U posljednjih mjesec dana, škole širom Bosne i Hercegovine suočavaju se s pravom krizom zbog sve učestalijih lažnih dojava o postavljenim bombama, što značajno ometa obrazovni proces i uznemirava učenike, roditelje i nastavnike.

Ovi incidenti, iako lažni, izazivaju ozbiljne posljedice: svaka dojava aktivira protokole sigurnosnih službi, prisiljava na evakuaciju škola i zahtijeva kontradiverzione preglede prostora, nerijetko i po nekoliko puta u istoj sedmici.
Učenici su u više navrata evakuisani iz učionica, dok se policija svakodnevno suočava sa pritiscima koje donose ovakve prijetnje.
Maloljetničke lažne dojave
"Analizom statističkih i drugih podataka vezano za lažne dojave bombi u školama na području TK-a, evidentno je da se iste dešavaju neposredno nakon početka školske godine, ili u periodima ključnim za na nastavni proces, kao što su period polugodišta ili kraja školske godine, kada se radi na zaključivanju ocjena, itd", izjavili su iz MUP-a TK za Tuzlanski.ba.
Posebno je zabrinjavajuće što se iza brojnih lažnih dojava kriju maloljetnici, za koje će, kako navode iz MUP-a TK, krivično odgovarati maloljetnici ili njihovi roditelji.
"Maloljetnicima starijim od 16 godina mogu se izreći odgojne mjere (kao npr. upućivanje u odgojno popravnu ustanovu) ili druge krivične sankcije, a za neka krivična djela čak i maloljetnički zatvor. U slučaju da za počinjeno krivično djelo ne može odgovarati maloljetnik, odgovaraće njegov roditelj/staratelj", dodali su iz MUP-a TK.
Vezani članak
Neki od maloljetnika koji su dojavljivali bombe u školama su identificirani, dok je u ostalim slučajevima istraga u završnoj fazi.
"U periodu od 07.10.pa do 25.10.2024.godine zaprimljene su 24 prijave o postavljenim bombama, za koje je utvrđeno da se radi o lažnim dojavama. Dvadeset prijava je rasvijetljeno, a njihovi počinioci identifikovani, dok je u preostalim slučajevima istraga u završnoj fazi'', ističu iz MUP-a.
U postupanju po prijavama o postavljenim bombama pored policijskih snaga angažuju se i druge interventne jedinice što sveukupno iziskuje visoke troškove postupanja, a sami kontradiverzioni pregledi osim finansija zahtijevaju i vrijeme.
Tako interventne jedinice nekoliko sati ''izgube'' zbog hirova maloljetnika, a istovremeno ispašta i nastavni proces.
Izazov za roditelje
Ovaj period, koji već traje više od mjesec dana, predstavlja izazov i za roditelje maloljetnika. Zabrana upotrebe mobilnih telefona u školama predstavlja jednu od preventivnih mjera, kojom bi se smanjio rizik od zloupotrebe tehnologije za sve češće dojave.
Pitanje je, međutim, može li ovakva zabrana zaista spriječiti neželjene aktivnosti ili je ključ u edukaciji i uspostavi boljih komunikacijskih kanala između roditelja, škole i učenika.
"Savjet roditelja Tuzlanskog kantona zalaže se za digitalizaciju obrazovnog sistema, ali smatra da to ne znači uključivanje mobilnih telefona. Umjesto toga, fokus bi trebao biti na digitalnim alatima koji olakšavaju pristup nastavnom sadržaju i poboljšavaju metode odgovaranja i ocjenjivanja, bez da djeci odvlače pažnju u školi", kazala je Senija Mujkanović Muftić, predsjednica Savjeta roditelja Tuzlanskog kantona za Tuzlanski.ba.
"Smatramo da mobilni telefoni ometaju djecu u nastavnom procesu, smanjuju njihovu sposobnost koncentracije i utječu na njihove socijalne vještine.''
Naša djeca sve više komuniciraju putem online platformi, a sve manje se druže i razvijaju interpersonalne odnose, što dovodi do problema u socijalizaciji.
