Kada se govori o rudarenju litijuma na ovim prostorima, planinu Majevicu jedni vide kao resurs, a drugi kao žrtvu, zbog čega se građani opravdano mogu pitati – ko nas zaista štiti, a ko zastupa tuđe interese?
Dok svjetske sile i investitori tragaju za novim nalazištima litijuma, mještani Tuzle, Lopara i okolnih sela izražavaju zabrinutost da bi otvaranje rudnika moglo ugroziti njihovu životnu sredinu, zdravlje, poljoprivredu i samu održivost zajednice. Opravdano, jer meta je Majevica, a narod koji živi u blizini nije konsultovan, niti uključen u donošenje odluka koje direktno utiču na njihov svakodnevni život.
Strah od zagađene vode, narušene poljoprivredne proizvodnje i mogućeg iseljavanja sve je prisutniji, dok obećanja o razvoju i napretku dolaze bez konkretnih garancija i bez odgovora na osnovna pitanja: Ko će snositi posljedice? Ko kontroliše procese? I da li će priroda još jednom biti žrtva profita?
I dok su aktivisti i lokalne zajednice izrazili zabrinutost, posebno uzevši u obzir da su glavni zagovarači rudarenja litijuma u Srbiji i RS-u Aleksandar Vučić i Milorad Dodik, Rudarsko-geološko-građevinski fakultet je uputio dopis Gradskom vijeću Tuzla, gradonačelniku i medijima s ciljem, kako kažu, ukazivanja na ''nepravilnosti u kampanji koja za cilj ima onemogućavanje istražnih i eksploatacionih radova na ležištu rude litijuma na području planine Majevice''.
Oni tvrde da navedena kampanja ima za cilj ''izazivanje straha i panike među stanovništvom kao sredstvo vladanja''.
''Tokom 2023. u javnosti je pokrenuta kampanja sa ciljem protivljenja istraživanjima i eksploataciji rude litijuma na lokalitetu Majevica, u blizini Lopara. Kampanju su predvodila ekološka udruženja, a kao dio projektnih aktivnosti koje je finansirao Centar za promociju civilnog društva (CPCD) Sarajevo sredstvima Švedske. Kampanja je uključivala veći broj tribina u gradovima Lopare, Tuzla, Ugljevik, Bijeljina, Doboj, na kojima su gosti i govornici bili osobe koje nisu imale kompetencije rudarske, geološke ili hidrogeološke struke. Na tribinama se neargumentovano govorilo o eksploataciji litijuma i posljedicama eksploatacije. Na javnim mjestima bili su postavljeni bilbordi sa neprimjerenim porukama javnosti da istraživanje i eksploatacija litijuma dovodi do kataklizme, iseljavanja stanovništva, zagađenja vode, tla i slično'', kažu iz RGGF-a.
Vezani članak
Na tim skupovima se, kažu, istraživanje i rudarstvo ruda litijuma prezentovalo kao katastrofa po okolinu, iako rudarska strana ima isključivu korist.
''Mediji, a posebno društvene mreže, u značajnoj mjeri doprinijeli širenju negativne percepcije o eksploataciji ruda litijuma, bez faktičkog uvida u stavove zvaničnih naučnih lica ili institucija. Rudarsko-geološko-građevinski fakultet u Tuzli nema dilemu da se mora čuvati i očuvati okoliš, i stava je da se moraju poštovati zakonske ekološke norme i standardi – što i u praksi putem projekata i naučno-stručnih radova i dokazuje'', navode.
Dalje kažu da su potpuno svjesni mogućih štetnih efekata od eksploatacije i prerade ruda litijuma, ali i da su upoznati sa primjerima besprijekornog funkcionisanja sistema eksploatacije litijuma i kritičnih mineralnih sirovina.
''Stanovišta smo da se bez stručnih analiza, validni zaključci ne mogu i ne smiju donositi. Iznošenjem netačnih informacija u javnosti generiše štetu rudarskoj industriji, i svi koji iznose neargumentovane ili netačne informacije moraju biti svjesni posljedica svog djelovanja'', dodaju.
