Petak, 6. Decembar 2019.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Pravoslavna liturgija na arapskom jeziku: Đakon iz Mostara na jedinstven način privlači vjernike

Branislav Rajković je ratne 1992., a nakon što su njegovi roditelji poginuli, otišao u Bačku Topolu

“Esselamu Alejkum. Dobro došli u Mostar. Ja sam đakon Branislav. Volim arapski jezik i pozdrav svima iz Mostara”, nesvakidašnji je pozdrav izgovoren na arapskom jeziku đakona Branislava Rajkovića, rođenog Mostarca kojeg je 1992. rat otjerao iz rodnog grada, piše Moja BiH.

Ljubav prema arapskom jeziku

– Moji roditelji su te ‘92. poginuli u selu Jasenjani, sjeverno od Mostara, gdje je naša seoska porodična kuća i gdje smo se sklonili od tadašnjih ratnih dešavanja. Brat i ja odlazimo u Bačku Topolu zajedno s ujakom, prisjeća se Rajković.

  • U Mostar se vratio 2012. godine nakon školovanja u Novom Sadu i Beogradu.

    – Čini mi se da nikad nisam ni napustio Mostar i težio sam da šta god budem da ću biti u Mostaru, da ću se vratiti, ističe đakon Branislav.

    Ljubav prema arapskom jeziku počela je upravo tokom školovanja.

    – Prvi susret sa arapskim jezikom, ustvari je susret sa živim ljudima, Arapima, uglavnom ljudima iz Sirije. Jer arapski jezik se koristi u čuvenoj Antiohijskoj patrijaršiji i dan danas. Dakle, sva bogosluženja crkve su na arapskom. Međutim, ovdje u kulturnom centru Kralj Fahd u Mostaru to dobiva još jednu dimenziju jer ja arapski učim od muslimana. I kroz arapski jezik upozanjem se i sa jednom islamskom kulturom, priča Branislav.

    Molitva na više jezika

    Mostar sve više privlači mlade iz cijelog svijeta.

    – Ukazala se potreba da jektenije (molitve) govorimo, ukoliko možemo, i na engleskom, pa i na arapskom i na svim drugim jezicima. Tako da, samo to bogosluženje na raznim jezicima pored srpskog nije ništa novo.

    Ali svakako da je arapski posebno zanimljiv, posebno ulazi u uši, i zaista se naši ljudi ne iznenađuju kada čuju za pjevnicom “Ja Rabb-urham” umjesto “Gospodi pomiluj”, ili “Kyrie eleison” i “Lord have mercy”, i tako dalje.

  • Supruga Tamara i kćerka Hristina su uz Branislava učile arapski jezik.

    – I Hristina je paralelno sa srpskim već počela da pjeva sa mnom “Eui, bebubi, tetuti, tetuti…”, nasmiješen priča đakon Branislav i dodaje: “Arapski je čula već u svojoj prvoj godini.”

    Branislav smatra da je ključ suživota u Mostaru i drugdje biti okrenut ka dobru.

  • – Sebe doživljavam prije svega kao čovjeka, onda svakako kao pravoslavnog hrišćanina, kao, čini mi se, nakon ove biološke odrednice nešto najšire, a tek onda vidim sebe i kao Mostarca, i kao Hercegovca, i kao Srbina. Sve je to zaista važno, ali nije presudno, zaključio je za kraj đakon Branislav Rajković. (Tuzlanski.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje