Jelena Đoković danas proslavlja 34. rođendan, a njena biografija prepuna je detalja koji su dostojni filmskog scenarija. 

Supruga najboljeg svjetskog tenisera Novaka Đokovića i direktorka Fondacije “Novak Đoković” rođena je 1986. godine u Beogradu i dolazi iz skromne i skladne porodice.

Jelena Đoković bila je student ekonomije i finansija na italijanskom fakultetu “Bokoni” u Milanu. Samo jedna godina na ovom fakultetu košta oko 5.000 eura, ali Jelena je, kao i većina srpskih državljana koji studiraju na “Bokoniju”, dobila stipendiju ovog fakulteta. Živjela je u studentskom domu, sa nekoliko cimerki.

Godinama se bavila sportom, a tako je upoznala i Novaka, prenosi Blic.

“Trenirala sam tenis čitavu osnovnu školu pa otud datira i moje poznanstvo sa Novakom, ali poslije sam nastavila da se bavim atletikom. Sestra i ja željele smo da odemo u inostranstvo, a jedan od načina da to ostvarimo bio je da dobijemo sportske stipendije jer nismo željele da opteretimo roditelje sa tako velikim troškovima. Na kraju, ipak nam nisu dodijeljene sportske već akademske stipendije. Sestra je prva otišla i to je za mene predstavljao veliki šok jer sam za nju izuzetno vezana. To se nije promijenilo, ali život nas je srećom ponovo spojio i sada radimo zajedno. Mojoj majci to je bilo strašno. Ona nas i dan-danas ne prati na aerodrom, samo nas dočekuje”, ispričala je Jelena jednom prilikom, gostujući u emisiji “TV lica – kao sav normalan svijet”, autorke Tanje Peternek Aleksić.

Jelena je odrasla na Dorćolu, a kao i mnoga djeca devedesetih doživljavala je, nažalost, i neprijatne situacije, poput one kada su joj nasred ulice ukrali patike.

“Stvarno sam se vratila kući bosa. Tada sam imala svoju simpatiju i on me je na krkače nosio da se ne isprljam. Išla sam na bazen “25. maj” i to se dogodilo u povratku”, ispričala je svojevremeno.

Jelena je, kako bi sebi olakšala život, radila u parfimeriji, pa u sportskoj kladionici kao šankerka, a potom se oprobala i u drugim honorarnim poslovima.

“Moj prvi posao bio je sa 16 godina u parfimeriji. Zatim sam radila u kladionici, kao šankerka, pravila sam kafe, sokove, i taj posao radila sam kako bih zaradila za kartu do Italije, i otišla na studije. Nisam se dugo zadržala u kladionici i nakon toga bila sam promoterka nekih događaja. Mnogo toga sam radila i ništa mi nije bilo teško, sve je to za ljude. Imam roditelje koji su mi dali krila da poletim i više nego što je to bilo dozvoljeno u ono vrijeme rata i ekonomskih problema. Otac i majka su moja dva anđela, kao i moja sestra”, ispričala je Jelena u jednom intervjuu.

Otkrila je i kako je izgledao njen studentski život.

“Hranila sam se u studentskoj menzi. Zahvaljujući stipendiji, svaki obrok koji podrazumijeva predjelo, glavno jelo i desert, koštao nas je upola manje nego bilo gdje da jedemo. Hrana nije bila ukusna, ponekad ni previše zdrava, ali barem sam jela konkretan obrok. Nedjeljom ili praznicima kada menza nije radila, snalazili smo se, skupljali novac i kuvali zajedno”, istakla je Jelena svojevremeno na svom blogu.

Nedavno je ispričala i koji je bio prelomni trenutak u njenom životu, koji ju je odredio da bude to što je danas. U jednom trenutku, kada je došla u Milano, nije imala krov nad glavom.

“Bilo je to kada mi je bilo 17 godina, tada je moja dvije godine starija sestra Marija otišla u Ameriku na školovanje. Bile smo jako bliske, ona mi je bila najbolja prijateljica. Nakon što je ona otišla, shvatila sam da moram da odrastem. Najveći mi je šok bio kada se vratila, jer se promijenila. Drugi takav trenutak bio je kada sam u Milanu upisala studije poslovne administracije na Bokoni. Tamo sam naučila šta je zahvalnost  jer mi je pomogla osoba koja to uopše nije morala. I to je jedna predivna priča koja me veže za Hrvatsku. Nisam odmah dobila mjesto u studentskom domu pa sam nakon mnogo peripetija preko mame došla do gospođe Lidije iz Šibenika, koja je u to vrijeme živjela u okolini Milana i radila u jednom domu za starije. Ona me je primila u svoj skromni dom. Spavale smo u istom krevetu, brinula se za mene kao da sam joj kćerka. Nije imala mnogo, ali sjećam se da mi je dala 50 eura džeparca i rekla – zaslužila si. Umrla je prošle godine nakon teške bolesti. Bile smo u kontaktu, a ja sam pokušavala da joj kažem koliko mi je važna. Nadam se da sam uspjela da joj zahvalim na svemu. Neki govore o neprijateljskim odnosima između naših država, ali za mene to ne postoji. Lidija me je naučila šta je zahvalnost jer mi je sve dala, a nije morala.”

Jelena i Novak upoznali su se 2005. godine preko zajedničkih prijatelja, dok Nole još nije bio planetarno popularan. Teniser ju je prvi put predstavio javnosti na turniru u Amersfortu u julu 2006. godine. Često je obilazila Monte Carlo u kojem danas porodica Đoković živi.

“Mi smo baš bili klinci kada smo se prvi put sreli. Bili smo na teniskom turniru u klubu „Dril“ na Banovom brdu. Dugo sam trenirala tenis, do svoje 15. godine, pa smo imali zajedničko društvo. On je rješavao neke ukrštene riječi, a ja sam bila pored njega, pa me je pitao da mu pomognem i tako smo zajedno počeli da rješavamo, ali poslije toga smo se sretali povremeno i uvijek lijepo družili, ali bez ikakvih naznaka da ćemo se ikada zabavljati. Tek smo počeli da se zabavljamo poslije tri godine”, rekla je Jelena svojevremeno.

Par se vjenčao 2014. godine na Svetom Stefanu, iste godine dobili su sina Stefana, a tri godine kasnije i kćerku Taru.

“Mislim da ne postoji neka formula, brak jednostavno funkcioniše ili ne. Kao i svaki odnos. Potrebno je mnogo poštovanja i emocionalnog angažmana da bi brak bio kvalitetan i trajao”, govorila je Jelena u intervjuima.

Jelena Đoković je izuzetno uspješna preduzetnica, brižna, požrtvovana i posvećena supruga i majka, i uzor je mnogim ženama kako u Srbiji, tako i u svijetu.

Savjete o zdravom životu, vaspitanju djece, ali i poslovnim uspjesima rado dijeli sa milionima pratilaca na svom blogu, kao i društvenim mrežama.

Jelena Đoković je i pored velikog uspjeha, novca i slave ostala skromna, ne voli da se razmeće bogatstvom i posvećena je radu na sebi.

“Pričam srpski, engleski, francuski i italijanski. Čitam 50 knjiga godišnje, ne uživam u audio knjigama, volim da čitam, volim stranice… Moram da priznam da mnogo više čitam na engleskom jeziku. Veliki sam fan Harry Pottera. Nadam se da ću u budućnosti imati prilike da naučim još jezika, to je uvijek korisna stvar”, istakla je Jelena nedavno u “lajvu” na Instagramu. (Srpskainfo)