"Hodajući tim stazama prisjećamo se ljudi koji su njima prolazili u potpuno drugačijim okolnostima, bili su gladni, iscrpljeni, ranjeni, boreći se za goli život".
Učesnici Marša mira, njih više od šest hiljada danas koračaju prema Potočarima, gdje bi u večernjim satima trebali stići u Memorijalni centar Srebrenica.
Tokom trodnevnog pješačenja učesnici će preći oko 100 kilometara, prolazeći šumskim i planinskim predjelima Podrinja, trasom koja simbolično prati put kojim su se Srebreničani u julu 1995. godine pokušavali domoći slobodne teritorije.
Dvadesetdvogodišnja Lejla Kridžić porijeklom je iz Srebrenice i već četvrtu godinu na Marš mira ide sa grupom "Djeca boraca Srebrenice". U genocidu njen otac izgubio je svog oca, kao i njena majka.
U razgovoru za Tuzlanski.ba kazala je da su njeni roditelji, oboje iz Srebrenice u ratu bili primorani napustit svoj dom, ali su 2007. godine, kako navodi, donijeli jednu od najtežih, ali i najhrabrijih odluka, vratili su se da žive u gradu u kojem su izgubili svoje najmilije.
"Kada danas razmišljam o odluci mojih roditelja da se vrate u Srebrenicu, shvatam koliko je ona oblikovala mene kao osobu. Odrastanje ovdje nije bilo lako, posebno za prve povratničke porodice, ali me naučilo da volim svoj kraj, poštujem žrtvu i čuvam istinu. U meni se, sasvim prirodno, razvila velika ljubav prema Srebrenici i Podrinju i često kažem da svoju Srebrenicu ne bih mijenjala ni za jedan drugi grad", kazala je.
Kroz razgovor Lejla se prisjetila onih koji su svoj život dali za državu Bosnu i Hercegovinu, svojih djedova i velikog broja članova porodice koji su ubijeni u Srebrenici.
"Nikada nisam imala priliku upoznati svoje djedove, kao i veliki broj muških članova porodice. Često razmišljam o tome kakvi bi bili, šta bi mi govorili i da li bi danas bili ponosni na mene. Volim vjerovati da bi bili. Svaki moj uspjeh, i sve što radim pa tako i svaki moj korak i svaki odlazak na Marš mira posvećen je i njima i u njihovu je čast", istakla je.
Marš mira i osjećaj zajedništva, podrške i snage
Lejla se posebno osvrnula na svoju grupu "Djeca boraca Srebenice", kroz koju je, kako kaže, upoznala mnogo mladih ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i iz dijaspore, a sve ih povezuje isto porijeklo, ljubav prema Podrinju i želja da čuvaju istinu i sjećanje na šehide. Nažalost, povezuje ih i ista bol, praznina koju nose zbog gubitka najmilijih.
"Ono što smo zajedno izgradili mnogo je više od okupljanja jednom godišnje. Postali smo velika porodica koja se međusobno podržava, dijeli i lijepe i teške trenutke i zajedno nosi amanet sjećanja. To mi daje nadu da će istina živjeti i kroz buduće generacije", kazala je.
Istakla je da je za nju najteži trenutak Marša mira ulazak u Memorijalni centar.
"Kada ugledate naše majke, porodice žrtava i mezarje, emocije koje ste pokušavali zadržati tokom cijelog puta jednostavno vas sustignu. Naša grupa tada ulazi na poseban način, mi hodamo jedni iza drugih, držeći rukom za rame osobu ispred sebe. To nije zbog kamera niti zbog medija, kako mnogi kažu, već zato što nam taj dodir daje osjećaj zajedništva, podrške i snage. U tim trenucima znamo da nismo sami i lakše je iznijeti emocije koje je riječima gotovo nemoguće opisati", istakla je.
Posebno je naglasila da za nju Marš mira nije samo pješačenje, to je put sjećanja, dostojanstva i poštovanja.
"Hodajući tim stazama prisjećamo se ljudi koji su njima prolazili u potpuno drugačijim okolnostima, bili su gladni, iscrpljeni, ranjeni, boreći se za goli život. Mi danas hodamo u slobodi zahvaljujući njihovoj žrtvi i zato svaki korak ima posebno značenje", kazala je.
Na kraju, Lejla je pozvala sve mlade da dođu na Marš mira, istakavši da nijedna knjiga, dokumentarni film ili predavanje ne mogu prenijeti ono što čovjek osjeti kada prođe tim putem, jer tek tada "shvati da Marš mira nije samo događaj, nego amanet koji smo dužni čuvati."
"Na nama, mladima, ostaje velika odgovornost. Dužni smo našim šehidima sjećanje, spominjanje i istinu. Dužni smo pričati novim generacijama o onome što se dogodilo u Podrinju, kako bi znali, pamtili i prenosili istinu dalje. Samo tako naši šehidi nikada neće biti prepušteni zaboravu, a njihova žrtva će živjeti kroz nas i kroz generacije koje dolaze", poručila je Lejla Krdžić.
Marš mira i ove godine okupio je brojne ljude kako iz Bosne i Hercegovine tako i iz inostranstva, a svi oni koračaju putem kojim su te 1995. godine koračali njihovi najmiliji kako bi stigli do slobodne teritorije i spasili svoj život.
Više od šest hiljada učesnika prošlo je kroz šumske i planinske predjele Podrinja, podsjećajući na težinu stradanja i borbu za preživljavanje.