View this post on Instagram
Podsjećaju i na to da su Vijećnici Grada Tuzla prošle godine usvojili deklaraciju o najoštrijem protivljenju otvaranja rudnika litijuma na Majevici zajedno sa osam lokalnih zajednica. Također, na 5. sjednici Gradskog vijeća Tuzla traženo je da se razmotri ekološka ugroženost Tuzle usljed planirane eksploatacije litijuma na Majevici i donošenje konkretnih zaključaka o zaštiti životne sredine i zdravlja građana.
''Niti u jednom slučaju predlagači inicijativa nisu našli shodno da prije donošenja zaključaka ili inicijativa konsultuju pojedince ili institucije kompetentne da daju komentare na problematiku koja je tema inicijativa. Predlagači inicijativa imaju političke kompetencije, ali nemaju kompetencije rudarske, geološke, hidrogeološke ili ekološke struke, pa u medijima iznose vlastita mišljenja ili mišljenja jednog dijela javnosti i često netačne informacije koje se odnose na istraživanja, eksploataciju i efekt koji nastaju eksploatacijom i preradom rude'', navode.
Iako u svom saopštenju predstavnici RGGF-a tvrde da im niko nije pružio priliku da daju komentare na ovu problematiku, važno je spomenuti da je Tuzlanski.ba kontaktirao dva profesora sa ovog fakulteta prilikom pisanja teksta o rudarenju litijuma na Majevici. Profesori, iako su načelno pristali govoriti, nakon dostavljenih pitanja se nisu javili niti dostavili odgovore.
U svom saopštenju su naveli i da o aspektima eksploatacije tog rudnog ležišta nigdje i nikada nije objavljena niti jedna stručna informacija.
''U ovom vremenu nije poznato koja će se metoda eksploatacije primijeniti, niti je poznato da li će se ruda prerađivati na lokalitetu Majevice. U zavisnosti od izbora metode eksploatacije (površinska, podzemna, kombinovana, bušotinska) zavisi i nivo rizika po okoliš. Dakle, vrlo je neodgovorno promovisati protivljenje eksploatacije rude litijuma na Majevici bez osnovnih informacija o metodi eksploatacije i odgovora da li će i gdje biti locirana postrojenja za preradu rude litijuma i drugih mineralnih sirovina koje su u majevičkom ležištu. Za manje upućene, prema navodima kompanije koja je radila istraživanja, u ocjeni kvaliteta ležišta navedeno je da litijuma ima oko 1%, a ostalo preovladavaju magnezijum, kalijum i bor'', dodaju.
Ipak, važno je spomenuti da, bez obzira na to da li se koristi površinska, podzemna, bušotinska ili kombinovana metoda, nijedna eksploatacija mineralnih sirovina nije bez rizika po okoliš. Svaka od njih u većoj ili manjoj mjeri utiče na prirodni balans – bilo kroz uništavanje tla i vegetacije, zagađenje voda i zraka, potrošnju ogromnih količina vode, korištenje agresivnih hemikalija ili stvaranje velike količine otpada i jalovine.
Iako se često govori o ''modernim'' i ''održivim'' rješenjima, realnost je da rudarenje, po svojoj prirodi, ostavlja trag. Upravo zato je neophodno da se svaki rudarski projekat prethodno temeljito analizira kroz nezavisne ekološke studije i da lokalne zajednice budu aktivno uključene u procese odlučivanja.
RGGF pod kritikama vijećnika
Na dopis RGGF-a su se osvrnuli i vijećnici Mirnes Ajanović i Omer Berbić koji su ranije već predložili da se na sjednici Gradskog vijeća raspravlja o ekološkoj ugroženosti zbog mogućeg rudarenja litijumom na Majevici.
''Dopis RGGF-a, upakovan u formu stručnog saopštenja, predstavlja u suštini politički i propagandni pritisak na vijećnike i lokalnu zajednicu, s ciljem obeshrabrivanja legitimnog demokratskog otpora protiv štetnih rudarskih projekata koji ugrožavaju životnu sredinu. Jasno je da eksploatacija litijuma na Majevici nije rezultat naučne, već isključivo političke i interesne inicijative – i to inicijative iza koje stoji Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, koji je javno najavio "hitno rudarenje rijetkih metala u saradnji sa Mađarskom" kao lični politički i finansijski spas, pod izgovorom ekonomskog razvoja. S tim u vezi, sumnjamo da je pokrenuta široka i koordinisana kampanja – uključujući i institucionalna reagovanja poput dopisa RGGF-a – kako bi se po svaku cijenu dozvolio početak eksploatacije litijuma. Pitanje je – da li su ovakva istupanja motivisana i potencijalnim političko-koruptivnim interesima?'', pitaju vijećnici.
