Potočari i danas svjedoče da vrijeme ne briše tugu.
Ruke na bijelim nišanima. Tišinu u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari prekidaju jecaji članova porodica ubijenih u genocidu počinjenom u julu 1995. godine u Srebrenici.
Dolina bijelih nišana danas je ispunjena tišinom, sjećanjem i neizgovorenom tugom. Svaki mezar nosi ime jednog prekinutog života, a svaka porodica priču koja ni nakon decenija nije dobila svoj kraj.
Majke, supruge, kćerke, unučad, iz godine u godinu dolaze na isto mjesto – da prouče Fatihu, ostave cvijet i još jednom prožive bol koja nikada nije prestala.
U Potočarima će danas biti klanjana kolektivna dženaza, a posmrtni ostaci deset žrtava genocida u Srebrenici konačno će pronaći vječni smiraj. Za njihove porodice to nije kraj boli, već trenutak u kojem će, nakon dugih godina traganja, imati mjesto na kojem mogu proučiti Fatihu.
Potočari i danas svjedoče da vrijeme ne briše tugu. Suze majki koje dodiruju bijeli mermer ostaju nijemi podsjetnik na najveću tragediju u Evropi nakon Drugog svjetskog rata i opomena da se takav zločin nikada i nigdje više ne ponovi.
I ove godine bit će ukopani otac pored sina, brat pored brata, a jedna od žrtava će konačan smiraj pronaći uz svoja četiri amidžića.
