Sinoćnji požar u Domu penzionera u Tuzli pokrenuo je pitanja o sigurnosnim procedurama, raspoloživoj opremi vatrogasaca i pravilima evakuacije štićenika.

Tražili smo odgovor: Zašto u gašenju požara nisu korištene 32-metarske ljestve?
Foto: Tuzlanski.ba | Grđani postavili brojna pitanja?

Nakon sinoćnjeg požara u zgradi Doma penzionera, javnost i građani postavljaju brojna pitanja o intervenciji i korištenju dostupne opreme. Posebnu pažnju izazvala je činjenica da oprema tuzlanskih vatrogasaca – ljestve duge 32 metra, namijenjene gašenju požara i spašavanju s visine nije korištena.

Profesionalna vatrogasna jedinica Tuzle nedavno je bogatija za ovu novu opremu, koja je prošla sve potrebne kontrole u okviru Evropske unije.

Vozilo je isporučeno 29. septembra 2025. godine i opremljeno je sa korpom za nosila, elektro-generatorom, hidrauličnim uređajima, kompletnom opremom za gašenje požara na velikim visinama.

Izvršen je i desetogodišnji servis, a pribavljeni su i certifikati koji potvrđuju usklađenost ljestvi sa EU standardima. Uz to, osigurana je sva potrebna dokumentacija i potvrde nadležnih institucija Bosne i Hercegovine, čime je potvrđena sigurnost i pouzdanost opreme za svakodnevne intervencije.

Vezani članak Nova oprema za tuzlanske vatrogasce: Profesionalna jedinica dobila nove 32-metarske ljestve

Ipak, građani se pitaju zašto ljestve, namijenjene za intervencije na visinama, sinoć nisu korištene.

Za Tuzlanski.ba, starješina Vatrogasne jedinice Tuzla Jasmin Jahić pojasnio je da su ljestve bile u pripravnosti, ali da nije bilo potrebe za njihovim angažovanjem.

"Ljestve duge 32 metra bile su spremne za intervenciju, ali vatrogasci su s unutrašnje strane uspjeli doći do samog žarišta i efikasno izvršiti gašenje požara", kazao je Jahić, ističući profesionalizam i brzinu reakcije ekipe.

Vezani članak Kolegij Gradskog vijeća Tuzla: Nezapamćena tragedija u kojoj je smrtno stradalo 11 osoba

Ipak, postavlja se pitanje da li bi se požar brže lokalizirao da su vatrogasci koristili nedavno nabavljene 32-metarske ljestve. Obzirom da je požar izbio na sedmom spratu, dolazak do samog žarišta zahtijevao je fizički, pješački pristup sa svom opremom, što je znatno oduzelo dragocijeno vrijeme iako je i pored toga reakcija bila izuzetno brza.

Ova situacija ipak naglašava koliko svaka minuta u intervenciji može biti presudna, ali i ukazuje na važnost planiranja i pravovremenog korištenja dostupne opreme kako bi se maksimalno skratilo vrijeme reakcije i smanjile posljedice požara.

Jahić je dodao da je sinoć u požaru iz Doma penzionera evakuisano ukupno 60 osoba sa šestog i sedmog sprata. S obzirom na ozbiljnost situacije i potencijalne opasnosti, cijela evakuacija obavljana je ručno, bez korištenja lifta.

Vezani članak Među hospitalizovanim osobama nakon požara hrabri tuzlanski vatrogasci

Kako je pojasnio, u ovakvim okolnostima upotreba lifta strogo je zabranjena zbog mogućeg nestanka električne energije, što bi moglo ugroziti živote ne samo evakuisanih osoba već i onih koji bi se u tom trenutku nalazili unutar lifta. Upravo zbog toga, svaka intervencija zahtijevala je izuzetnu koordinaciju i profesionalnost vatrogasaca kako bi svi štićenici bili bezbjedno spušteni na sigurno.

Vezani članak Nakon sinoćnje tragedije: Lugavić najavio hitne mjere, procjenu štete i uslova, pomoć štićenicima

"Svaka intervencija sa smrtnim ishodom izuzetno je teška. Sve emocije se moraju potisnuti, a umor se ne osjeti, jer je želja da se spasi što više ljudi uvijek jača od svega", rekao je Jahić.

Potvrđeno je da je sinoć deset vatrogasaca zatražilo ljekarsku pomoć, a njih pet zadržano je na Klinici za plućne bolesti u Slavinovićima. Prema informacijama koje je Jahić dobio tokom razgovora s hospitalizovanim kolegama, nada se da će i oni već danas moći biti pušteni na kućno praćenje.

Podsjećamo, u požaru koji je izbio na sedmom spratu Doma penzionera smrtno je stradalo 11 osoba, a više od 30 je povrijeđeno.

Vezani članak Tragičan epilog: Nekoliko osoba poginulo nakon požara u Domu penzionera

Ovaj tragični događaj jasno ukazuje na ranjivost najstarijih i najugroženijih građana te važnost kontinuirane obnove i nadzora stambenih objekata u kojima borave. Iako je profesionalizam tuzlanskih vatrogasaca i brzina njihove reakcije spriječila još veće posljedice, incident postavlja pitanja o preventivnim mjerama, sigurnosnim protokolima i opremi koja se nalazi na raspolaganju u ovakvim situacijama.

Ovaj požar stoga ne treba posmatrati samo kao izolovani incident, već kao opomenu da sigurnost i zaštita ranjivih građana zahtijevaju stalnu pažnju, resurse i odgovornost svih nadležnih institucija.

Pored toga, postavlja se pitanje zašto su nepokretne osobe smještene na najviše spratove Doma penzionera u Tuzli. Samo njihovo kretanje i evakuacija zahtijevaju pomoć drugih, što dodatno otežava i usporava spašavanje života u hitnim situacijama. Ova činjenica dodatno naglašava potrebu za promišljenim planiranjem smještaja najugroženijih štićenika i jasnim procedurama evakuacije kako bi se u budućnosti spriječile slične tragedije.