Dirljive fotografije iz kojih možemo pročitati samo jednu riječ, a ona glasi: Ponos!

Jučer se navršilo tačno 13. godina od odlaska Mustafe Hukića – Huke, velikana u svakom pogledu. Legende i čovjeka čije će ime ostati vječno uklesano u životima svih onih koji su znali da cijene prave ljudske gromade i sportske veličine kakav je naš Huka usitinu i bio.

Mustafa Hukić – Huka rođen je 6. februara 1951. u Tuzli. Život je izgubio u 48. godini života u saobraćajnoj nesreći. Mustafa Hukić do danas ostaje najbolji igrač u historiji Slobode i jedan od najvećih kako u Bosni i Hercegovini tako i šire. Od njegovog odlaska vrijeme u Slobodi se računa na period prije i poslije Huke, jer mnogi još uvijek pamte najbolju poslijeratnu Slobodinu generaciju koja se pogađate zvala: Hukina generacija!

Na 13. Godišnjicu od odlaska na vječni počinak, Hukin mezar posjetila je i njegova unuka, Sarah. Sarah već sada sa nepune 3. godine ne želi da mezar njenog dede bude zapušten i zaboravljen, te je skupa sa svojim roditeljima posjetila dedin mezar i kao velika djevojčica pobrinula se da on zablista baš kao što je nekada blistala i karijera njenog rahmetli dede Mustafe. Uistinu, dirljive fotografija iz kojih možemo pročitati samo jednu riječ, a ona glasi: Ponos!

Bilo kada da vas napuste ljudi poput Mustafe Hukića rekli bi da je to prerano, jer život u društvu veličina poput našeg Huke je izgledao sve, samo ne tmuran, sumoran i težak, a svaki cilj bi izgledao dostižan.

Mustafa Hukić – Huka je svojim životnim primjerom, uspjesima, doprinosima i ponašanjem zasluženo stekao epitet legende: Kluba, grada, države, regiona…

A biti legenda znači samo jedno: ŽIVJETI VJEČNO!

Tuzlanski.ba