Rješenje ne zahtijeva velika ulaganja – samo promišljenu korekciju.
Natpis "I love Tuzla", postavljen je sredinom 2022. godine u centralnom gradskom parku uz glavnu šetnicu na Korzu s ciljem da bude jednostavan i efektan simbol grada – mjesto gdje će se građani i turisti fotografisati, dijeliti fotografije i na taj način spontano promovisati Tuzlu.
Lokaciju za postavljanje znaka predložio je Zavod za urbanizam Grada Tuzle, finansiran je sredstvima iz fondova evropske unije, a u sufinansiranju postavljanja učestvovala je i Turistička zajednica Grada Tuzle.
U danima nakon postavljanja, ideja je imala smisla. Natpis je bio vidljiv, pristupačan i funkcionalan – upravo onakav kakvi se nalaze u brojnim evropskim i regionalnim gradovima.
Međutim, ono što je uslijedilo u ljeto 2025. godine pokazalo je kako dobra ideja može biti narušena lošim planiranjem. Izgradnjom pristupne staze i sadnjom dvije palme neposredno uz natpis, prostor je postao vizuelno "zatvoren".
Palme, koje su trebale biti estetski dodatak, u praksi su postale prepreka. Danas je pravi izazov napraviti fotografiju na kojoj se natpis vidi u cijelosti, da palme ne prekrivaju jedno ili više slova, čime se gubi i smisao i prvobitna zamisao.
Na ovaj način osnovna funkcija ovog sadržaja – fotografisanje i promocija grada – praktično je izgubljena.
Za razliku od Tuzle, gdje natpis nije jasno vidljiv, u Sarajevu je primjer izuzetno dobre prakse jer su slova postavljena na otvorenom prostoru s pogledom na Vijećnicu, što dodatno pojačava njegovu vizuelnu i promotivnu vrijednost a svako fotografisanje pored postaje istinska turistička razglednica.
Slični natpisi postavljeni su i u drugim gradovima ali bez izuzetka na otvorenim i preglednim lokacijama.
Bilo da je riječ o Mostaru, Beogradu, Novom Sadu, Tirani ili drugim gradovima i turističkim destinacijama širom regiona, zajedničko im je jedno: Jasan prostor, bez vizuelnih prepreka, koji omogućava da natpis bude u potpunosti vidljiv i upotrebljiv.
U Tuzli, nažalost, imamo suprotan primjer.
Ovaj slučaj ne govori samo o loše planiranoj sadnji dvije palme, već o širem problemu – nedostatku pravilnog planiranja i razumijevanja svrhe javnog prostora. Estetika ne može biti sama sebi cilj, pogotovo ako poništava funkcionalnost.
Ukoliko je ideja bila da novi simbol grada bude mjesto koje će živjeti kroz fotografije, onda je jasno da trenutni izgled ne ispunjava tu svrhu.
Rješenje ne zahtijeva velika ulaganja – samo promišljenu korekciju, odnosno dislociranje palmi. Niskorastuće cvijeće svakako ostaje lijepa dekoracija koja ne ugrožava vidljivost.
U urbanom prostoru, kao i u svemu drugom, vrijedi jednostavno pravilo: Ono što treba da se vidi i da bude ukras – ne smije biti zaklonjeno, u suprotnom gubi se smisao, baš kao u konkretnom primjeru.