Zbog toga roditelji vjeruju da bi korištenje mobitela u učionicama trebalo biti zabranjeno, dodaje naša sagovornica.
Lažne dojave o bombama postale su ozbiljan problem i prema mišljenju roditelja predstavljaju 'pandemiju' u obrazovnom sistemu.
"Ovi incidenti uzrokuju strah i remete rad škola. Savjet roditelja redovno razmatra načine za prevenciju takvih situacija, vjerujući da upotreba mobitela u školama nije povezana s ovim problemom, već stvara dodatnu distrakciju. Važno je educirati djecu i mlade o ozbiljnosti tih čina i njihovim posljedicama.
Lažne dojave nanose štetu cijeloj zajednici i prema zakonima se smatraju ozbiljnim prekršajem. Djeca moraju razumjeti odgovornost svojih postupaka i da se takve aktivnosti moraju spriječiti kroz obrazovanje i disciplinu'', ističe naša sagovornica.
Vezani članak
Mujkanović Muftić apelira na važnost uključivanja psihologa i pedagoga u školski sistem.
"Ova podrška može pomoći u rješavanju problema poput lažnih dojava i socijalnih devijacija, kao i doprinositi općenito sigurnijem i zdravijem okruženju za djecu", zaključila je.
"Pandemija" lažnih dojava u obrazovnom sistemu
Kada je riječ o Tuzli, lažne prijave zabilježene su Gimnaziji Meša Selimović, Srednjoj medicinskoj školi i Elektrotehničkoj školi.
"Od 9. do 24. oktobra imali smo osam lažnih dojava, što je negativno utjecalo na sigurnost i psihološko okruženje u školi. U trenucima kada se ove dojave dešavaju, nastava je prekinuta, a trenutno imamo mnogo časova za nadoknaditi. Osim što izazivaju strah i nesigurnost kod djece, ove situacije ometaju njihov fokus na obrazovanje. Na nedavnom sastanku s Ministarstvom dogovorili smo plan kako nadoknaditi izgubljenu nastavu", kazala je za Tuzlanski.ba Admira Uzunić, direktorica Eleketrotehničke škole u Tuzli.
Uzunić smatra da zabrana mobilnih telefona u školama ne bi donijela željene rezultate.
"Nastavnici mogu postaviti pravila, motivisati djecu i kroz nastavu ih usmjeriti ka pozitivnim vrijednostima. Na časovima odjeljenske zajednice možemo razgovarati o društveno neprihvatljivom ponašanju i posljedicama.
Ovo je ozbiljan problem koji zahtijeva zajednički pristup svih uključenih – škole, porodice i nadležnih institucija.
Elektrotehnička škola već ima dobru saradnju sa MUP-om i specijalnim službama koje će raditi na prevenciji neprihvatljivog ponašanja, dodaje naša sagovornica ističući još koliko je važna saradnja između škole i roditelja.
"Pozivam roditelje da budu uključeni u školu, da komuniciraju sa svojom djecom i budu im podrška. Škola može pomoći porodici, ali i obratno – posebno u vremenu kada djeca provode puno vremena na društvenim mrežama, zbog čega je važna edukacija svih nas", apeluje Uzunić.
O važnosti saradnje između škole i roditelja te ulozi roditelja u samoj istrazi govorio je i Admir Hasanović, direktor Gimnazije Meša Selimović u Tuzli.
''Roditelji trebaju na vlastitu djecu djelovati odgojno počevši od savjetodavnog dijela gdje djetetu treba dati određene upute kako se ponašati u takvim situacijama i šta mu je raditi, pokušati u razgovori sa djetetom doći do određenih informacija koje bi bile korisne za tok istrage i otkrivanje počinitelja ovakvih dijela'', navodi.
Gimnazija Meša Selimović, navodi on, ima izuzetno kvalitetan program prevencije svih neprihvatljivih i neprimjerenih oblika ponašanja koji se realizuje paraleno sa roditeljima i učenicima kroz kvalitetno kreirane radionice.
