Gradonačelnik i vijećnici trebaju i moraju biti aktivniji, dostupniji i dosljedniji u komunikaciji sa svim građanima i onda kada nije predizborna kampanja.
Platforma eCitizen zamišljena je kao most između građana i lokalne uprave – alat koji treba da omogući brzu, jasnu i transparentnu komunikaciju s institucijama.
Širom Bosne i Hercegovine postoje primjeri koji pokazuju da ovakav sistem zaista može funkcionisati: kvar na rasvjeti riješen za 48 sati, oštećenja na putu sanirana u kratkom roku, semafor popravljen brzom reakcijom nadležnih službi. Ovakva iskustva pokazuju da platforma ima smisla – kada je institucije zaista koriste onako kako je zamišljeno.
Međutim, kada pogledamo kako eCitizen funkcioniše u Tuzli, slika je manje ohrabrujuća.
Ko odgovara, a ko šuti?
Podaci sa same platforme govore više od odgovora. Gradonačelnik Tuzle, Zijad Lugavić, primio je do sada 22 pitanja građana, a odgovorio je na 14 – posljednji put 6. februara 2026. godine. To znači da gotovo trećina pitanja upućenih prvom čovjeku grada ostaje bez odgovora.

Vijećnik Omer Berbić primio je 17 pitanja, a odgovorio je na svega 4 – i to posljednji put još 18. jula 2025. godine, što znači da već godinu dana nije reagovao ni na jedno novo pitanje građana.
Na stranici platforme izdvojeni su i vijećnici kojima je upućen najveći broj pitanja a broj odgovora do danas je nula.

Mirnes Ajanović (BOSS) primio je 7 pitanja i odgovorio na 0. Dragana Berberović Gagro (Naša stranka) primila je 4 pitanja i odgovorila na 0. Ista situacija je i s Anom Pejić (SDP)– nijedan odgovor na 4 postavljena pitanja.
Iako je činjenica da je dio pitanja manje ozbiljan ili ponavljajući, to nikako ne opravdava izostanak odgovora na ona pitanja koja zahtijevaju pažnju onih kojima su i upućena.
Kakeš pozitivan primjer
Za razliku od gore navedenih, vijećnica Svjetlana Kakeš (SDP) pokazuje da odgovaranje nije nemoguća misija: od 4 pitanja, odgovorila je na 3 – što je, u poređenju s kolegama, gotovo uzoran rezultat, naročito uzme li se u obzir da su odgovori temeljiti i sadržajni.

Kada šutnja postane poruka
Platforma poput eCitizena vrijedi onoliko koliko je ozbiljno shvate oni kojima je namijenjena da odgovaraju.
Ako građani i građanke postavljaju pitanja, prijavljuju probleme i traže objašnjenja, a s druge strane ne dobijaju nikakav odgovor, onda se cijela svrha alata dovodi u pitanje, naročito jer je ista istaknuta na zvaničnoj web stranici Grada Tuzla.

Nije dovoljno da platforma postoji – neophodno je da je institucije i izabrani zvaničnici koriste odgovorno i redovno.
Vijećnike i vijećnice, kao i gradonačelnika birali su upravo građani i građanke čija pitanja za sada uglavnom ostaju bez odgovora.
Svaki glas na izborima bio je svojevrsni iskaz povjerenja da će izabrani predstavnici biti dostupni, transparentni i odgovorni prema zajednici koja ih je izabrala. Kada se to povjerenje ne ispuni, kada danima i mjesecima ne stigne nijedan odgovor, postavlja se legitimno pitanje – kome zapravo služe ove funkcije?
Iako vijećnici komuniciraju putem svojih društvenih mreža, građani imaju ili bi barem trebali imati pravo da i na ovaj način osjećaju da njihov glas nešto znači i nakon što je glasačko mjesto zatvoreno.
Vezani članak
Dodatna težina platforme
Platforma eCitizen nije nastala kao interni projekat gradske uprave, već kao dio Projekta općinskog okolišnog upravljanja (MEG2), koji finansiraju Vlada Švicarske, Vlada Švedske i Vlada Češke Republike, te Evropska unija, a proveo ga je Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini.
Drugim riječima, u platformu su uložena sredstva i povjerenje međunarodnih partnera koji su prepoznali vrijednost ideje da građani i građanke imaju direktan kanal komunikacije s lokalnom vlašću.

Apel je jasan
Gradonačelnik i vijećnici trebaju i moraju biti aktivniji, dostupniji i dosljedniji u komunikaciji s građanima i kada nije predizborna kampanja, jer to je dio njihove odgovornosti prema onima koji su im ukazali povjerenje.
Dok god platforma poput eCitizena ostaje jednosmjerna ulica – gdje građani postavljaju pitanja, a odgovori izostaju ili se na njih mjesecim čeka – teško je govoriti o stvarnoj transparentnosti i istinskom uključivanju zajednice u odlučivanje.