Tuzlanska pijaca bilježi značajan pad prometa i posjećenosti, a sve veći broj prodavača napušta svoja mjesta zbog visokih troškova i slabije potražnje.
Stanje na tuzlanskoj pijaci i ove godine bilježi primjetan pad u odnosu na ranije periode.
Pijace koje su nekada vrvjele ljudima, danas su gotovo puste – mali je broj i tezgi i kupaca. Ovo stanje vidljivo je i na Gradskoj pijaci u Tuzli, nekadašnjem mjestu susreta, žamora i šarenila, gdje su građani ujutro birali najbolje plodove domaćeg voća i povrća.
Voće i povrće, koje traži svakodnevnu svježinu, nerijetko ostaje neprodano. Potražnja je slaba, a promet skroman. Građani sve rjeđe dolaze na pijacu, a i oni koji dođu, kupuju tek ono najosnovnije – simbolično, koliko im finansijske mogućnosti dozvoljavaju.
Posjetili smo Gradsku pijacu u Tuzli i razgovarali s prodavačima, ljudima koji su godinama posvećeni ovom poslu. Oni su navikli na rano ustajanje, pripremu robe, susrete s kupcima. Međutim, kako kažu, vremena su se promijenila, a posao postaje sve teži i sve neizvjesniji.
Enesa Mandžukić, dugogodišnja trgovkinja na Gradskoj pijaci, istakla je kako su trenutne cijene voća i povrća neuobičajeno visoke za ovo doba godine. Prema njenim riječima, razlog tome leži u činjenici da se na pijaci uglavnom nudi uvozna roba, što automatski utiče na rast cijena i smanjuje pristupačnost svježih namirnica za domaće kupce.
"Ovo malo domaće robe koja dolazi, veoma je skupa jer je ovo prvi val, a kasnije će cijene biti nešto niže, ali i te niže cijene nisu svima značajne", kazala je Enesa.
Kroz razgovor, Enesa je posebno naglasila kako je prodaja u značajnom padu, ističući da robe ima, ali kupaca gotovo da i nema. Pita se da li je uzrok tome sve teža finansijska situacija građana ili nešto drugo, ali, kako kaže, razlike u kupovnoj moći među stanovnicima Tuzle postaju sve očiglednije. O toj ekonomskoj nejednakosti svakodnevno svjedoče upravo trgovci, koji su, kroz neposredan kontakt s ljudima, direktni svjedoci njihovih borbi, odricanja i pokušaja da svedu potrošnju na ono najosnovnije.
"Imate ljude koji dođu i kupe samo dvije mahune, jer kilogram košta 10 KM. S druge strane, ima i onih koji su boljeg finansijskog stanja pa uzmu dva-tri kilograma. To vam sve govori", rekla je Enesa ukazujući na primjetan jaz između siromašnog i bogatog stanovništva.
Povećanje cijena, kako objašnjavaju trgovci, ne zavisi isključivo od njih, već je u velikoj mjeri rezultat sve viših nabavnih cijena, koje u posljednje vrijeme dosežu rekordne iznose. Ovakva situacija posebno teško pogađa penzionere, koji od svojih skromnih primanja mogu priuštiti tek najosnovnije namirnice neophodne za preživljavanje mjeseca.
Vezani članak
Upravo zbog toga su nekoliko puta u Tuzli organizovani i protesti penzionera, koji traže dostojnije penzije – one koje bi im omogućile da, umjesto borbe za golo preživljavanje, žive život u skladu s godinama koje su proveli gradeći društvo.
"Imala sam penzionerku koja je bila u mogućnosti kupiti samo dva paradajza, za više nije imala i to je sve što je potrebno znati", rekla je Enesa.
Penzionere je, istuču prodavači, moguće vidjeti na pijaci početkom mjeseca, kada su penzije, a i tada umjereno kupuju, dok ih pred kraj mjeseca skoro pa i nema.
Za čime je najveća potražnja i kakve su cijene?
Trenutno je najaktuelnija prodaja jagoda, voća kojem se raduju brojni građani. Ipak, pitanje je je hoće li želja za ovim voćem nadjačati cijenu koja ni ove godine nije zanemariva.
"Cijene nisu ništa veće u odnosu na prošlu godinu. Kilogram jagoda iznosi 7 KM van sezone, a cijene tokom sezone spuste se na 5 do 6 KM. Prošle godine tokom sezone, samo dva dana cijena jagoda je iznosila 4 KM. Ali ljudi kupuju koliko su u mogućnosti", dodaje Enesa.
Prodavači sve češće napuštaju pijace
Na samoj pijaci trenutno se nalaze tek dvije tezge sa voćem i povrćem – slika koja teško može proći nezapaženo. Građani se prisjećaju dana kada je svaka staza između tezgi bila ispunjena, kada se tražilo mjesto više i kada se na svakom koraku osjećala energija grada.
"Nekad se na pijacu dolazilo i da se s nekim progovori, da se kupi što treba, tu nam bilo najpovoljnije, pa s punim kesama se išlo kući, nema toga više danas, sve je skupo, kupi se samo ono osnovno u marketima - brašno, ulje...", kaže jedan sugrađanin sa kojim smo razgovarali.
Veliki problem predstavlja činjenica da danas sve više prodavača odlazi – traže alternativna prodajna mjesta, pokušavaju izbjeći visoke troškove rada, a samim time Gradska pijaca ostaje pusta. Prodavači odlaze na mjesta gdje će izbjeći plaćanje placarine, a samim time i kupci odlaze tamo gdje je ponuda veća, poput trgovačkih lanaca, piljara i drugih objekata.
Dnevna placarina za prodajno mjesto na Gradskoj pijaci iznosi 16 KM, što na mjesečnom nivou predstavlja izdvajanje od približno 500 KM. Za mnoge prodavače, koji se svakodnevno suočavaju s izazovima plasmana svojih proizvoda, ovaj iznos predstavlja značajan finansijski teret.
Posljedica toga je sve vidljivije pražnjenje prostora Gradske pijace, dok se prodavači okreću javnim lokacijama kako bi izbjegli dodatne troškove. Upravo zbog toga je služba za inspekcijske poslove najavila pojačan inspekcijski nadzor u ovoj oblasti.
"Služba za inspekcijske poslove grada Tuzla podsjeća fizička i pravna lica, kao i samostalne privrednike, da je u skladu sa Odlukom o komunalnom redu, zabranjeno korištenje drugih javnih površina izvan prostora otvorenih pijaca u svrhu prodaje, ili izlaganje poljoprivrednih, prehrambenih, tekstilnih, tehničkih i drugih proizvoda, bez odobrenja gradske službe nadležne za komunalne poslove", saopšteno je.
Ova pojava može poslužiti kao jasan signal nadležnim službama da razmotre mogućnost smanjenja cijene placarine, s ciljem povratka prodavača na pijacu i ponovnog oživljavanja njenog punog potencijala.
Vezani članak
Odlukom o komunalnom redu propisano je između ostalog da se zauzimanjem javne površine smatra i postavljanje pokretnih objekata, tezgi, rashladnih uređaja, stolova za prodaju lutrije, štampe, knjiga, cvijeća, ukrasnih predmeta i slično, te da je za takvo zauzimanje potrebno odobrenje Službe za komunalne poslove, izgradnju i poslove mjesnih zajednica Grada Tuzle.
Nekada su pijace bile centar lokalne ekonomije – mjesta gdje su se preplitali rad, povjerenje i topla komšijska riječ. Danas, nažalost, polako gube svoju dušu i značaj, ostavljajući za sobom tišinu koju najdublje osjećaju oni koji su na tim tezgama odrasli. Ovaj problem ne pogađa samo prodavače, već i kupce koji, uprkos želji da kupe svježe voće i povrće, nažalost često mogu priuštiti tek simbolične količine – nedovoljne i za jedan porodični ručak.
