“Stalno se nešto mijenja u tenisu, ali moje vrijeme tek dolazi. Jednog dana želim da postanem najbolja teniserka na svijetu.”

Vedra, nasmijana i uvijek raspoložena za razgovor. Takva je 21-godišnja Tuzlanka Jasmina Tinjić, najbolja mlada bh. teniserka neospornog potencijala. Iako joj zasad okolnosti baš i ne idu naruku, ona istrajava u bici da jednog dana osvoji čak i svjetski tron. Trenutno je 307. na ATP listi, ali s obzirom na mladost, pred njom je sigurno dovoljno vremena da snove pretoči u javu.

Samo pozitivno

“Okrenuta sam samo pozitivnom, kako u sebi tako i u komunikaciji sa drugima. Volim ugodnost koja dolazi od druženja sa dobrim ljudima, ali i onu što proizilazi i od mojih kvalitetnih igara na teniskom terenu. To se nekako spaja, jedno se veže sa drugim. Pogotovo sam nasmijana kada mi dobro ide u tenisu. Na kraju mi se sve dobro ukomponuje, što mi daje povoda da često budem sa osmijehom na licu i dobrog raspoloženja.”

• Iako vrlo mladi, dugo ste odani bijelom sportu?

“Ta duboka veza traje 18 i po godina. Počela sam trenirati sa tri i po godine. Tenis je duboko u mom srcu. Za sve je krivac moj otac Jusuf, koji je pravi sportski tip, Nekad je bio vrlo dobar košarkaš i on me uveo u svijet tenisa. Pošto je u mladosti bio univerzalan sportaš povukla sam njegove gene. To je presudilo i ja sam postajala sve vjernija tenisu. Dok sam bila mala, trčkarala sam i igrala se sa lopticama, a otac je primijetio moje predispozicije i shvatio da je najbolje da se bavim tenisom. Odatle je sve krenulo. Imam pošten odnos prema svom sportu i veliki sam profesionalac.”

• Da li ste od oca dobijali ponekad packe, ako ga nekad ne biste uvijek poslušali?

“Ma nikad, ali jesam strožije savjete. Ranije ih nisam dobro razumijevala, ali kako su godine prolazile potom sam shvatila koliko je to bilo važno za ispravan teniski razvoj.”

• Koliko redovno trenirate kako biste bili stalno u formi?

“Baš mnogo. Svakog dana najmanje pet sati. Od toga tri otpadaju na tenis, a sat i po ili dva na održavanje kondicije. Granice tenisa se stalno pomjeraju prema naprijed, kada je riječ o fizičkoj izdržljivosti. Morate biti jako spremni ako želite napredovati. Lagala bih kad bih rekla da ne treniram puno. Kada sam u Tuzli, kombinujem trčanje i odlazak u teretanu. Prvenstveno mi je važna kondicija.”

• Namjeravate li podizati satnicu kada je riječ o trenizima za sticanje fizičke spreme?

“Ona se može povećavati, ne znam ni sama za koliko sati, ali važniji mi je kvalitet i kontunuitet dobrih igara. Stalno sam na putovanjima i potrebno mi je da budem u top -formi. Želim trenutno da mi igračka forma bude konstantno dobra. Kvalitet igre ima prednost.”

Bez treme

• Kako se pripremate uoči mečeva?

“Na teren izlazim sa osmijehom. Nemam tremu. Svjesna sam da je svaka protivnica samo osoba koja je ista kao i ja – bez obzira na to da li trenutno igra bolje ili slabije od mene. Inače, tu nema ničeg specifičnog. Malo dobrog zagrijavanja, a potom kažem sebi – hajde.”

• Koji je način opuštanja pred nastupe na turnirima?

“Slušam muziku, i to Crvenu Jabuku, pogotovo hitove “Volio bih da si tu” i “Tamo gdje ljubav počinje”.

• Šta je glavna čar bavljenja tenisom?

“Ispunjava me želja da igram i pokušam ostvariti dobre rezultate, te osvajati pet, šest ili više pehara u toku godine. No, jako je teško, stalno se nešto mijenja u tenisu, ali moje vrijeme tek dolazi. Jednog dana želim da postanem najbolja teniserka na svijetu. Znam koliko sam predana svom poslu. Nadam se da će se stvoriti mogućnosti da uradim iskorak naredne godine. Moj motiv nije materijalistički, iako svi znamo da se bez novca ne može, ali mene jednostavno srce vuče da još igram sve bolje. Nikada neću biti od onih djevojaka koje poslije nekoliko uspjeha nahrane svoj ego i potom stanu. Ja želim ići dalje, puno, puno dalje.”

