U svijetu medicine, gdje se broje otkucaji srca i mjere količine kisika, postoji jedan tihi, ali neprocjenjivi impuls – sestrinstvo.
Na današnji dan, 12. maja, obilježava se Svjetski dan sestrinstva, posvećen heroinama u bijelom koje rijetko traže priznanje, a svakodnevno pružaju ono najvrijednije – brigu, saosjećanje i strpljenje.
Medicinske sestre su prve koje u bolničkim hodnicima, ambulantama ili domovima pacijenata primijete bilo koju promjenu.
Povodom ovog značajnog datuma razgovarali smo sa Elmedinom Hadžić glavnom sestrom opšte porodične medicine Doma zdravlja Tuzla, koja nam je otkrila šta za nju znači ovaj poziv, koliko izazova nosi sa sobom, ali i koliko ispunjenja donosi svaki osmijeh ozdravljenog pacijenta.
Kaže kako je uloga medicinske sestre u društvu veoma značajna, te da upravo zbog specifičnosti njege koju pruža, medicinska sestra ima ključnu ulogu u zdravstvenom sistemu.
"Posao medicinske sestre je jako odgovoran, te podrazumijeva unapređenje zdravlja, sprječavanje bolesti, briga i njega oboljelih i pružanje podrške porodicama. Da biste se bavili ovom profesijom trebate biti empatični, human i osjećajni", navodi Hadžić.
Kaže kako je još od malih nogu voljela pomagati ljudima, te se lijepo osjećala svakoga puta kada je znala da je pomogla nekome i učinila nešto dobro. Dodaje kako su joj i roditelji čitav radni vijek posvetili zdravstvu, a ona je još kao dijete, gledajući njihovu predanost i brigu za druge, osjetila da želi hodati istim putem – putem humanosti, njege i ljubavi prema čovjeku.
Sestrinstvo sa sobom nosi velike izazove i odgovornost, to je posao koji se mora raditi sa ljubavlju, s obzirom na to da se medicinske sestre svakodnevno susreću sa različitim osobama, a za svaku od njih moraju imati vremena kao i razumijevanja.
"Ljubav prema ljudima i ljubav prema sestrinstvu je ono što me pokreće. Sestrinska profesija je izuzetno izazovna i odgovorna. Izazovi s kojima se medicinske sestre svakodnevno susreću su mnogobrojni – od različitih potreba i zahtjeva pacijenata, preko emocionalnog stresa, do raznih socijalnih aspekata. Ali uz dobru komunikaciju, koja je izuzetno važna u našem poslu, sve se može prevazići", ističe Hadžić u razgovoru za Tuzlanski.ba.
Elmedina Hadžić je neko ko je odlučio svoju profesionalnu karijeru graditi u Bosni i Hercegovini, uprkos brojnim izazovima u zdravstvu. Ona navodi da Tuzlanski kanton prepoznaje važnost i ulogu medicinskih sestara te aktivno ulaže u njihovu edukaciju i profesionalni razvoj.
"Zdravstveni sistem u našem kantonu zaista prepoznaje značaj i ulogu medicinskih sestara. Mnogo se ulaže u njihovo školovanje, edukaciju i usavršavanje i to nam daje nadu da sestrinstvo ima budućnost", kazala je Hadžić.
Ipak, zbog manjka stručnog kadra u brojnim Domovima zdravlja, a velikog broja pacijenata, kao i zdravstvenih objekata kojima su neophodne sanacije i adaptacije, medicinske sestre se suočavaju s brojnim izazovima.
Upravo zbog toga, naša sagovornica navodi kako je važno da se vodi briga i o zdravlju samih sestara – jer ako one nisu preopterećene, rezultati rada su bolji, a time i benefiti za pacijente.
Između požrtvovanosti i preopterećenosti – zašto odlaze?
Važno je spomenuti da je u našoj zemlji ta snaga je sve slabija – ne zbog manjka školovanih kadrova, već zbog njihovog odlaska. Mnogi koji završe medicinsku školu, zbog boljih uslova rada i života, odlučuju se na inostranstvo.
U periodu od 2012. do 2022. Bosnu i Hercegovinu napustilo je više od pet hiljada medicinskih sestara i tehničara.
"Napustila sam Bosnu jer sam smatrala da nikad ne bih našla posao u svojoj struci u okolini gdje sam živjela. I dalje smatram da je to teško, bar tako čujem od kolega i kolegica sa kojima razgovaram, a koji su u procesu zaposlenja", kaže medicinska sestra E.V. za Tuzlanski.ba koja je prije nekoliko godina napustila našu državu i posao pronašla u Njemačkoj.
Ona trenutno radi na neurohirurškom odjeljenju, a kaže da je sa njom još mnogo medicinskih sestara iz Bosne i Hercegovine, posebno sa Tuzlanskog kantona.
"Samo na mom odjeljenju nas je šest iz BiH, a ukupno na Klinici je 20 uposlenika porijeklom iz BiH", dodaje.
Upravo zato u BiH sve češće svjedočimo bolnicama i domovima zdravlja u kojima sestrinskog kadra nema dovoljno. Oni koji ostaju, često rade prekovremeno, pokrivaju više od jedne smjene i nose ogroman teret sistema koji ne mari dovoljno za njihove potrebe. S druge strane, naša sagovornica uživa sva radnička prava u drugoj zemlji.
"Ove uslove koje imam ovdje, ne bih definitivno imala u Bosni. Kada sam u vrijeme korone ostala u drugom stanju, odmah su mi zabranili rad, punu platu sam imala, a onda kada sam se porodila mogla sam birati koliko želim ostati kući. Dvije godine su bile plaćene u potpunosti. Sada kada sam se vratila na posao, opet imam pravo da radim koliko želim. Trenutno radim 5-6 smjena u mjesecu i ja sam prezadovoljna kada mogu tako radi svog djeteta i privatnog života", navodi.
Dodaje i da je radna snaga iz Bosne i Hercegovine vrlo cijenjena u Njemačkoj.
"Naši ljudi imaju znanje i gdje god dođu - dobro su došli, a Nijemci zaista cijene rad, trud i znanje", zaključuje.
Nije lako, niti onima koji odlaze, niti onima koji ostaju. Ipak, kako bi sestrinstvo u BiH moglo napredovati i zadržati svoje najbolje kadrove, potrebno je osigurati bolje uslove rada i adekvatnu podršku.
Medicinske sestre zaslužuju poštovanje, priznanje i uslove koji će im omogućiti da obavljaju svoj posao sa strašću i posvećenošću, jer samo tada mogu dati najbolje od sebe i pružiti pacijentima sigurnost i njegu koja im je potrebna.
