Rođena godinama nakon rata, Nejla Hodžić iz Tuzle nosi priču svoje porodice iz Bratunca – priču koja se ne smije zaboraviti.
Srebrenica nije samo broj. To su imena, životi i sudbine. To su djevojčice od sedam godina, dječaci od sedamnaest, djedovi i očevi koji su ubijeni zbog imena i prezimena.
Nejla Hodžić ima 15 godina i živi u Tuzli. Rođena je mnogo godina nakon rata, ali njeno djetinjstvo i identitet oblikovani su pričama o onome što se desilo njenoj porodici u Bratuncu, gdje joj je otac rođen.
Odrasla je uz sjećanja, bol i tišinu, ali i duboku potrebu da se istina čuje.
"U ratu mi je ubijena tetka koja je imala samo sedam godina. Bila je prva žrtva ubijena u Bratuncu. Poginuli su i moj djed i amidža. Mislim da je amidža imao oko 17 godina”, priča Nejla.
Njena tetka je ubijena dok je s nenom bila na njivi. Nena je ranjena, ali je preživjela. Nejla s njom svake godine dolazi u Potočare – i svakodnevno se, kako kaže, vraćaju toj prošlosti koja još traje.
"Često pričamo o tome. Mislim da se ovako nešto nikada nijednoj državi ne bi smjelo dogoditi. Ljudi često ne shvataju da ovo nije samo historija – to su naše rane", kaže ova 15-godišnjakinja.
Za nju, 11. juli nije jedini dan kada dolazi u Potočare. Dolazi i mimo kolektivnih dženaza, mimo kamera i govora. Tada, kaže, mezarje izgleda još tužnije – prazno i tiho, kao da šuti, ali ne prestaje govoriti.
"Većina mojih vršnjaka ne razumije. Ovo je tema o kojoj se nedovoljno priča. A trebalo bi – mnogo više" kaže ona.
U školama, dodaje, o genocidu se govori tek usputno, najčešće kada učenici organizirano dođu u Memorijalni centar. I to traje, kako kaže, "dva sata i sve se završi".
"A šta dijete može učiniti s 3, 7 ili 15 godina?", pita Nejla.
U tim trenucima, Nejlu preplavljuje osjećaj tuge koji, kako kaže, nikada ne prolazi.
"Broj onih koji su ubijeni nije mali. To su bili civili – nedužni ljudi, djeca, žene. Ljudi koji ništa nisu skrivili", tiho dodaje."Da se zapitaju. Da istražuju. Da shvate zašto je važno da se ovo pamti. I da se više nikada, nikome ne ponovi", zaključila je Nejla.
I dok određeni političari negiraju genocid i trideset godina poslije, pored sudski utvrđenih činjenica postoje i bolne ljudske priče koje su još jedna od potvrda da se te 1995. godine u Srebrenici dogodio genocid u kojemu je ubijeno preko osam hiljada nevinih ljudi, Nejlina priča je još jedna od tih.
