Navodi da sve što je želio, jeste to da Halid ne ode tiho.
Bosanskohercegovački glumac Enis Bešlagić, emotivno se obratio na današnjoj komemoraciji koja je organizovana u čast posljednjeg ispraćaja bh. muzičke legende Halida Bašlića.
Bešlagić je govorio o ljudima koji nikada nisu upoznali Halida, i koji s njim nisu popili ni jednu kafu.
"To su djeca, to su generacije koje su prema Halidu stvarale emocije iz svojih priča. Njima su njegove pjesme bile emocija. Oni su ga znali kroz melodiju, vezivali su ga za trenutke i događaje u svom životu. To su generacije koje će pamtiti Halida Bešlića kao jednu vrstu emocije koju dugo nisu osjetili. Ta emocija, vjerujte mi, mogla je nestati, ali nije – jer znamo kako mi znamo ispratiti ljude koji to zaslužuju", kazao je Bešlagić.
Kazao je kako je bio potresen zbog ljudi koji toliko vole druge, a ponekad nisu spremni ustati i pokazati tu ljubav.
"Zato nemojte se ljutiti – smatram se najboljim učenikom Halida Bešlića, baš zato što ga nisam poznavao. Došao sam iz Tešnja i upoznao Halida, bio sam očaran njime kao i svim njegovim kolegama, pjevačima, glumcima... Gledao sam ih s divljenjem. A na kraju me Halid najviše zadivio – svojom ljudskošću, neposrednošću, jednostavnošću. Znao je popiti kafu sa mnom, i onda kada nisam bio poznat, kad sam bio samo student. Halid bi zastao, porazgovarao, nasmijao se. Tek danas, kao i cijeli svijet, učim i razumijem ko je zapravo bio Halid Bešlić – čovjek kojeg je narod ispratio na najljepši mogući način", dodaje bh. glumac.
Navodi da sve što je želio, jeste to da Halid ne ode tiho.
"Halid nije bio samo naš, nije bio samo sarajevski, nije bio samo bosanski. Njega je, vjerujem, Bog poslao na ovu zemlju. I jučer se desilo nešto što bih nazvao katarzom. Vjerujte, osjećam danas neku moć, neku toplinu, jer sam vidio emocije te djece koja su u Minhenu, Salzburgu, i na više od 120 lokacija zajedno s nama pjevala i tugovala. Slali su mi poruke:
'Enise, objavite da smo i mi ovdje stali. Molim vas, ovdje trčimo, nosimo zvučnike, držat ćemo ih na rukama'. To su ljudi koji su s Halidom odrastali, iako ga nisu lično znali", pojašnjava Bešlagić.
Navodi da je očekivao i veći angažman iz Sarajeva, veći odziv.
"Pitao sam se: 'Zašto ja moram biti taj koji će se sjetiti? Zar nije svima trebalo isto toliko vremena da shvate da je otišao Halid Bešlić'. Gdje su kolege, gdje su svi? Ja sam, hvala Bogu, radio karijeru koja je bila jugoslovenska – i to je bilo lakše nego raditi karijeru poslije rata, u zemljama koje su jučer bile zaraćene. Te zemlje su i danas često međusobno zategnute. Imati širinu poput Halida Bešlića – to je posebna stvar. A biti Halid Bešlić bilo je najteže. Kad bi otišao negdje, jedni bi govorili: 'Šta si otišao njima?' Kad bi se vratio, drugi bi rekli: 'Šta si došao nama?' Nije bilo lako živjeti s takvom širinom i pripadati svima, a nikome posebno. Zato sam sretan što smo svi postali dio ove porodice koja se jučer rodila – porodice ljudi koji su zajedno tugovali i slavili njegov život", naveo je u svom obraćanju.
Navodi da su nove generacije koje su pjevale Halidove pjesme i voljele ga, bez da su ga lično poznavale - dokaz koliko je bio velik.
"Postala je fraza reći 'bio sam s Halidom'. Svi su se time hvalili, ali to ne znači da si dijamant ako si bio pored dijamanta. Jer dijamant može biti i u rukama kolekcionara i u rukama lopova – ali on ostaje dijamant. To ne znači da si ti taj dijamant. Znajući koliko je Halid volio svoj dom, svoju porodicu, koliko je volio unuke i koliko im se posvetio, možete biti sretni što ste imali takvog dedu, divnog oca i čovjeka kojeg je ispratio cijeli svijet. Budite ponosni. Danas ispratite ga kao porodica koja nema razloga za tugu, nego za ponos. Neka žale oni koji s Halidom nisu bili u dobrim odnosima dok je bio živ, oni koji mu nisu poklonili pažnju i ljubav dok su mogli", poručio je.
