Samo u posljednjih pet godina iz entitetskih, kantonalnih i općinskih budžeta isplaćeno je više od 1,1 milijarde eura subvencija i grantova.
Bosna i Hercegovina godišnje izdvaja oko 200 miliona eura za državnu pomoć, ali najveći dio tog novca završava u subvencioniranju javnih preduzeća i pokrivanju njihovih višemilionskih gubitaka, pokazuju izvještaji o državnoj pomoći koje je analizirao portal Radio Slobodna Evropa.
Za razliku od zemalja Evropske unije, poput Njemačke i Francuske, koje državnu pomoć koriste za razvoj novih industrija, zelenu tranziciju i tehnološke inovacije, BiH najveći dio javnog novca usmjerava prema sektorima koji bez kontinuiranih subvencija teško mogu opstati.
Prema podacima iz analiziranih izvještaja, gotovo polovina ukupne državne pomoći u BiH odnosi se na takozvane usluge od općeg ekonomskog interesa, a među najvećim korisnicima pomoći nalaze se željeznice, poštanska i komunalna preduzeća, te javni prijevoz.
Samo u posljednjih pet godina iz entitetskih, kantonalnih i općinskih budžeta isplaćeno je više od 1,1 milijarde eura subvencija i grantova.
Za tehnološki razvoj, istraživanje i inovacije u istom periodu izdvojeno je svega oko 60.000 eura.
Ako se tome pridodaju transferi koje javne kompanije isplaćuju povezanim društvima koja su u njihovom vlasništvu, ukupni iznos državne pomoći premašuje milijardu eura godišnje.
"Zemlje EU državnu pomoć koriste kako bi stvorile novu vrijednost i povećale konkurentnost. U BiH se pomoć uglavnom koristi kako bi se spriječio kolaps postojećih sistema", rekao je penzionisani profesor ekonomije Rajko Tomaš.
Tomaš kaže kako ideja državne pomoći sama po sebi ima smisla, "ali kako mi to u BiH radimo, baš i nema".
"O tome sam godinama pisao i govorio, pokušavao nešto promijeniti, ali bez uspjeha. Vidim da se sistem kreće u potpuno drugom smjeru", rekao je Tomaš za RSE, koji je bio i član vijeća koje bi trebalo nadgledati dodjelu državne pomoći u BiH.
Zašto nema preciznih podataka?
Državnu pomoć u BiH mogu dodjeljivati hiljade institucija, od ministarstava i općina do javnih fondova, zavoda i agencija.
Ne postoji jedinstven i transparentan pregled ukupnih subvencija, grantova i drugih oblika pomoći koje završavaju kod javnih, ali i privatnih preduzeća.
Objava službenih izvještaja kasni godinama i oni često ne sadrže podatke o krajnjim korisnicima pomoći niti precizne iznose dodijeljenih sredstava.
Entitetska ministarstva još nisu objavila podatke za 2025., dok je Vijeće za državnu pomoć BiH posljednji dostupni izvještaj objavilo za 2023. godinu.
Reforma sistema državne pomoći jedan je od uslova koje je Evropska komisija postavila BiH u procesu otvaranja pristupnih pregovora s Evropskom unijom, uključujući jačanje kontrole nad dodjelom pomoći i veću transparentnost.
Prema zakonu, Vijeće za državnu pomoć BiH mora unaprijed odobriti programe državne pomoći prije nego što ih provedu vlade, ministarstva ili lokalne vlasti. U slučaju sumnje na nezakonitu pomoć, Vijeće može pokrenuti istragu i naložiti povrat sredstava.
U proteklih pet godina Vijeće je to naložilo sedam puta, a pet slučajeva završilo je u dugogodišnjim sudskim procesima, nakon žalbi vlada i ministarstava.
Osam članova Vijeća imenuju entitetske vlasti prema nacionalnom ključu, a odluke se donose konsenzusom, što u praksi omogućava političke blokade i veto mehanizme, slično modelu odlučivanja u Konkurencijskom vijeću BiH.
Niži nivoi vlasti državnu pomoć često ne prijavljuju ili je ne prikazuju jasno u izvještajima o izvršenju budžeta, na što se upozorava i u revizorskim izvještajima za Federaciju BiH i Republiku Srpsku.
Neki kantoni javno objavljuju samo imena korisnika, ali ne i iznose dodijeljene pomoći.
Jedinstveni javni registar korisnika državne pomoći u BiH ne postoji.
Za inovacije nula eura
Prema podacima iz entitetskih izvještaja o državnoj pomoći, od 2020. do 2024. godine u BiH nije izdvojen nijedan euro za istraživanje, razvoj i inovacije.
Istovremeno su deseci miliona eura godišnje usmjeravani prema javnim preduzećima i sektorima s dugogodišnjim finansijskim problemima.
Među najvećim korisnicima pomoći nalaze se željeznice, poštanska i komunalna preduzeća te javni prijevoz u Federaciji BiH i Republici Srpskoj.
Finansijski izvještaji tih kompanija pokazuju da značajan dio prihoda ostvaruju upravo iz budžetskih subvencija, dok najveći dio rashoda odlazi na plate zaposlenih.
Pošte Srpske su, primjera radi, tokom posljednjih pet godina iz entitetskog budžeta primile oko 2,5 miliona eura pomoći pod obrazloženjem "pružanja usluga od općeg interesa".
U istom periodu broj zaposlenih povećan je za više od 200 radnika, a troškovi njihovih plata procjenjuju se na oko 12 miliona eura, prema izvještajima o poslovanju.
Saša Grabovac, izvršni direktor Udruženja ekonomista Republike Srpske SWOT, kaže da dio subvencija javnim preduzećima ima socijalnu funkciju jer zakon obavezuje pošte da održavaju poslovnice i u nerentabilnim ruralnim područjima kako bi građani mogli podizati penzije i plaćati račune.
"I to ima smisla. Ali, kod subvencija željeznicama se postavlja pitanje njihove održivosti. Nema nikakve strategije razvoja saobraćaja niti industrijskih strategija, a one bi trebale da budu usklađene. Ta agonija se samo produžava, a novac se baca u jamu bez dna već dvadesetak godina. Tu se radi o održavanju socijalnog mira, ljudi se zapošljavaju", kazao je Grabovac.
Nakon zatvaranja više rudnika i gašenja proizvodnje u ArcelorMittal Zenica, nekada jednom od najvećih klijenata željeznica u BiH, Grabovac smatra da će ekonomska opravdanost daljnjih ulaganja u željeznički sektor biti još upitnija.
Vlasti Federacije BiH trenutno pokušavaju pronaći rješenje za Željezaru Zenica, koja je više od dvije decenije u privatnom vlasništvu, a čiji dug iznosi oko 175 miliona eura i nalazi se na rubu stečaja.
Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, koja je u vlasništvu Federacije BiH, tokom posljednjih 15 godina uložila je oko 383 miliona eura u sedam rudnika uglja.
Dugovi tih rudnika u međuvremenu su premašili 610 miliona eura, proizvodnja uglja pada, a BiH istovremeno povećava uvoz električne energije i uglja.
Zračna luka u Mostaru je u 2024. godini imala oko pet miliona eura prihoda i rashoda te je poslovala gotovo bez dobiti.
Na plate sedamdesetak zaposlenih potrošeno je oko 1,3 miliona eura, dok su prihodi od aerodromskih usluga iznosili oko 860.000 eura.
Ostatak "prihoda" aerodroma koji je u gradskom vlasništvu činile su subvencije i finansijska pomoć različitih nivoa vlasti.
Službeni podaci pokazuju i da državnu pomoć u BiH dobijaju profitabilne kompanije. Igman i Unis Ginex, proizvođači municije u većinskom vlasništvu Vlade Federacije BiH, primali su poticaje za zapošljavanje uprkos višemilionskim prihodima, prema podacima iz izvještaja Sarajevske berze.
Kada je riječ o pomoći pojedincima i privatnim kompanijama, potpore i subvencije dodjeljuju vlade i ministarstva dva entiteta, deset kantona te 143 grada i općine, uglavnom kroz zasebne programe. Riječ je o desetinama hiljada pojedinačnih malih iznosa, najčešće od nekoliko hiljada do 200.000 eura.
Najveći pojedinačni iznosi državne pomoći izdvajaju se za poljoprivredu, iako BiH uvozi između 80 i 92 posto hrane, ovisno o godini.
Federacija BiH za poljoprivredne poticaje u 2025. godini izdvojila je 93 miliona eura, dok je za 2026. planirano 97 miliona eura. U Republici Srpskoj tokom 2025. godine za poticaje je izdvojeno 92 miliona eura, a isti iznos planiran je i u budžetu za 2026. godinu.
Poticaj iz entitetskog budžeta može dobiti mljekar koji se registruje i ima tri, a iz kantonalnog budžeta ako ima dvije muzne krave.
Što je cilj EU, a što BiH?
U Evropskoj uniji jedan od ključnih kriterija za odobravanje državne pomoći jeste "poticajni učinak". Država mora dokazati da bi se određena investicija, projekt ili razvojna aktivnost teško realizovali bez subvencije.
Ekonomisti upozoravaju da se u BiH takve procjene uglavnom ne provode, iako napominju da je teško uporediti BiH s najvećim evropskim ekonomijama.
"Prema teoriji liberalne ekonomije, državne subvencije ne bi trebale biti česta praksa jer remete funkcionisanje osnovnih mehanizama tržišne privrede", rekao je za Radio Slobodna Evropa Saša Grabovac iz Udruženja ekonomista Republike Srpske "SWOT".
Grabovac ističe da su globalna finansijska kriza, pandemija koronavirusa i geopolitički sukobi posljednjih godina doveli do snažnijih državnih intervencija čak i u tradicionalno liberalnim ekonomijama kao što su SAD, Velika Britanija ili Njemačka, a ne samo u socijalističkim zemljama kao što je Kina ili nerazvijenim poput BiH.
Prema njegovim riječima, ključna razlika je u tome što one državnu pomoć koriste za razvoj tehnologija budućnosti i stvaranje novih tržišta, kroz međusobno koordinirane politike i jasno definisane ciljeve.
"I kod nas se grantovi daju za neke industrije ili socijalne grupe kao što su mladi, ali nažalost u velikoj većini slučajeva ti grantovi ne budu svrsishodno upotrijebljeni, već se daju tamo gdje je to politički profitabilno ili zarad drugih ciljeva", kaže Grabovac.
BiH, za razliku od Njemačke ili Francuske, ima slabiju industrijsku bazu koja je uglavnom naslijeđena još iz perioda bivše Jugoslavije, visoku ovisnost o javnom sektoru i složen sistem uređenja s više nivoa vlasti.
Velike evropske kompanije poput Airbusa, BMW-a i Michelina učestvuju u zajedničkim projektima razvoja vodikovih tehnologija, baterija za električne automobile i kompjuterskih čipova, koje EU smatra ključnim za buduću konkurentnost.
Takvi programi u BiH ne postoje.
