Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Glavu gore Zmajevi, vi ste naši heroji

Preuzmite sliku

Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine poražena od Austrije u Beču, u okviru posljednje utakmice kvalifikacija za odlazak na evropsko rukometno prvenstvo u Hrvatskoj.

Piše: Ahmed Pašalić

Bilal Šuman preuzeo je dužnost selektora rukometne reprezentacije 20. augusta prošle godine. Na toj poziciji zamjenio je Dragana Markovića, koji je sa reprezentacijom 2014. godine ostvario fantastičan uspjeh, savladavši reprezentaciju Islanda. Tri godine nakon historijskog uspjeha reprezentacije, imali smo noć u kojoj je jedna pobjeda značila novi veliki uspjeh i nakon 12 ciklusa kvalifikacija, odlazak na evropsko takmičenje u rukometu.

Nismo uspjeli, a najviše tuge u ovom porazu osjete reprezentativci ove države i istinski i iskreni simpatizeri državnog rukometa. Kako je moguće uspjeti kada selektor, pored te dužnosti, mora voditi računa o tome kako će (i da li će uopšte) obezbjediti sredstva za odlazak na gostujuće utakmice reprezentacije. Ovdje nije riječ o privatnom klubu ili klubu kojim upravlja opština, nego o državnoj reprezentaciji. Zapitamo li se nekada, zašto naši talentovani rukometaši odlaze u druge države da igraju, zašto prihvataju pozive zemalja koje im nisu u srcu? Rukometni savez Bosne i Hercegovine je spreman za potpuno restauraciju, po cijenu da ovi momci godinama ne ostvare uspjeh u kvalifikacijama.

Oduvijek smo bili zemlja rukometa, davali evropske prvake, bili stalni učesnici Lige prvaka, ali nemarnim ponašanjem pojedinaca koji obnašaju funkcije u RSBiH, sve smo izgubili. Rukometna liga BiH je gotovo postavljena na margine evropskog i svjetskog rukometa. Završnice prvenstva su svake godine diskutabilne, a klubovi dovedeni na rub od propasti.

Koliko je bolna činjenica svakome navijaču da selektor jedne reprezentacije mora iz svog džepa da plati odlazak reprezentacije na neko gostovanje. Činjenica je da dosad kao selektor nije dobio nijednu platu, a koliko je potrošio svog novca, vjerovatno ni sam ne zna. Sjetit ćete se da je u novembru platio aviokarte za Španiju, sjetit ćete se da je u januaru platio autobus do Makedonije, plaćao je hranu u putu igračima, a pred odlazak u Finsku situacija je bila na vrhuncu, pa je čak bio upitan odlazak reprezentacije na utakmicu.

Ova reprezentacija se satkana od igrača koji su najbolji igrači u svojim klubovima. Naši reprezentativci svake godine odigraju nebrojeno veliki broj utakmica u kojim vode glavnu riječ. Zapitamo li se, ko će ove sjajne momke naslijediti, gdje će narasti neki novi Zmajevi, kojima ćemo pjesme pjevati?

Žalosno je da država ne podržava velike sportske saveze, ali je još više žalosno da u tim istim foteljama sjede nesposobni ljudi koji ionako malo novca raspoređuju, najblaže rečeno, na pogrešan način. Da li je to Bosna i Hercegovina samo između Goražda i Sarajeva, kada će sjajni reprezentativci nastupiti u Ljubuškom, Banja Luci, Doboju, Brčkom ili Mostaru? Kada će djeca koja treniraju u ovim gradovima vidjeti svoje uzore i zaželjeti da i oni jednog dana uz veliki trud i rad postanu poput njih?

Zauvijek će nas boljeti greške sudaca protiv Mađarske, Egipta ili večaras Austrije, ali bol je još veća kada znamo da za reprezentativni dres igraju ljudi koje, oni koji bi trebali, ne cijene. Kada se stvari krenu rješavati iz korijena, biti će nade da pišemo o formi naših rukometaša širom Evrope, a ne o dešavanjima u Savezu, ne razmišljajući da li je plaćen hotel, da li su plaćene aviokarte, da li je plaćena dvorana.

Kada sumiramo protekli period i na tas vage stavimo Vaš patriotizam, borbu i želju za ostvarenjem velikog rezultata, sa jedne strane, a ujedno (ne)sposobnost saveza i ljudi koji ga vode sa druge, rezultat je jasan, vi ste naši heroji, a za ,,njih” vrijeme će pokazati, nadamo se što prije. (A.P. | Tuzlanski.ba)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje