Bosna i Hercegovina se trenutno nalazi u jednoj od najvećih poslijeratnih kriza iza koje stoji Milorad Dodik čiji postupci su u fokusu i političara i građana i medija, no pitanje je bacaju li ovakve tenzije sjenu na stvarne prijetnje građanima poput sve intenzivnijih aktivnosti na otvaranju Rudnika litijuma na Majevici.
Zamislite da sutra sva priroda nestane. Da voda koju koristite više nije pitka. Da se vaša djeca igraju na zemlji koja je natopljena otrovima.
Ovako bi izgledala Majevica i sjeveroistočna Bosna ukoliko bi započelo rudarenje litijuma. Strane kompanije žele rudnik, ali po cijenu uništene zemlje, zagađene vode i iseljavanja stanovništva.
Dok globalni kapital traži nove izvore litijuma nužnog za proizvodnju baterija i obnovljive izvore energije, stanovnici Majevice, Lopara i okolnih mjesta strahuju da bi rudnik litijuma mogao ugroziti njihovu životnu sredinu, zdravlje, poljoprivrednu proizvodnju i opstanak zajednice.
[instagram]https://www.instagram.com/p/DHBkA-Xow-D/[/instagram]
Uprkos geološkim istraživanjima koja su započela 2018. godine i završena 2022., šira javnost tek je prošle godine saznala za potencijalni projekat, i to posredstvom medija, a aktivnosti o ovom projektu uspješno ostaju u sjeni tenzija u našoj državi. Tako je, samo par dana prije izricanja presude Miloradu Dodiku, pokrenut zahtjev za koncesiju za rudnik litijuma na Majevici.
''Ta vijest je zanemarena i ostala je u pozadini izmišljenih nacionalnih tenzija'', kažu aktivisti Karton revolucije koji intenzivno upozoravaju na ovu prijetnju stanovništvu.
Vezani članak
O rudarenju litijuma u posljednje vrijeme počelo češće govoriti, ali i analizirati kome bi ovo donijelo korist, a kome štetu.
Tako su danas protiv rudarenja mnogi, od stanovnika Lopara, Čelića, Tuzle i ostalih okolnih mjesta. Građani navode kako bi se rudarenjem uništila njihova egzistencija, jer većina njih prvenstveno živi od poljoprivrede.
“Potencijalnim otvaranjem rudnika litijuma, proizvodnja zdrave hrane i proizvoda neće biti moguća, jer sve one dostupne informacije koje imamo o postojećim rudnicima, govore da se oni nalaze prvenstveno stotinama kilometara od naseljenih mjesta sa razlogom, jer i u pustinjama i nenaseljenim mjestima prave ogromnu štetu i zagađenje za biljni i životinjski svijet”, kazali su iz Udruženja Čuvari Majevice za Tuzlanski.ba.
Također, navode kako je zagađenje koje prijeti izvorima pitke vode ogromno. Što znači u konačnici da bi život ljudi, biljaka i životinja bio nemoguć ukoliko bi došlo do rudarenja.
Zakoni o rudarenju
Postavlja se pitanje kakav je to proces rudarenje litijuma da u tolikoj mjeri uništava biodiverzitet? Samo rudarenje kao proces nije štetno, međutim dobijanje litijuma je postupak koji u velikoj količini uništava zemljište.
“Da bi se izdvojiio litijum od zemlje potreban je resurs, a taj resurs koji se koristi je sumporna kiselina. Kada se iskopa zemlja koristi se hektolitri i nezamislive količine te kiseline koja se pomiješa sa vodom i šalje u zemlju kako bi se izdvojila ruda litijuma od jalovine odnosno zemlje i u toku tog proces zagađuje se čitav ekosistem jer sumporna kiselina iza sebe ostavlja spaljenu zemlju, a spaljena zemlja znači totalno devastirana zemlja, izvori, zrak", navode aktivisti iz Pokreta “Karton revolucija” upozoravajući na velike posljedice.
U članu 5 Zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima stoji da se “Geološka istraživanja, eksploatacija rezervi mineralnih sirovina i resursa, korištenje i održavanje rudarskih objekata, vrši na način kojim se obezbeđuje optimalno geološko, tehnički izvodljivo i ekonomski isplativo iskorištavanje ležišta mineralnih sirovina i drugih geoloških resursa, bezbijednost ljudi, objekata i imovine...”, što je u suprotnosti sa situacijom na Majevici.
Prema Zakonu, u članu 6, “bez saglasnosti vlasnika i/ili korisnika ne smiju se izvoditi rudarski radovi na razdaljini manjoj od stotinu metara od stambenih objekata, osim inženjerskogeoloških, geotehničkih i hidrogeoloških istraživanja”. I ovaj član je prekršen jer bi rudnik litijuma na Majevici bio u neposrednoj blizini naseljenih mjesta.
Posljedice rudarenja litijuma u BiH
Aktivisti iz “Karton revolucije” Nedim Musić i Adi Selman navode da nigdje u svijetu ne postoji rudnik litijuma u blizni naseljenog mjesta.
"Tamo gdje postoji rudnik litijuma kao što je Australija, Čile i slično rudnik litijuma se nalazi u pustinji ili daleko od najbližih gradova. Jedina naseljena mjesta u blizini jesu naselja ljudi koji tu rade”, navode.
U slučaju da dođe do procesa rudarenja štete bi bile ogromne, jer je udaljenost premala od svih općina koje okružuju Majevicu.
“Ako uzmemo u obzir da je planirani rudnik litijuma svega 8-9 km zračne linije udaljen od centra Tuzle i svega nekoliko stotina metara od prigradskih naselja Kovačica, Gornja Tuzla, Požarnica možemo samo zamisliti koliku štetu bi donio jedan takav projekat, ne samo po život građana Tuzle, nego po čitav eko sistem ne samo u Tuzli nego i u Ugljeviku, Teočaku, Kalesiji, Čeliću, Brčkom i svim drugim gradovima koji gravitiraju Majevici i sjeveroistočnoj bosni”, pojašnjavaju iz Karton revolucije.
Određeni broj građana ne bi napustio svoje domove tek olako u slučaju da se i dogodi rudarenje, međutim osnovni uslovi neophodni za život bili bi onemogućeni. Ako se zagadi zrak, priroda, voda, normalno funkcionisanje čovjeka bilo bi nemoguće.
Uništenjem Majevice ugrozila bi se dolina rijeke Drine, Save te bi i one kao takve bile poputno devastirane.
Kada bi došao rudnik litijuma izvor zagađenja bio bi mnogo veći - počevši od zraka, do izvora preko zemljišta i definitivno posljedice bi osjetili mi ljudi te bi brže umirali i postajali bolesni, a od Majevice definitvno ne bi ostalo ništa.
Bosna i Hercegovina je zemlja s tradicijom rudarenja. Potencijal je ogroman, a Evropska unija je zainteresovana za ovo pitanje. Međutim postavlja se pitanje šta time Bosna i Hercegovina može dobiti, a šta izgubiti.
Šta bi Bosna i Hercegovina zapravo dobila od rudarenja?
Da bi proces rudarenja uopšte zaživio kompanijama je neophodna oprema velikih vrijednosti, ali i adekvatna zaštita životnih standarda. Za kopanje litijuma kompanije moraju uložiti velike iznose novca, ali ako bi se rudarilo u Bosni i Hercegovini to im zapravo i nije potrebno, jer je nedovoljan nadzor, a prevelika korumpiranost.
Iz Udruženja “Čuvari Majevice” ističu da bi rudarenjem od ukupnog prihoda Bosna i Hercegovina dobijala rudnu rentu od 3% koja ne bi donijela nikakvu korist lokalnim zajednicama, već samo rudarskim kompanijama i političkim elitama.
"Ovo je novi oblik kolonijalizma, gdje globalni kapital koristi našu zemlju zbog slabih ekoloških standarda i visoke korupcije," ističu.
Politika svjetskih kompanija
Pored zemalja Evrope i brojnih drugih nije slučajno to što je upravo Bosna i Hercegovina izabrana kao zemlja u kojoj će se rudariti litijum.
“Jedan od razloga što su došli kod nas, jer znaju da smo mi jedna od vodećih zemalja po korupciji u svim institucijama, od kojih će vrlo lako dobiti potrebne ekološke dozvole. Ovo je još jedan od razloga zašto smo protiv rudnika litijuma, jer nas stvarnost u našoj zemlji svakodnevno podsjeća da nadležne institucije ne rade svoj posao po zakonu i ne postoji nikakva odgovornost za to”, pojašnjavaju iz Udruženja.
Međutim, kompanije da bi postojale moraju kopati, njihovi prihodi dolaze iz rudarenja, a potražnja za litijumom je u posljednje vrijeme u velikom porastu.
Vezani članak
Energetska tranzicija dovodi do toga da svijet postaje sve manje ovisan o fosilnim gorivima te se svjetska potražnja bazira na metale i minerale. Tako se litijum izdvaja u proizvodnju baterija, a potražnja raste zbog velike proizvodnje električnih automobila.
