Sam ulazak u Potočare je posebno emotivan trenutak i tada sva bol prestaje jer ih u dolini bijelih nišana dočekuju i majke i porodice žrtava.
Sa žuljevima na nogama, poderanom obućom i suzama u očima, više od šest hiljada učesnika Marša mira stiglo je u Potočare.
Iza njih su tri izuzetno teška dana, ne samo fizički, nego i emotivno s obzirom na to da su prošli trasom kojom su 1995. godine Srebreničani prošli pokušavajući pobjeći od smrti.
Hiljade njih nije uspjelo, a bol se, prema riječima učesnika, osjeti na svakom putu.
"Kao da možete osjetiti miris krvi", kaže nam jedna učesnica.
Iako je ranijih godina ovaj put pratilo sunčano vrijeme, ove godine su se učesnici suočili i sa kišom, vjetrom i blatom, ali kažu, to je ništa naspram onoga kroz šta su prošli Srebreničani.
"Mi danas imamo i hranu i vodu, i rezervnu odjeću, a oni nisu imali ništa", dodaju.
Sam ulazak u Potočare je posebno emotivan trenutak i tada sva bol prestaje jer ih u dolini bijelih nišana dočekuju i majke i porodice žrtava.
