Jedna od najinspirativnijih priča u istoriji sporta ona je o Vinnyju Pazienzi, svjetskom boksačkom prvaku kojem je slomljen vrat u sudaru s kamionom. Živio je bez kočnica, a tako je shvatio i oporavak, iako su ga ljekari uvjeravali da se više nikad neće boriti.

Nije mala stvar postati svjetskim boksačkim prvakom. Vincenzo Pazienza, Amerikanac talijanskog podrijetla iz Cranstona u saveznoj državi Rhode Island, zaista je bio ponosan na svoja sportska dostignuća. U prvih osam godina profesionalne karijere, unatoč četiri poraza, Pazienza je šest puta boksao za svjetski naslov i dvaput ga osvajao, prenosi index.hr.

Već 1987. postao je svjetski prvak u lakoj kategoriji prema verziji Međunarodne boksačke federacije (IBF), a četiri godine kasnije ugrabio je titulu u polusrednjoj kategoriji Svjetske boksačke asocijacije (WBA). Ali ništa od toga ne bi ga posebno izdvajalo među stotinama boksačkih profesionalaca koji su osvajali svjetske naslove otkako su se početkom 60-ih godina pojavile razne boksačke organizacije.

Ono što je zapanjilo njegove navijače, njegove roditelje bacilo u očaj, a Martina Scorsesea ponukalo da o njemu snimi film “Bleed for This”, događalo se tokom 13 mjeseci od novembra 1991. do decembra 1992. godine.

Vinny Paz, kako se zove od 2001. godine, teško je stradao u saobraćajnoj nesreći 12. novembra 1991. u Warwicku, nedaleko od svog rodnog Cranstona. Jedva je preživio. Prva ljekarska prognoza bila je da će uz malo sreće i dosta invaliditeta moći hodati. No ljekari nisu poznavali Paza i nisu bili svjesni o kakvom se čovjeku radi.

Napukla su mu tri vratna pršljena. Morao je nositi golemi metalni okvir

“Kad sam došao svijesti u bolnici, prišao mi je dr. Carter i sa suzama u očima rekao: ‘Sinko, žao mi je što ti to moram reći, ali više nikad nećeš boksati. Pogledao sam ga i rekao mu da je u krivu i da ću sigurno opet boksati: ‘Vi ne znate šta sam ja u stanju učiniti’. Moja sudbina je u mojim rukama”, rekao je još uvijek neoporavljeni Paz na prvoj konferenciji za novinare nakon nesreće.

U tom trenutku američki boksač nosio je na gornjem dijelu tijela ružni metalni okvir, koji je vijcima bio pričvršćen za njegovu lobanju. Metalni okvir sprječavao je bilo kakve pokrete njegovog vrata. U nesreći su mu, naime, tri vratna pršljena napukla i pomakla se iz prirodnog položaja.

Ne samo da je tada 29-godišnji Paz vrlo brzo normalno prohodao i počeo trenirati, ne samo da se 13 mjeseci nakon nesreće i suprotno svim ljekarskim prognozama vratio u ring, nego je ponovno boksao za svjetski naslov i do kraja karijere 2004. godine odradio još 24 meča.

“Nema šanse da moja karijera završi ovako. Jedino u čemu sam zaista dobar je boks. Nikad neću prihvatiti sugestije da bih trebao odustati od boksa. To se jednostavno neće dogoditi” govorio je tada Paz, kojem je profesionalna boksačke karijera bila ostvarenje životnog sna.

Počeo zbog Alija i, naravno, Rockyja

U boks se zaljubio kao petogodišnjak, gledajući Muhammada Alija i kultni Stalloneov film “Rocky”. U tome je imao podršku porodice, posebno oca koji mu je kupio svu potrebnu opremu i bio uz njega u svakom koraku.

“Bio sam dijete kad sam prvi put vidio Alija. Slušao sam ga kako govori. Gledao sam kako pobjeđuje. Bio je nevjerovatan. Odmah sam znao da želim ovo i ništa drugo”, opisao je Paz koji je kao 19-godišnjak postao amaterski američki prvak i probio se u nacionalnu reprezentaciju.

Profesionalnu karijeru započeo je 80-ih pod nadimkom Pazmanian Devil i vrlo brzo stekao pristojnu reputaciju beskompromisnog i agresivnog udarača. Nakon 16 mjeseci već se mogao pohvaliti serijom od 14 pobjeda, mahom nokautima i prekidima.

“Moj plan je uvijek bio uništiti suparnika. Kod mene nema zadrške i zastoja. Svaki problem se može i mora prebroditi. To je moja životna filozofija. Život je borba”, objasnio je Paz svoj životni pristup.

Svjetskim prvakom Paz je postao u junu 1987. pobjedom protiv sunarodnjaka Grega Haugena. Slavio je jednoglasnom odlukom bodovnih sudaca nakon 15 rundi i uzeo IBF-ovu titulu u lakoj kategoriji. Paz je u uzvratu protiv Haugena u februaru 1988. godine izgubio titulu, ali nije odustajao.

