Sindikat solidarnosti u Tuzli prvomajske proteste i ove godine organizuje pred zgradom SodaSo, ranijeg sjedišta Kantonalne vlade.
Danas se obilježava Prvi maj – Međunarodni praznik rada, dan koji je nastao kao simbol borbe radnika za osnovna prava i dostojanstvene uslove rada.
Iako bi ovo trebao biti dan podsjećanja na historijsku borbu i prilika da se glasno progovori o lošem položaju radnika, posebno u Bosni i Hercegovini gdje su plata, sigurnost i prava često upitni, Prvi maj sve češće poprima oblik prazničnog slavlja.
Iz godine u godinu radnici se nalaze u sve težem položaju - dok neki primaju minimalne plate, brojni nakon godina rada i sve bližeg odlaska u penziju ostaju bez posla.
Sindikat solidarnosti u Tuzli prvomajske proteste i ove godine organizovao je pred zgradom SodaSo, ranijeg sjedišta Kantonalne vlade.
Predsjednik Sakib Kopić navodi da građani nemaju nikakvog razloga za slavlje.
"Pogledajte i posljednje gigante, naše gigante koji su zapošljavali enormno veliki broj ljudi poput Koksare i Željezare su uništeni, praktično likvidirani. Jednostavno, vlast ih je pustila niz vodu. Umjesto slavlja, trebalo bi da stotine hiljada građana izađu na ulice. Ne znam kuda se ovo vodi. To je, po meni, nastavak jedne vrste agresije, samo drugim sredstvima i metodama", navodi Kopić u razgovoru za Tuzlanski.ba.
Navodi kako se preko domaćih političara želi Bosna i Hercegovina želi uništiti, te da je ona industrijska, a ne turistička zemlja.
"Danas, bez ozbiljnih ulaganja, ne možemo očekivati da će naši sistemi funkcionisati. Ne mogu svi raditi u tržnim centrima. Mi uništavamo svoje gigante i pravimo tržne centre", navodi Kopić.
Navodi kako je trenutna politika potpuno naopaka, i da našu državu vode pogrešni ljudi, a jednim dijelom za to smatra odgovornim i građane.
"Krivi smo mi građani jer ih biramo. Sve ih trebamo ukloniti sa funkcija. Ali krivi smo što i šutimo. Na svakom protestu je mali odziv, bude 'šaka ljudi', kao da su svi zadovoljni. Onda mi živimo u idealnom stanju", kazao je.
Govoreći o neradnoj nedjelji, Kopić navodi da je to izazvalo kontraefekat.
"Pogledajte, dođete u Tuzlu nedjeljom – grad je prazan, pust. Ljudi odlaze, neki čak i u Republiku Srpsku da obave kupovinu. Neko je to smišljeno uradio. Nema potrebe zabranjivati rad nedjeljom. Pustite ljude da rade, ali uvedite jake inspekcijske kontrole. Ako treba povećati broj radnika – neka ga povećaju. Ako treba bolje platiti radnike – neka ih plate. Nije problem da neko radi, problem je eksploatacija. To treba kontrolisati, a ne zabranjivati rad", naveo je predsjednik sindikata.
Kako smatra, najveću krivicu za privatizaciju, koja je doprinijela svom ovom kolapsu čitave privrede, snosi međunarodna zajednica.
"Oni su jednim metkom 'ubili' tri zeca. Prvi je da obrazovani, stručni radnici ostaju bez posla i idu na Zapad. Drugi je da uništavaju naše gigante koji su nekada dobijali poslove vrijedne milijarde. A treće je da nas odvode u dužničko ropstvo. Mi ne možemo odgovoriti svim obavezama, političari se sve više zadužuju, a hvale se historijskim budžetom. Tako može svako voditi državu", pojašnjava Kopić.
Na kraju je poručio da su, kako godine prolaze, radnici i dalje u lošem stanju, možda čak i gorem nego ranije.
Sve izneseno pokazuje da se Prvi maj u Bosni i Hercegovini sve više udaljava od svoje suštine. Umjesto dana borbe za prava radnika, pretvara se u simbol prihvatanja postojećeg stanja.
Dok se problemi godinama ponavljaju bez suštinskih rješenja, izostanak šire društvene reakcije dodatno učvršćuje status quo u kojem rad ostaje potcijenjen, a odgovornost razvodnjena između institucija i onih koji ih biraju.
