Tokom štrajka radnici su svjesno postupali prema sporazumu koji je regulisao određene poslove koji se ne mogu prekidati i moraju se obavljati.
Članovi Sindikata državnih službenika i namještenika u pravosuđu Tuzlanskog kantona i danas su održali mirne proteste, te ponovo naglasili da štrajk, koji traje već 18. dan ne žele prekinuti ukoliko njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni.
Protesti su protekli mirno, uz snažnu poruku da zaposleni u pravosuđu traže isključivo poštovanje, ravnopravan tretman i pravedno vrednovanje rada koji obavljaju.
Tim povodom, obratila se Indira Džindo, izvršilac Općinskog suda Tuzla i član upravnog i pregovaračkog odbora sindikata, koja u Općinskom sudu Tuzla radi 12 godina.
Na početku je istakla da je štrajk pokrenut zbog, kako navodi, lošeg odnosa izvršne vlasti prema uposlenicima, te posebno naglasila da smatraju da zajedničkom borbom mogu ustrajati.
"Sindikat koji je potpisao kolektivni ugovor sa izvršnom vlasti napravio je monopolistički položaj, dakle da nijedan drugi sindikat nema pravo pristupa izvršnoj vlasti ili učestvovanja u bilo kakvom pregovaranju. Taj sindikat nema reprezentativnost kod naših poslodavaca. Ja lično sam pozivala predstavnika tog sindikata, koji je uposlenik u Općinskom sudu Tuzla, putem članova tog sindikata, da zajedno, udruženim snagama, krenemo u ostvarivanje naših prava mirnim putem, da zajedničkim snagama pokušamo pokazati i dokazati da mi zaista vrijedimo i da radimo jedan jako težak posao", kazala je Džindo.
Indira Džindo istakla je i to da se obratila ministrici pravosuđa, Nataši Marošević, s obzirom na to da su izvršioci u Tuzlanskom kantonu, kako navodi, zaista u "nepovoljnom položaju", jer u Kantonu Sarajevo i Zeničko-dobojskom kantonu isti ti izvršioci imaju dodatak od 20% na platu, kao i dodatak za terenski rad.
"Kada sam se obraćala ministrici Marošević, ona mi je mailom odgovorila da se kao pojedinac ne mogu obratiti i da je potrebno da osnujemo udruženje ili sindikat. Evo, mi smo i to uradili, ispoštovali sve, nakon čega smo se ponovo obratili, ali opet nismo dobili nikakav vid podrške niti sluha od izvršne vlasti", kazala je ona.
Posebno je naglasila da se posljednjih dana govori o obustavi plata, odnosno osnovice na platu, te da im se neće isplaćivati dnevnica za vrijeme trajanja štrajka, što uposlenike dovodi, kako navodi, u još nepovoljniji položaj i direktno utiče na egzistenciju.
"Kada smo bili kod premijera na jednom sastanku, koji je nazvan samo razgovorom, a ne socijalnim dijalogom, skrenuo nam je pažnju da, ukoliko ne zaustavimo štrajk, mogu biti ukinute osmice. Tada sam rekla premijeru da sam tri godine živjela u Srebrenici na jednom komadu prohe i da ću živjeti i ovaj mjesec, samo što ovaj mjesec neću imati mogućnosti da svojoj djeci obezbijedim topli obrok za školu", podcrtala je Indira Džindo.
Na kraju je istakla da je štraj krik i vapaj uposlenika u pravosudnim institucijama.
Vezani članak
Podsjećamo, dva dana nakon stupanja u štrajk VSTV oglasio se saopćenjem u kojem je naglašeno da VSTV izražava potporu svakoj inicijativi pravosudne zajednice usmjerenu na unapređenje radno-pravnog statusa zaposlenih u pravosuđu.
"Smatram da jedino VSTV razumije koliki je teret poslova koje obavlja administrativno osoblje u sudovima i pravosuđu, jer upravo taj VSTV svakodnevno dostavlja projekte, traži unapređenja i stalno proširuje obim poslova", zaključila je Indira Džindo.
Nedžad Vrbić, predsjednik Samostalnog sindikata državnih službenika i namještenika u pravosuđu Tuzlanskog kantona kazao je da obustavu plata smatraju nezakonitom te da će to na adekvatan način osporiti pred sudom.
"Ono što je fascinantno jeste da su svi zaposleni, kada su čuli tu informaciju i prijetnju obustavom plate zbog učešća u štrajku, jednostavno rekli: 'mi smo ovo trpjeli toliko dugo, i ne samo ovaj mjesec bez plate, već i ako ne bude plate ni naredni mjesec – mi više nemamo gdje i nemamo kuda'. Mi ostajemo u štrajku i imamo bezrezervnu podršku za sve ove aktivnosti, jer niko ovdje ništa ne poduzima na svoju ruku. Svi smo u ovoj priči, sve se dogovaramo zajedno i planiramo naredne korake. Kada smo dobili tu informaciju, postavilo se pitanje da li nastaviti dalje, jer se ljudima prijeti uskraćivanjem dijela prihoda koji im osigurava egzistenciju. Svi članovi su ostali čvrsti i jednoglasno odlučili da se štrajk nastavi. Zato smo i prethodni put jasno rekli - nastavljamo štrajk", kazao je Vrbić.
Kada je riječ o najavama obustave plate, Vrbić je potvrdio da one dolaze neposredno od izvršne vlasti.
"U naše šihter-liste upisuje se oznaka "Š" kao štrajk i već imamo najave pojedinih rukovodilaca da postoji opasnost da plata za decembar u januaru neće biti isplaćena u punom iznosu, odnosno da će se obustaviti isplata za dane provedene u štrajku", kazao je.
Na mirnom protestu, Nedžad Vrbić potvrdio je da je podnijeta tužba Općinskom sudu u Tuzli, tražeći da se utvrdi, kako navodi, ništavnost kolektivnog ugovora.
"Smatramo da sindikat koji ga je potpisao u trenutku zaključenja nije imao reprezentativnost na nivou Tuzlanskog kantona. Taj sindikat jeste reprezentativan za federalne organe i ima pravo biti socijalni partner Vladi Federacije BiH, što mu zakon o reprezentativnosti omogućava, ali nikada nije imao, niti sada ima, reprezentativnost na nivou kantona da bi zaključivao kolektivni ugovor s Vladom Tuzlanskog kantona, a naročito ne na nivou poslodavaca u pravosudnim institucijama", kazao je.
Istakao je da je poražavajuća činjenica da se kolektivni ugovor primjenjuje na sudove i tužilaštva u kojima taj sindikat nema nijednog člana.
Na kraju je istakao da su i tokom štrajka radnici svjesno postupali prema sporazumu koji je regulisao određene poslove koji se ne mogu prekidati i moraju se obavljati.
"Zaposlenici su se prema sporazumu odnosili krajnje savjesno i većina poslova predviđenih sporazumom je obavljana. Naravno, zavisno od hitnosti predmeta, neko je radio manje, neko više, ali se vodilo računa o minimumu procesa rada tokom 18. dana štrajka", zaključio je Nedžad Vrbić.
Vezani članak
Nakon više od dvije sedmice štrajka, izostanak institucionalnog odgovora, ali i pribjegavanje najavama obustave plata, ukazuju na produbljivanje konflikta umjesto njegovog rješavanja. Ovaj spor više ne predstavlja samo pitanje plata i dodataka, već postaje test poštivanja radnih prava, zakonitosti kolektivnog pregovaranja i sposobnosti vlasti da prepozna i uvaži glas zaposlenih.