''Škola u svemu daje svoj maksimum ali njen učinak u preventivnom djelovanju zavisi i od podrške porodice i društvene zajednice. Samo u sinergiji ta tri elementa može se očekivati pozitivan rezultat'', dodaje.
Psihološke posljedice za učenike
Sve učestalije dojave donose strah, netrpeljivost, nesnalaženje u novonastalim situacijama za učenike koji zasigurno, nisu navikli na stalne evakuacije i prekidanje redovne nastave.
Pedagog u Srednjoj medicinskoj školi u Tuzli, Mirza Jahić, otkriva kakve sve posljedice na psihološko stanje učenika može dovesti ova pojava.
"Iskustva iz nekoliko slučajeva u kojima je u našoj školi izvršena dojava o postavljenoj eksplozivnoj napravi govore da postoje različita ponašanja učenika kad saznaju da moraju napustiti školski objekat.
U prvim trenucima, pojedini učenici pokazuju uznemirenost, jasno vidljiv strah, ali i nesnalaženje u novonastaloj situaciji zbog činjenice da vrijeme koje trebaju provesti u školi, nakon evakuacije moraju provesti na nekoj drugoj lokaciji u gradu. Nisu baš svi učenici u mogućnosti vrijeme provesti u ugostiteljskim objektima, naročito kada je vani loše vrijeme koje ne dozvoljava boravak na otvorenom", ističe Jahić za Tuzlanski.ba.
Koji su motivi maloljetnika koji dojavljuju bombe?
Jahić dodaje da dosadašnja iskustva ukazuju da u ovakvim slučajevima postoje tri najčešća motiva zbog kojih se učenici odlučuju za ovo osuđujeće i nepoželjno postupanje, dodaje Jahić.
"Prvi motiv je pedagoškog karaktera i odnosi se najčešće na odgovornost učenika i redovno izvršavanje školskih obaveza. Pojedini učenici imaju namjeru da prijavom da je u školskom objektu postavljena eksplozivna naprava izazovu posljedicu privremenog prekida nastave i evakuacije školskog objekta, čime se onemogućava njihovo suočenje sa školskim obavezama za koje nisu adekvatno pripremljeni. Najčešće se radi o usmenim i pismenim provjerama znanja koje pojedinci nastoje izbjeći", kazao je.
Naš sagovornik ističe da je drugi motiv socijalne prirode i, kako navodi, predstavlja pokušaj učenika da steknu određeni status u krugu vršnjaka sa kojim se druže.
"U takvim slučajevima, učenici se nadaju vršnjačkim reakcijam tipa divljenja, dodatnog simpatisanja ili „cool osobe“ za postupke za koje smatraju da su "in" ili ludo hrabri", dodaje Jahić.
Treći motiv, kako navodi Jahić, proizilazi iz "tzv. dječije pameti".
"Pojedini učenici, usljed svog nezrelog i neozbiljnog razmišljanja odluče se da privuku pažnju na sebe namjeravajući da dojavu o eksplozivnoj napravi u školi predstave kao šalu. Ovakve „neslane šale“ predstavljaju najviši stepen neodgovornog ponašanja učenika i zahtijevaju najstrožiju osudu", zaključio je Jahić.
''Ovakvo stanje sa sobom lančano povlači mnogobrojne reakcije, gdje se na prvo mjesto dolaze psihičke reakcije što podrazumijeva činjenicu da da svaka individua različito prihvata ovakve vrste informacija i da one mogu izazvati strah, paniku i motiv da neko nešto neželjeno uradi počev od učenika, nastavnog osoblja i drugih uposlenika'', dodaje direktor Gimnazije Meša Selimović.
U kontekstu kontinuiranih dojava o bombama, posljedice na obrazovni sistem su dalekosežne. Struka naglašava kako ove situacije ne samo da ugrožavaju psihološku sigurnost učenika i nastavnika, već remete i sam proces učenja, što može imati dugoročne posljedice po razvoj i uspjeh učenika.