"Litijum je ruda koja se trenutno najviše kopa u Australiji, Kini i Latinskoj Americi. Da bi Evropa došla do tog resursa koji im je potreban one moraju uvoziti litijum iz država koje su daleko od Evrope, i poput država s kojima Evropa poput Kine nema kvalitetne ekonomske odnose. Iz tog razloga potrebno je naći države u kojima su zakoni loši u kojima je vlast korumpirana i u kojima će rudarske kompanije moći da kopaju litijum”, kazali su aktivisti Musić i Selman.
Na takav način navode oni kompanije osim finansijske dobiti ostvaruju i geopolitički uticaj jer će manje ovisiti od Australije, Kine, Čilea nego će imati vlastiti resurs.
“Mnogo su veće zalihe litijuma u Njemačkoj, Portugalu i drugim državama nego u BiH ali zbog štetnog i destruktivnog procesa dobijanja te rude trenutno se forsiraju BiH i Srbija koje nemaju adekvatnu vlast da štite narod i prirodu”, kažu oni.
Reakcije i borba građana
Mogućnost eksploatacije litijuma na Majevici, u opštini Lopare, izazvala je burne reakcije lokalne zajednice, ekoloških aktivista, ali i stručne javnosti. Ovaj proces, prema riječima lokalnih lidera i ekoloških udruženja, pratio je nedostatak konsultacija s građanima i uvažavanja ekoloških standarda.
Zabrinutost građana je svakim danom sve veća, jer su građani svjesni da ovakav sistem neće donijeti nikakvu koristi za njih i zajednicu.
“Građani sve više shvataju da ovakav sistem vodi u dužničko ropstvo i osiromašenje sve većeg broja stanovnika sa jedne i sve veći broj novopečenih tajkuna, sa druge strane, koji su svoj imetak sticali na veoma sumnjiv način. Vrijeme je da se probudimo i pokušamo da život učinimo dostojnim čovjeka i sačuvamo našu priodu, čistu vodu i zemlju za naše buduće generacije”, poručuju iz Udruženja Čuvari Majevice.
Rudarenje litijuma direktno dovodi udar na resurse, vrijednosti, te dobra prirode i društva. Eksploatacijom bi se direktno ugozilo zemljište, biodiverzitet, voda, zdravlje ljudi kao i sveukupan kvalitet njihovog života.
Iz ekološkog udruženja “Eko put” kazali su nam da bi eksploatacija litijuma dovela do zagađenja svega onoga što je neophodno za život živih bića.
“Ekstrakcija litijuma i ostalih kritičnih mineralnih sirovina u slučaju da se realizuje projekat Lopare doveo bi na kraju do zagađenja vode kiselinama i teškim metalima a samim tim na kraju i do raseljavanja stanovništva sa ovog područja, jer kada je zagađena voda svakako je zagađena i zemlja i vazduh”, pojašnjavaju.
Međutim, postavlja se pitanje jesu li građani Lopara dovoljno jaki da se sami izbore protiv rudarenja.
Načelnik Lopara, Rado Savić navodi da je osam susjednih opština uključujući Bijeljinu, Brčko i Tuzlu, potpisalo zajedničku izjavu protiv rudnika litijuma.
Također, veliki broj inicijativa do sada se podnosio i Vladi RS-a, međutim kako je naveo načelnik još uvijek nisu dobili nikakvu povratnu informaciju.
U decembru je bilo potpisivanje nove peticije koje su pokrenula brojna ekološka udruženja zajedno sa građanima, kako bi pokušali spriječiti rudarenje i zaštititi svoje životno stanište.
Savić ističe odlučan stav lokalne uprave protiv eksploatacije litijuma.
"Tražili smo da se ne daje podrška za kopanje, jer bi to sigurno dovelo do raseljavanja stanovništva na području naše opštine. Naši građani žive od poljoprivrede i proizvodnje zdrave hrane, što bi rudnik ugrozio," naglašava Savić.
Građanske inicijative, organizovane uz podršku ekoloških udruženja, zahtijevaju detaljnu analizu uticaja rudarenja, ali i stvaranje Parka prirode Majevica, kako bi se spriječila eksploatacija.
Gradonačelnik Tuzle, Zijad Lugavić, o ovoj temi za Tuzlanski.ba kaže da je bolja preventiva nego kasnije djelovanje i da je potrebno poduzeti sve potrebne mjere da ne dođe do rudarenja litijumom na ovom području.
