Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

U Rimu sahranjen Siniša Mihajlović

Preuzmite sliku

Pogrebu su, pored porodice i najbližih, prisustvovali brojni sadašnji i bivši fudbaleri, Mihajlovićevi prijatelji i štovatelji. Među njima su bili predstavnici Crvene zvezde, Partizana i Fudbalskog saveza Srbije.

Proslavljeni fudbaler Siniša Mihajlović sahranjen je danas u Rimu nakon što je u 54. godini izgubio bitku s teškom bolešću.

Bolonjski nadbiskup koji je služio misu rekao je da je Siniša Mihajlović bio je izravan, iskren i blag čovjek.

“Prava snaga nije u osjećanju da ste nepobjedivi, već u sposobnosti da se ponovo podignete. Veliki je onaj koji pomaže i voli svoj tim, ko cijeni talenat, ko vjeruje u njega, Siniša je to radio”, rekao je nadbiskup. Dodao je kako je Siniši Mihajloviću omiljeni tim bila njegova porodica.

Pogrebu su, pored porodice i najbližih, prisustvovali brojni sadašnji i bivši fudbaleri, Mihajlovićevi prijatelji i štovatelji. Među njima su bili predstavnici Crvene zvezde, Partizana i Fudbalskog saveza Srbije.

U ime Crvene zvezde od Mihajlovića su se oprostili predsjednik kluba i generalni direktor, Svetozar Mijailović i Zvezdan Terzić, u ime Partizana sahrani je prisustvovao trener Gordan Petrić.

Prisutni su bili i brojni sadašnji i bivši srbijanski fudbaleri, među kojima i Sergej Milinković Savić, Dejan Stanković, Aleksandar Kolarov, Slaviša Jokanović, Zoran Mirković… Među prvima je u stigao selektor fudbalske reprezentacije Italije Roberto Mancini, prijatelj i bivši suigrač Mihajlovića.

Posljednji pozdrav Mihajloviću poslali su i Francesco Totti, Danielle de Rossi, Vincenzo Montella, predstavnici brojnih talijanskih klubova i Fudbalskog saveza Italije.

Od bivšeg trenera oprostio se i cijeli tim Bolonje.

Mihajlović je rođen u Vukovaru 1969. godine. Nogometnu karijeru, započeo je u NK Borovu gdje je nakon pionira i juniora zaigrao u prvom timu i igrao od 1986. do 1988. godine kada odlazi u novosadsku FK Vojvodinu s kojom osvaja naslov prvaka, drugi u historiji toga kluba.

Nedugo zatim prešao je u beogradsku Crvenu zvezdu, za tada nevjerojatnih milion njemačkih maraka. Isticao se po svom preciznom i nadasve jakom šutu lijevom nogom. Sa Zvezdom stiže na “vrh svijeta” – trijumfi u Bariju i Tokiju.

Godine 1992. prešao je u talijansku Romu gdje je proveo dvije godine, nakon čega je prešao u Sampdoriju, u kojoj je promijenio svoju uobičajeno mjesto u ekipu – iz veznoga reda, prešao je u obranu, na mjesto stopera.

Godine 1998. stigao mu je poziv od trenera Sven-Görana Erikssona iz Lazija, te se vratio u Rim. Odlično je igrao i postao najbolji izvođač slobodnih udaraca talijanske nogometne lige svih vremena.

Ostat će zapamćen i po tri postignuta pogotka iz slobodnih udaraca u jednoj utakmici. Nakon 6 sezona, na vrhuncu svoje karijere prešao je u milanski Inter gdje je i završio igračku karijeru. Između 1991. i 2003. godine odigrao je 63 utakmica za jugoslavensku reprezentaciju i reprezentaciju Srbije i Crne Gore i postigao 10 pogodaka.

Trenersku karijeru počeo je 2006. godine u milanskome Interu kao pomoćni trener zatim je trenirao, samostalno, Bolognu, Cataniju, Fiorentinu, Sampdoriju, Milan, Torino, Sporting iz Lisabona i reprezentaciju Srbije.

Posljednji angažman imao u Bologni, u svom drugom mandatu, a klupu je napustio u septembru.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje