći sin pored oca, brat uz brata, rođak uz rođaka... Nuko Nukić će biti ukopan u mezarju u kojem su već ukopana njegova četiri amidžića.
U Podrinje identifikacionom projektu nalaze se posmrtni ostaci još deset identifikovanih žrtava za koje porodice još nisu dale saglasnost za ukop, kao i tijela 36 žrtava koje su zvanično identifikovane DNK metodom ali porodice još uvijek nisu pristupile onoj zvaničnoj identifikaciji.
Razlog zbog kojeg se porodice još uvijek ne odlučuju na zvaničnu identifikaciju i ukop je uglavnom nekompletnost skeleta žrtava koje su pronađene i identifikovane. Mnogi od njih biraju čekati otvaranje novih grobnica, u bolnoj nadi da će pronaći barem još jednu kost i ukopati kompletnija tijela svojih najmilijih.
Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine nastavlja potragu za 900 žrtava genocida kao i za preostalim žrtvama čiji posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni, njih ukupno 7.566.
Genocid u Srebrenici
Pripadnici Vojske Republike Srpske i njihovi pomagači su nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. godine ubili više od 8.000 bošnjačkih muškaraca u nizu masovnih pogubljenja.
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci članova porodica.
Za više od hiljadu žrtava genocida u Srebrenici još uvijek se traga.
Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatira da je jula 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN, Vojska Republike Srpske (VRS) počinila genocid.
Haški tribunal, Sud Bosne i Hercegovine te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su za genocid i ratne zločine osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora. Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik RS i komandant vojske tog entiteta, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
