Po dolasku u Litvaniju se razbolio, a majku je prestravio porukom u kojoj je napisao:˝U bolnici sam. Jesam li alergičan na pencilin?˝

Zlatna medalja je nešto o čemu svaki sportista sanja, pa sam tako i ja maštao da budem dio ekipe koja će na najbolji način predstaviti svoju zemlju na nekom takmičenju. San mi se ostvario, i sa saigračima i trenerom Jospiom Pandžom, popeo sam se na pobjedničko postolje, kazao je  Emir Čerkezović, član kadetske košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine s kojom je osvojio prvo mjesto na Evropskom prvenstvu u Litvaniji, piše Anadolu Agency.

“Dok nam je tokom finalne utakmice protiv Litvanije 4.500 ljudi iz publike zviždalo, prelijepo je bilo čuti i nekoliko bh. navijača, kao i kolege iz Crne Gore i Srbije kako uzvikuju ‘Bosna, Bosna’ ili skandiraju ime nekog od naših igrača˝, izjavio je za AA Emir po povratku u svoj porodični dom, u tuzlanskom naselju Bulevar.

Ovaj ozbiljni i odmjereni mladić, koji je rođen u januaru 1999. godine, kaže da je još uvijek pod dojmom spektakularnog dočeka reprezentacije u Sarajevu, te sinoćnjeg u Tuzli, koji su njemu u čast priredili Grad Tuzla, Sportski savez Grada Tuzle i Omladinski košarkaški klub Sloboda. Polako se, kaže, sklapaju i ˝kockice˝ iz Litvanije, gdje se po dolasku odmah razbolio.

Njegova majka Fikreta priča da se veoma zabrinula kada joj je sin poslao poruku u kojoj je pisalo:˝U bolnici sam, jesam li alergičan na pencilin?˝.

˝Dok nisam shvatila da je u pitanju angina grla, što je objasnio ocu, kroz glavu mi je prošao milion pitanja. A i nakon toga sam veoma brinula˝, kazala je Fikreta.

˝Osjećao sam slabost i išao sam kod doktora. Imao sam gnojnu anginu grla i tri dana nisam mogao ni jesti ni piti. Igrao sam kratko, ali i to ne znam kako sam uspio˝, dodaje Emir, koji se prilično brzo oporavio i trenutno se osjeća dobro.

Iako je upala prošla, Emir kaže da je umoran i iscrpljen, te da se narednih dana namjerava samo odmarati.

˝Onda kreću obaveze u Omladinskom košarkaškom klubu Sloboda, pa pripreme za Svjetsko prvenstvo. Naredni mjesec počinje nova školska godina. Učesnik sam Srednje medicinske škole iz Tuzle i u septembru krećem u treći razred. Moji profesori su puni razumijevanja i velika su mi podrška. Kada znam da ću zbog sportskih obaveza odustvovati sa nastave, zamolim ih da gradivo odgovaram unaprijed ili sa zakašnjenjem i oni mi uvijek izađu u susret. Zahvalan sam im na tome i nikad to ne bih zloupotrijebio˝, navodi Emir, čija se porodica finansira od njegove stipendije koju dobiva iz Vitalis Fonda i očeve penzije.

Otac Mujo rekao je da bi volio da je bio u mogućnosti da ode i iz publike gleda kako bosanski dječaci jurišaju na zlato, ali da je zbog finansijskih razloga to bilo nerealno i pomisliti.

˝Javnost vidi samo lijepe i blještave trenutke, a iza svega je, to zna svaki roditelj, veliki napor. U našem slučaju, supruga Fikreta i ja odričemo se mnogo čega i štedimo na sebi da bismo dali sinovima Edinu i Emiru. Samo mi znamo kako nam to uspijeva, ali sinovi su toga svjesni i uzvraćaju na svoj način. Svaka njihova dobra ocjena na fakultetu ili u školi neopisivo nas raduje˝, rekao je Mujo, te priču brzo skrenuo na vedriju temu .

Emir je, između ostalog, ispričao kako se sasvim slučajno, na nagovor okoline, odlučio okušati u košarci.

˝Svi su mi govorili da sam visok i da mi je to prednost za bavljenje košarkom, pa sam se zbog toga, sa deset godina, odlučio za navedeni sport, a prije kojeg sam trenirao karate i fudbal. Košarku sam zavolio, igranje mi je pošlo za rukom, a sada sam sa saigračima ostvario svoj i san brojnih Bosanaca i Hercegovaca˝, rekao je Emir, koji je prethodnih godina nagrađivan od strane gradskog i kantonalnog sportskog saveza.

Inače, svoje je prve korake načinio u školi košarke OKK Sloboda, gdje je njegov talent uočio Nenad Ćuk, trener mlađih selekcija u OKK Sloboda.

˝Zapazio sam ga kod trenera Nedima Avdića i umjesto u pretpionirsku, prebacio sam ga odmah u pionirsku selekciju OKK Sloboda, gdje je trenirao sa dvije godine starijim igračima. Emir je vrijedan i disciplinovan igrač, koji je svojim igrama zaslužio mjesto u šampionskoj generaciji. Ne štedi se, marljivo trenira, poštuje autoritet i živi za ovaj sport˝, rekao je Ćuk za AA.

Tuzla je grad košarke, u kojem su ponikli asovi poput: Mirze Delibašića, Damira Mulaomerovića, Damira Mršića, Jasmina Hukića, Ramiza Suljanovića, Mirze Teletovića. Uz malo više podrške, nesumnjivo je da i Emir Čerkezović može postići vrhunske rezultate