Nakon meča završio u bolnici u kritičnom stanju. Otac ga je vratio u život

Već u novembru iste godine dobio je priliku napasti svjetski naslov u poluvelteru prema verziji Svjetskog boksačkog vijeća (WBC), a suparnik mu je bio Roger Mayweather, ujak velikana svjetskog boksa Floyda Mayweathera.

Paz je prema vlastitim riječima jedva preživio meč u lasvegaškom hotelu Caesars Palace. Kao i mnogi boksači prije i poslije njega, Paz je skidao kilograme kako bi zadovoljio težinsko ograničenje poluveltera. Uz drastičnu dehidraciju uspio je pasti na potrebnih 63.5 kilograma, ali posljedice radikalnog mršavljenja osjetile su se tokom borbe. Poražen je na bodove i potom se onesvijestio u ringu. U kritičnom stanju završio je u bolnici.

“Bio sam potpuno iscrpljen, nije mi ostalo ni trunke energije. Lebdio sam između života i smrti i kroz maglu čuo kako medicinska sestra govori mom ocu: ‘Gospodine Pazienza, gubimo vašeg sina. Otkucaji srca pali su na deset u minuti’. Tata me potom primio za ramena, dobro prodrmao i rekao: ‘Champ, baš me briga što si izgubio, nemoj mi ovo raditi’. Nikad neću zaboraviti njegove riječi”, ispričao je Paz i nastavio:

“Odjednom sam došao svijesti. Kao da sam se vratio među žive. Da nije bilo mog oca, umro bih još 1988. godine”.
Mnogi su tada Pazu savjetovali da se ostavi boksa, da ne riskira zdravlje i život. U sljedeće dvije godine pretrpio je još dva poraza u borbama za svjetske naslove. No Paz je bio tvrdoglav i uvijek je sve radio po svom. Nije mu padalo na pamet odustati.

S Tysonovim trenerom osvojio pojas u novoj kategoriji

Potom je početkom 1991. sklopio suradnju s Kevinom Rooneyjem, bivšim trenerom Mikea Tysona, koji mu je savjetovao da se okuša u težoj kategoriji. Paz je prešao u polusrednju kategoriju (do 69.9 kilograma) i već 1. oktobra, tehničkim nokautom protiv Francuza Gilberta Delea kod kuće u Rhode Islandu, u novoj težinskoj skupini osvojio WBA-ov svjetski naslov.

30 years ago, Vinny Pazienza upsets the undefeated Gilbert Dele for the WBA Light Middleweight title.

That was Pazienza's second only fight in that weight class, with his first one being just 3 months prior to their encounter. Dele was 29-0 and a former European champ. pic.twitter.com/L5unNO8fwq

— Cerebral Vigilante (@Delisketo) July 21, 2021

“Da sam slušao šta mi ljudi govore, nikad ne bih postao svjetski prvak. Ko zna šta bi bilo sa mnom, možda bih negdje radio kao konobar. A da sam odustao nakon borbe protiv Mayweathera, kako su mi savjetovali, nikad ne bih drugi put postao svjetski prvak”, rekao je Paz.

Život mu je proletio pred očima dok je gledao kako kamion juri prema njemu

Nakon četiri godine Paz je ponovno bio na krovu svijeta. Pucao je od snage i samopouzdanja i pod Rooneyjevim vodstvom razmišljao o jurišu na ostale titule, kad mu se smrt ponovno približila. Nekoliko sedmica nakon borbe protiv Delea, kao suvozač u automobilu vraćao se kući nakon treninga.

“Naš auto je proklizao i vidio sam kamion kako dolazi prema nama. Zgrabio sam kvaku na vratima i držao se koliko sam mogao. Život mi je proletio kroz glavu. Pomislio sam da više nikad neću braniti titulu. A onda se dogodio udar”, opisao je Paz trenutke prije nesreće.

“Dok su me izvlačili iz auta, cijelim tijelom, od vrata do stopala, osjetio sam strašnu bol. Vikao sam im da prestanu jer mi je slomljen vrat”, rekao je Paz.

Završio je u bolnici s vrlo lošim prognozama. Nakon desetak dana otpušten je na kućnu njegu, uz upozorenje ljekara da je pravo čudo što uopšte može normalno hodati. Sljedeća tri mjeseca nosio je metalni imobilizacijski okvir. Niko više nije spominjao boks. Porodica je bila sretna što je Paz ostao živ i nikome nije padalo na pamet da će se ikad više aktivno baviti sportom.

Svaki pogrešan pokret mogao je značiti paralizu. Naživo su mu vadili šarafe iz lobanje

Ali čini se da nisu zaista poznavali Paza: “Rekao sam majci da ću se vratiti i da sam spreman umrijeti. Odmah je počela plakati”.

Potajno je počeo s opreznim vježbama već pet dana nakon povratka iz bolnice, skrivajući se od ukućana u podrumu porodične kuće. Svaki pogrešan pokret mogao je uzrokovati paralizu. U roku od mjesec dana već je odlazio trenirati u boksačku dvoranu. I dalje je nosio metalni okvir.

“Najstrašniju bol ikada pretrpio sam kad su mi izvlačili šarafe iz lobanje”, rekao je Paz, koji je odbio anestetik, pa je osjećao svaki okret šarafa.

Zapravo, svaki pokret gornjim dijelom tijela tih dana nanosio mu je bol. No Paz je išao naprijed nevjerovatnom snagom volje. Prkosio je ljekarima, pa i zdravom razumu, a kad su ga pitali zašto to čini, kratko je odgovorio: “Nikad nisam išao protiv ljekarskih savjeta. Jednostavno im nisam rekao šta radim”.

Ubrzo je počeo i sparirati, no pojavio se neočekivani problem sa suparnicima. Naime, partneri u ringu izbjegavali su ga udarati u strahu da ga ne ozlijede. Paz ih je jedva nagovorio da boksaju bez zadrške, trebali su mu istinski izazovi kako bi spoznao je li ponovno spreman za kompetitivne mečeve. Njegova je vratna kičma izdržala udarce i više ga ništa nije moglo odvratiti od povratka.

Vratio se nakon 13 mjeseci i pobijedio budućeg prvaka

Samo 13 mjeseci nakon nesreće u kojoj je umalo izgubio život, Paz je ponovno bio u ringu. Ožiljci od šarafa i dalje su bili vidljivi na njegovoj lobanji. Odlukom bodovnih sudaca nakon 10 rundi pobijedio je budućeg svjetskog prvaka Luisa Santanu.

Nastavio je karijeru kao da se ništa nije dogodilo i to boksajući u lasvegaškoj MGM Grand Garden Areni ili londonskoj Wembley Areni protiv velikana kao što su Roy Jones i Roberto Duran ili bivših i budućih svjetskih prvaka poput Erica Lucasa, Aarona Davisa i Lloyda Honeyghana.

Iako je još u pretposljednjem meču u martu 2002. godine boksao za svjetski naslov u supersrednjoj kategoriji Svjetskog boksačkog vijeća (WBC) te pobjeđivao u borbama za manje cijenjene titule Međunarodne boksačke organizacije (IBO) i danas nepostojećeg Međunarodnog boksačkog vijeća (IBC), više nikad nije uspio osvojiti relevantnu titulu.

Izašao iz kovčega da svima dokaže kako su u krivu

Ali do kraja karijere bio je u svjetskom vrhu i borio se protiv vrhunskih suparnika. Vinny Paz ukupno je u nevjerovatnoj boksačkoj karijeri imao 60 nastupa, upisao je 50 pobjeda, od čega čak 30 nokautima.

“Nisam prihvatao negativan odgovor i nisam dopuštao da me iko i išta zaustavi. Nisam bio siguran da ću uspjeti, ali morao sam se pokušati vratiti. Znao sam da neće biti lako. Ispalo je dobro, imao sam sreće i izvukao sam se”, opisao je kasnije Paz te dodao:

“Najbolja stvar je da ljudi govore: ‘Ako je Vinny Paz napravio ono što je napravio, onda mogu i ja’. Fantastičan je osjećaj izaći praktično iz kovčega, kad niko ne očekuje, pa svima dokazati da su u krivu. Kakav god izazov bio pred vama, osvajanje svjetske titule, pronalaženje dobrog posla, učenje nekog jezika, morate se dobro potruditi da biste to ostvarili”.

Navukao se na kocku i pornozvijezde

Paz nije bio beskompromisan, žestok, pa i nepromišljen, samo u ringu, nego i oko njega. Živio je bez kočnica i nije poštivao društvena ograničenja. Nebrojeno puta dolazio je u sukob sa zakonom zbog kocke, alkohola, nasilničkog ponašanja, finansijskih prijestupa…

Sam je priznao kako je u američkim kockarnicama, u kojima je često boksao, ostavio oko 10 miliona dolara. U jednoj noći znao je izgubiti stotine hiljada dolara. Na kraju 2007. godine proglasio je bankrot, a od neimaštine su ga spašavali prijatelji.

Osim kocke, obožavao je društvo ljepotica i to do te mjere da je izjavio kako je ponekad više ulagao i držao do seksa nego do boksačke karijere.

“Znao sam povesti po tri pornozvijezde sa sobom na meč, što vjerovatno nije bila dobra ideja. Ali sigurno je da sam bio bolji u krevetu nego za kockarskim stolom. Nemam pojma s koliko sam žena spavao, vjerovatno hiljadu. Otprilike polovica su bile starlete, striptizete i pornozvijezde”, ispričao je bez mnogo kajanja Paz, koji se svojevremeno družio i sa slavnom Jennom Jameson.

Neuništiv i živahan duh Paz je pokazao i tokom snimanja filma “Bleed for This”, kad je Milesu Telleru, koji je igrao njegov lik, savjetovao da u nekim scenama u gaćice umetne bananu. “Volim kad stvari izgledaju realistično”, objasnio je danas 60-godišnji Paz, protagonist možda i najnevjerojatnijeg povratka u svijetu boksa. (Tuzlanski.ba)