Sinoćnji požar u Domu penzionera u Tuzli pokrenuo je pitanja o sigurnosnim procedurama, raspoloživoj opremi vatrogasaca i pravilima evakuacije štićenika.
Nakon sinoćnjeg požara u zgradi Doma penzionera, javnost i građani postavljaju brojna pitanja o intervenciji i korištenju dostupne opreme. Posebnu pažnju izazvala je činjenica da oprema tuzlanskih vatrogasaca – ljestve duge 32 metra, namijenjene gašenju požara i spašavanju s visine nije korištena.
Profesionalna vatrogasna jedinica Tuzle nedavno je bogatija za ovu novu opremu, koja je prošla sve potrebne kontrole u okviru Evropske unije.
Vozilo je isporučeno 29. septembra 2025. godine i opremljeno je sa korpom za nosila, elektro-generatorom, hidrauličnim uređajima, kompletnom opremom za gašenje požara na velikim visinama.
Izvršen je i desetogodišnji servis, a pribavljeni su i certifikati koji potvrđuju usklađenost ljestvi sa EU standardima. Uz to, osigurana je sva potrebna dokumentacija i potvrde nadležnih institucija Bosne i Hercegovine, čime je potvrđena sigurnost i pouzdanost opreme za svakodnevne intervencije.
Vezani članak
Ipak, građani se pitaju zašto ljestve, namijenjene za intervencije na visinama, sinoć nisu korištene.
Za Tuzlanski.ba, starješina Vatrogasne jedinice Tuzla Jasmin Jahić pojasnio je da su ljestve bile u pripravnosti, ali da nije bilo potrebe za njihovim angažovanjem.
"Ljestve duge 32 metra bile su spremne za intervenciju, ali vatrogasci su s unutrašnje strane uspjeli doći do samog žarišta i efikasno izvršiti gašenje požara", kazao je Jahić, ističući profesionalizam i brzinu reakcije ekipe.
Vezani članak
Ipak, postavlja se pitanje da li bi se požar brže lokalizirao da su vatrogasci koristili nedavno nabavljene 32-metarske ljestve. Obzirom da je požar izbio na sedmom spratu, dolazak do samog žarišta zahtijevao je fizički, pješački pristup sa svom opremom, što je znatno oduzelo dragocijeno vrijeme iako je i pored toga reakcija bila izuzetno brza.
Ova situacija ipak naglašava koliko svaka minuta u intervenciji može biti presudna, ali i ukazuje na važnost planiranja i pravovremenog korištenja dostupne opreme kako bi se maksimalno skratilo vrijeme reakcije i smanjile posljedice požara.
Jahić je dodao da je sinoć u požaru iz Doma penzionera evakuisano ukupno 60 osoba sa šestog i sedmog sprata. S obzirom na ozbiljnost situacije i potencijalne opasnosti, cijela evakuacija obavljana je ručno, bez korištenja lifta.
Vezani članak
Kako je pojasnio, u ovakvim okolnostima upotreba lifta strogo je zabranjena zbog mogućeg nestanka električne energije, što bi moglo ugroziti živote ne samo evakuisanih osoba već i onih koji bi se u tom trenutku nalazili unutar lifta. Upravo zbog toga, svaka intervencija zahtijevala je izuzetnu koordinaciju i profesionalnost vatrogasaca kako bi svi štićenici bili bezbjedno spušteni na sigurno.
Vezani članak
"Svaka intervencija sa smrtnim ishodom izuzetno je teška. Sve emocije se moraju potisnuti, a umor se ne osjeti, jer je želja da se spasi što više ljudi uvijek jača od svega", rekao je Jahić.
Potvrđeno je da je sinoć deset vatrogasaca zatražilo ljekarsku pomoć, a njih pet zadržano je na Klinici za plućne bolesti u Slavinovićima. Prema informacijama koje je Jahić dobio tokom razgovora s hospitalizovanim kolegama, nada se da će i oni već danas moći biti pušteni na kućno praćenje.
Podsjećamo, u požaru koji je izbio na sedmom spratu Doma penzionera smrtno je stradalo 11 osoba, a više od 30 je povrijeđeno.
Vezani članak
Ovaj tragični događaj jasno ukazuje na ranjivost najstarijih i najugroženijih građana te važnost kontinuirane obnove i nadzora stambenih objekata u kojima borave. Iako je profesionalizam tuzlanskih vatrogasaca i brzina njihove reakcije spriječila još veće posljedice, incident postavlja pitanja o preventivnim mjerama, sigurnosnim protokolima i opremi koja se nalazi na raspolaganju u ovakvim situacijama.
Ovaj požar stoga ne treba posmatrati samo kao izolovani incident, već kao opomenu da sigurnost i zaštita ranjivih građana zahtijevaju stalnu pažnju, resurse i odgovornost svih nadležnih institucija.
Pored toga, postavlja se pitanje zašto su nepokretne osobe smještene na najviše spratove Doma penzionera u Tuzli. Samo njihovo kretanje i evakuacija zahtijevaju pomoć drugih, što dodatno otežava i usporava spašavanje života u hitnim situacijama. Ova činjenica dodatno naglašava potrebu za promišljenim planiranjem smještaja najugroženijih štićenika i jasnim procedurama evakuacije kako bi se u budućnosti spriječile slične tragedije.