''Mi smo pokazali svoje opredjeljenje i svoj stav potpisivanjem sporazuma s ostalim općinama koje gravitiraju našoj Majevici. Ja bih tu završio svoj odgovor. Mi smo pokazali svojim djelima u kojem pravcu idemo i da želimo zaštititi naše građanke i građane. Biće to sigurno duga borba, ali u sinergiji Gradskog vijeća i gradske uprave mislim da ćemo uvijek biti na pravom putu zaštite naših građanki i građana. Uvijek ćemo se boriti pravnim putem, uz upotrebu svih pravnih instrumenata, da zaštitimo sve moguće interese svih građanki i građana grada Tuzle'', naveo je Lugavić.
Ekonomski analitičar Admir Čavalić naglašava nedostatak detaljnih analiza i transparentnosti u procesu po pitanju rudarenja litijuma na Majevici.
"U uslovima ekstraktivnih institucija kakve su naše, teško je očekivati značajnu korist za širu zajednicu. Projekti poput ovog često koriste samo uskom krugu političke i ekonomske elite," navodi Čavalić.
On upozorava da negativni uticaji, poput zagađenja vode i degradacije zemljišta, mogu nadmašiti potencijalne koristi poput otvaranja radnih mjesta ili ekonomskog rasta. Dodaje da proces mora biti transparentan i da se mora osigurati šire učešće javnosti.
"Ovo su ozbiljne posljedice i ne smiju se zanemariti. Ovaj projekat potencijalno ne samo da pravi štetu na području opštine Lopare, već također i opštine Čelić, grada Tuzle i ostalih”, zaključuje Čavalić.
Vezani članak
Fondacija Atelje za društvene promjene - ACT objavila je videosnimke i fotografije koji prikazuju kakve posljedice je u rudniku Rio Tinta u Papua Novoj Gvineji ostavilo rudarenje metala.
Panguna je nekada bila jedan od najvećih svjetskih rudnika bakra i zlata, kako oni kažu. Vlada Papue Nove Gvineje poslala je trupe protiv vlastitih građana kako bi ponovno pokrenula strani rudnik, što je izazvalo desetogodišnji građanski rat koji je doveo do smrti čak 20 hiljada ljudi.
Građani znajući da cijene vrijednosti zajednice u kojoj žive čine sve što je u njihovim rukama kako bi zaštitili svoju zajednicu i zaustavili potencijalnu prijetnju koja je, kako se čini, postala jako blizu da se realizuje.
Građanska borba, borba udruženja i institucija su u velikoj mjeri jedan faktor koji doprinosti usporavanju rudarenja, a u konačnici možda baš inicijative budu te koje će zaustaviti planove svjetskih organizacija.
Uz inicijative do sada su održane četiri javne tribine, kako bi se javnost bliže upoznala sa ovom problematikom. Također je u toku građanska inicijativa koja je započela 20. decembra i trajala sedam dana u kojoj su se sakupljali potpisi građana Loparama, Ugljeviku, BIjeljini i Zvorniku sa ciljem da Majevica bude Park prirode a ne rudnik litijuma.
Peticija se predaje NSRS-u te se iz Udruženja ''Eko put'' nadaju da će biti usvojena.
Hoće li se upornost i borba građana za život isplatiti, te da li će na kraju pobijediti kompanije ili svi oni koji su protiv rudarenja, a mnogo ih je? Vlast i kompanije će izabrati između dobiti i života građana, a samo jak glas i otpor mogu očuvati prirodna bogatstva, zaštititi Majevicu i osnovna prava građana za život.
Vezani članak
"Onda kada više nema koraka nazad, preostaje samo da se borite i to je upravo razlog iz kojeg se mi borimo i vjerujemo da će se većina tuzlaka i ljudi iz čitave sjeveroistočne Bosne odlučiti boriti kada svi budu svjesni koliko je ovo zapravo važno jer nama rudnik litijuma nije potreban", zaključuju iz Karton Revolucije.
Kada sistem gura nazad rješenje nije okrenuti se i pobjeći već krenuti korak naprijed u otpor, poručuju naši sagovornici najavljujući i nove proteste za 12. mart u Loparama kada će još jednom skrenuti pažnju na prijetnju stanovništvu na ovom području. Ovo nije samo borba protiv eksploatacije litijuma – ovo je borba za pravo lokalne zajednice da odlučuje o svojoj budućnosti, za zaštitu prirode, zdravlja i načina života. Pritisci su veliki posebno jer se borba vodi između građana i ''velikih riba'' koje imaju novac i moć i u svojim rukama. No građani imaju istrajnost i ljubav prema domovini, prirodi i kućnom pragu, a takvo oružje je ponekad najjače.