• Koliko dobro kontrolišete vlastite emocije i može li izljev osjećanja na terenu izbaciti iz psihološke ravnoteže?

“Pokušavam biti suzdržana koliko mogu. Ne želim se previše emocionalno trošiti, ali… Do drugog kola je OK, ali poslije, kada se prođe dalje i dospije u finale, onda je to druga priča. Ne želim komentarisati odluke sudija. Trudim se da uvijek budem primjerena. U Maroku, u februaru ove godine igrala sam finale gotovo tri sata protiv Belgijanke Kirsten Flipkens, koja je među 50 najboljih na svijetu. Drhatala sam nad svakim potezom i na kraju uspjela slaviti (7:6, 2:6, 7:5, op.a). Pobijedila sam igračicu čija je trenerica proslavljena Kim Clijsters. Ponijelo me, osjećala sam se kao da sam osvojila Wimbledon. Koliko god pokušavali emocije ostaviti po strani tokom meča, treba znati da je to vrlo teško bez obzira na to da li dobijate ili gubite.”

• Da li krivite jedino sebe za sve negativno što se dešava u vašoj karijeri?

“Nikad ne prebacujem krivicu na druge. Kada ide loše, ne krivim trenera, nego samo sebe. Jer, ja sam ta koja igra na terenu. Odgovorna sam jedino ja i niko drugi. Zbog toga za svoje loše poteze i procjene ne tražim krivce u drugima, niti u okruženju.”

• Dobijate li javna priznanja za trud i posvećenost tenisu?

“Smatram da naši sportisti zaslužuju da budu više respektovani što nije uvijek slučaj. Imam utisak da nismo poštovani onoliko koliko vrijedimo. To postaje malo nelagodno, pogotovo vani. U BiH ima mnogo talenata i biće ih. Imamo taj sportski gen, ali je jako teško realizovati uspjeh. Nemamo adekvatnu podršku. Gledam samo naprijed. Vjerujem u moj rad i potencijal. Neću odustati. Sve ću izgraditi svojim rukama iako znam da će biti veoma teško. I tata me je učio da na neki krizni trenutak ne gledam kao da je cijeli svijet propao nego da shvatim da je to samo loš sticaj okolnosti koji se treba prevazići i krenuti dalje.”

Motivisanost i energija

• Šta Vam nedostaje u karijeri?

“Odgovarajući uslovi za treninge i finansijska podrška. Sve ostalo je na meni. Trebam da igram, a na drugima je da se bave organizacionim dijelom posla. Nisam zavidna drugim teniserkama, koje imaju bolje uvjete jer svako ima svoju blagodat. Ja imam taj žar i volju u svom srcu, koje me vuku naprijed i ne dozvoljavaju mi da stanem. Neke druge igračice, pogotove ove iz bogatijeg dijela svijeta, imaju možda više novčane podrške, ali ja imam više motiva za borbu, energije i teniskog kvaliteta. Kada sam emocionalno prazna poslije neuspješnog poena ili izgubljenog meča, moja konekcija srca i volje me vrate na pravi kolosijek. Međutim, potrebna je zaista, podrška onih koji je trebaju dati. Ne mora se ići daleko pa pogledati kako su to drugi riješili. Pogledajte u komšiluk i vidjećete kako se ulaže u sportiste. Svi ljubitelji tenisa čuli su za Martu Petrić, Bojanu Jovanovski. Stalno se pojavljuju nova najvjerovatnije velika imena.”

• Koji je pehar do sada bio najdraži?

“Osvojila sam ih 30. Međutim, kako godine idu, svaka pobjeda nad bolje rangiranom igračicom postaje sve važnija. To me sada najviše veseli.”

• Kakvo je mišljenje o bijelom sportu danas?

“Postao je biznis. Nema ili je sve manje prave ljubavi. Puno toga se promijenilo, uvode se neka nova pravila kako bi tenis privukao još više publike i sponzora. Njegovi bosovi žele praviti mega-spektakle, kako bi on postao najunosniji sport.”

• Šta je naredni cilj?

“U najkraćem roku ući među među 200 najboljih, a o glavnom cilju već sam sve rekla.”

• A kada jednog dana završite karijeru aktivne teniserke?

“Ostaću uz tenis, kako god. Volim tu sportsku atmosferu”, istakla je Jasmina Tinjić, koja je zahvalila Autokući Nipex i hotelu Delminijum, koji joj je pružio utočište za vrijeme boravka u Sarajevu, na velikoj podršci, za koju će se ona odužiti.

Oslobođenje / Tuzlanski.ba