Vezani članak
Oni su upozorili i na ključne činjenice koje, kako kažu, RGGF prešućuje, a to su:
- da eksploatacija litijuma zahtijeva do pola miliona litara vode po jednoj toni rudače, što ugrožava lokalne rezerve vode
- da se koriste izuzetno agresivne hemikalije, uključujući sumpornu i hlorovodoničnu kiselinu
- da odlaganje jalovine i otpadnih voda predstavlja rizik za podzemne i nadzemne vodne tokove, tlo i vazduh
- da postoji opasnost od klizišta i destabilizacije kompletnog terena planine Majevice, koja je neposredno uz granicu s Gradom Tuzla.
RGGF je, tvrde, iznio i neutemeljena poređenja s evropskim rudnicima. Primjera radi, u njihovom dopisu se navodi austrijski Wolfsberg kao primjer "pozitivne prakse".
''Međutim, važno je spomenuti da je Wolfsberg udaljen više od 20 km od naselja dok je projekat na Majevici manje od 2 km od Tuzle. Također austrijski rudnik posluje pod najrigroroznijim EU standardima, dok u BiH takve kontrole ne postoje. Osim toga nema nezavisne ekološke studije niti valjane analize za slučaj Lopare. Poređenja su očito površna i služe za zbunjivanje javnosti'', kažu vijećnici.
Kažu i da je ovakav istup obrazovne ustanove u suprotnosti s osnovnim načelima odgovorne naučne zajednice, koja bi u ovakvim slučajevima morala primijeniti princip predostrožnosti.
''Nedopustivo je da dekan RGGF-a istupa javno bez prethodne rasprave unutar akademske zajednice. Brojni profesori istog fakulteta već su javno upozorili na opasnosti eksploatacije litijuma u blizini naseljenih mjesta. Znanost mora služiti istini i javnom interesu – ne političkim direktivama i investitorskim željama'', navode i dodaju da:
''Svako isključivanje građana iz procesa odlučivanja o projektima koji utiču na okoliš, kao i prikrivanje informacija o štetnim posljedicama, predstavlja direktno kršenje Aarhuske konvencije i međunarodnog prava. Lokalna samouprava ima pravo i obavezu da reaguje''.
Aktivisti nastavljaju borbu
Na opasnost rudarenja litijuma na ovom području prvenstveno su počeli upozoravali aktivisti, kako iz drugih gradova i općina, tako i iz Tuzle. Članovi Karton revolucije intenzivno obavještavaju javnost o potezima koji se povlače kada je u pitanju ovaj projekat.
Tako su, nakon informacije da će zahtjev Rudnika soli za davanje saglasnosti za geološka istraživanja na Rasovcu pored Tuzle biće razmatran na sjednici Kolegija Gradskog vijeća Tuzla te da bi to moglo upućivati na potencijalno izmještanje rudnika soli za potrebe rudnika litijuma, upriličili i sastanak sa predstavnicima Rudnika soli.
''Objasnili smo im situaciju, a oni su se obavezali da traže samo da budu uvršteni u prostorni plan za narednih 20 godina, a da u ovoj godini neće raditi istraživanja. Također, kada su čuli sve relevantne informacije o rudniku litijuma, kazali su da će se i oni maksimalno angažovati u cilju zaštite'', kazao je Adi Selman, aktivista Karton revolucije za Tuzlanski.ba.
U konačnici, važno je istaknuti da eksploatacija litijuma ne može biti vođena političkim interesima i ekonomskim pritiscima, već jasnim standardima, naučnom etikom i društvenom odgovornošću. Ignorisanje upozorenja, prešućivanje rizika i potiskivanje javne rasprave ne može se sakriti iza retorike razvoja. Majevica nije samo tačka na mapi resursa – to je dom, voda, zemlja i budućnost hiljada ljudi, a odluke ovakvog značaja ne smiju se donositi bez učešća lokalnih zajednica i bez nezavisnih stručnih analiza – jer posljedice neće snositi investitori, već obični ljudi.
