Ne tako davno, Canicross je nastao u nordijskim zemljama, prvo kao ljetni trening pasa koji zimi vuku sanke. Potom je prerastao u zvaničan sport, a onda od 2003. i u svjetsko prvenstvo.

Canicross je, moglo bi se reći, sportska, odnosno trkačka verzija neraskidive veze između čovjeka i psa, a osim što ste u ovom slučaju i stvarno vezani bandži povodcem, na utrkama morate nastupati kao i tim. Inače…, više sreće drugi put. A kapiten ovog tima je čovjek. Jer, bez obzira koliko je brz pas, čovjek je taj koji bira stazu, komanduje i planira tok utrke.

U Bosni i Hercegovini je ovaj sport još uvijek u začecima. No, entuzijasta ne manjka, naprotiv, sve ih je više. Među njima je i Ivan Vidović iz Sarajeva, jedan od suorganizatora Canicross utrka. Inače, prošle godine u BiH organizirana je jedna, a ove su trebale biti dvije. Međutim, aktuelna situacija koja je zadesila cijeli svijet, imala je druge planove.

Mini liga u BiH

„U BiH od 2022. planiramo mini ligu od četiri utrke, ali za to nam je potrebna kritična masa. Idealno bi bilo da dvije budu Sarajevu, jedna u Banjoj Luci i jedna u Mostaru“, kaže Vidović.

Canicross utrke, objašnjava on, obično se trče na stazama dužine između tri i osam kilometara.

„Dobro je izbjegavati tvrde podloge poput asfalta i betona jer to nije dobro sa šape i zglobove psa“, ističe Vidović, Dodaje da su se u ovim utrkama najbolje pokazale „živahne vrste pasa“, srednje veličine i dugonoge, kao što su ptičari te ovčari, iako i druge vrste, pa i mješanci, mogu ostvariti dobre rezultate. Prema pravilima, nije dozvoljeno takmičenje psima mlađim od 18 mjeseci.

Oprema i priprema za Canicross

Canicross oprema sastoji se od prsnika za psa, zatim jednog elastičnog povodca, te pojasa za trkača. I kada to imate, pripreme mogu početi. A u Canicrossu se psi pripremaju na isti način kao i ljudi.

„Dakle, ako želite postići rezultate, potrebna su tri do četiri treninga sedmično. Tako recimo, od tri treninga, na dva pas trči slobodno ili pored čovjeka gdje stiče samo kondiciju, zatim je potreban jedan intervalni, ili tempo trening gdje pas treba da nauči da vuče kad mu se stavi povodac. Taj trening se radi većom brzinom i punom Canicross opremom“, ističe on.

Prema tome, ukoliko je pas dobro istreniran, trkač može biti i do 20 posto brži. „Tako naprimjer, uzbrdo gdje mi treba 20 minuta, sa psom to mogu izvesti za 15“, pojašnjava Vidović i poziva zainteresirane da se prijave za narednu „Skakavac Canicross“ utrku koja je u okviru „Skakavac traila“ na programu 6. septembra na lokaciji Uževica.

“To je ulaz u Park prirode vodopada Skakavac kod Sarajeva. Trka je duga oko sedam i po kilometara. Teren je uglavnom zemljani i travnati sa malo pijeska. Prijave su otvorene do kraja mjeseca”, kaže on podsjećajući da im se često jave ljudi koji nemaju svog psa, ili se prijave zato što im odgovara dužina staze, pa im zato uvijek preporučuju da od nekoga posude, ili da sa ulice uzmu psa koji je socijaliziran i da s njim dođu, prošetaju, izvedu ga u prirodu jer poslije ovih utrka slijede prigodna zabava i pokloni.

“To može biti jedno divno iskustvo i za njih, a usput, što da ne, i da usreće psa. Prijaviti se može preko web stranice www.skakavactrail.ba ili e-maila skakavactrail@gmail.com ili na broj telefona Planinarskog društva Skakavac”, kaže Vidović.