Krajnje je vrijeme da se napravi detaljna revizija i utvrdi kako su se i po kojim kriterijima dijelila hrvatska državljanstva.
Predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Tomislav Martinović otvorio je jedno veoma intrigantno i osjetljivo pitanje o kojem se godinama govori i vode političke rasprave i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini – kome je službeni Zagreb davao državljanstva.
Neki od primjera koje je Martinović naveo ukazuju na ozbiljne propuste, nedostatak odgovornosti institucija, pa čak i sumnje u namjerno djelovanje ili korupciju prilikom toga kako su pojedinci došli do danas na Balkanu vrlo poželjnog hrvatskog državljanstva, a samim tim i hrvatskih putnih isprava.
Martinovićeva kolegica u Domu naroda, Berina Fejzić, možda je najbolji primjer takvih slučajeva. Riječ je o primjeru institucionalne korupcije koja u Bosni i Hercegovini dobija i političku dimenziju. Berina Fejzić se izjašnjava kao Hrvatica, i na osnovu toga je izabrana kao predstavnica tog naroda iz Bosansko-podrinjskog kantona u entitetski parlament. Na toj poziciji naslijedila je svog oca Edima Fejzića, koji je u dva prethodna mandata također bio delegat u Klubu Hrvata. Oboje su članovi Bosanske narodne stranke (BNS).
Prema zvaničnim podacima Parlamenta Federacije BiH, Berina Fejzić rođena je nakon rata u Goraždu. Na opštim izborima osvojila je svega 314 glasova, ali je ipak izabrana u Skupštinu Bosansko-podrinjskog kantona. Nakon toga se kandidovala za delegatkinju u Klub Hrvata Doma naroda Parlamenta FBiH, gdje je, zbog nedostatka drugih kandidata, i imenovana. Taj postupak izazvao je brojne kontroverze jer su Hrvati iz Goražda, kojih je prema popisu iz 2013. godine bilo samo 23, faktički ostali bez mogućnosti da sami izaberu svog predstavnika, piše Večernji list.
Njen otac Edim Fejzić bio je umiješan i u incident u Skupštini Bosansko-podrinjskog kantona, kada je došlo do verbalnog, a skoro i fizičkog sukoba sa zastupnikom SDA Nijazom Musićem. Povod je bio zakazivanje sjednice Skupštine na katolički Božić, 25. decembra. Musić je tom prilikom čestitao Božić "svim katolicima, uključujući i kolegu Fejzića", na šta mu je Fejzić odgovorio da se on dokazao kao musliman.
Berina Fejzić, članica BNS-a, povezana je sa Saninom Musom, osnivačem te stranke, koji je ranije planirao odlazak u Široki Brijeg na blagdan Velike Gospe radi vjerskog obreda, što je policija spriječila. Martinović je upravo tu poveznicu nazvao apsurdnom, ističući da je "Fejzić pristala biti nositeljica ideja koje dolaze iz kruga radikalnog islamiste Muse".
Sanin Musa je prije tog događaja osnovao političku stranku koja svoj program temelji na "islamskim načelima i domoljublju, s ciljem jačanja političkog položaja Bošnjaka u vlastitoj zemlji". Također je osnivač pokreta "Vjera. Narod. Država.", koji dijeli iste ideološke stavove i djeluje u okviru BNS-a.
I Berina i Edim Fejzić posjeduju hrvatsko državljanstvo, dok Musa, prema dostupnim informacijama, nema. Martinović je istakao da postoje i druge, kako ih je nazvao, "šizofrene i ponekad komične" situacije koje pokazuju političku korupciju u praksi.
Primjera radi, Bošnjaci Anel Šahinović i Razim Halkić, koji je bio i član rukovodstva Islamske zajednice u Bihaću, prije sedam godina su se također kandidovali kao predstavnici Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH – i obojica posjeduju hrvatske dokumente.
Jedan od novijih primjera je Slaven Kovačević, savjetnik hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, koji je više puta izabran glasovima bošnjačkih birača, suprotno političkoj volji Hrvata. Kovačević također ima hrvatsko državljanstvo, zbog čega se Republika Hrvatska uključila u postupak koji je on pokrenuo pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
Taj sud je u svojoj odluci naveo činjenicu o njegovom državljanstvu kao razlog zašto je Hrvatska imala pravo uključiti se u proces, te dodao da je sam Kovačević zatražio da se ukloni iz evidencije kao "Hrvat" na zvaničnim stranicama Skupštine Grada Sarajeva, jer mu to nije odgovaralo u kontekstu žalbe sudu – iako je upravo na osnovu te nacionalne pripadnosti stekao hrvatsko državljanstvo.
Predsjedavajući Martinović je zatražio da se hitno preispitaju okolnosti pod kojima su određene osobe dobile hrvatsko državljanstvo, jer, kako je naveo, postoje jasni primjeri da ih posjeduju i oni koji djeluju protiv interesa Republike Hrvatske, Hrvata u Bosni i Hercegovini, pa čak i protiv same BiH, narušavajući temeljne principe Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Tokom rata i nakon njega, brojni zvaničnici iz BiH, pojedini uglednici, ali i kriminalci, dobijali su hrvatska državljanstva i putne isprave. Među njima je i ambasador BiH u Washingtonu Sven Alkalaj, koji, prema Martinovićevim riječima, aktivno promoviše politike Željka Komšića usmjerene na političko potiskivanje Hrvata u BiH.
Bivša ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković, koja također po porijeklu ima hrvatsko državljanstvo, spominje se u istom kontekstu – zbog svojih političkih stavova i bliskosti sa islamskim krugovima i ideolozima Muslimanskog bratstva.
Martinović je zaključio da je krajnje vrijeme da se napravi detaljna revizija i utvrdi kako su se i po kojim kriterijima dijelila hrvatska državljanstva, jer, kako je rekao, postoje brojni slučajevi u kojima ih posjeduju osobe koje otvoreno rade protiv interesa i Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
