Na utakmici Sloboda – Željezničar, bivši kapiten Crveno- crnih, Amar Beganović, uručio je portret Mustafe Hukića njegovom sinu Jasminu.

Princ sa Tušnja, kako su ga nazivali, zaigrao je u crveno-crnom dresu sa samo 16 godina. Karijeru je započeo u omladinskom timu Slobode Tuzla 1960., a od 1969. godine počeo da igra profesionalno. U prvom timu Slobode iz Tuzle bio je od 1969. do 1978. godine i za to vreme na 281 utakmici postigao je 25 golova. Bio je jedan od najboljih fudbalera u historiji Slobode.

“Hukić još nije fudbalska zvijezda, ali to može postati! Godinama tuzlanska Sloboda igra u nepromijenjom sastavu. Poneko dođe sa strane, ali se rijetko ko uklopi u novu sredinu. Mustafa Hukić, učenik Rudarsko-tehničke škole, ponikao je u podmlatku Slobode. Zakucao je na vrata prvog tima i – primljen je”, stoji u članku Sporta iz 1968. godine. U to vrijeme je tadašnji trener Đorđe Bjelogrlić prebacio mladog Hukića u prvi tim.

O Hukiću je pisano u knjzi „100 godina Slobode“.

Princ sa Tušnja rođen je u Tuzli. Za Slobodu je debitovao sa nepunih sedamnaest godina, a trener Bjelogrlić je u izjavama za novine otkrio da ga je spazio još dvije godine ranije.

“Bio sam spreman da ga odmah uključim u pripreme prvog tima, ali kada sam saznao da mu je tek 16 godina, odlučio sam ga još malo ostaviti sa juniorima. Tek prije pet-šest mjeseci postao je standardan prvotimac. Hukić je veoma talentovan i perspektivan fudbaler“, izjavio je Bjelogrlić.

Svoj prvi pogodak u dresu Slobode Hukić je postigao protiv Radničkog iz Beograda. Nakon toga je izjavio da mu je to najdraži pogodak, upravo zbog toga jer je bio u prvi u njegovoj fudbalskoj karijeri.

“Mustafa je bio vrhunski igrač. Momak koji je imao sve osobine modernog playmakera. I imao je dobre osobine. Kada me je naslijedio na poziciji kapitena, relativno mlad za tu ulogu, ja sam mu pružio ruku i imao je moju podršku“, otkriva Fahrudin Avdičević, najdugovječniji kapiten i jedan od simbola FK Sloboda.

Ljubav prema Slobodi Hukić je potvrdio i iskazao u intervjuu za beogradski Tempo, sredinom 1974. godine. Na pitanje u čemu leži tajna uspjeha prvoligaša sa Tušnja, odgovorio je „U velikoj slozi i ljubavi prema klubu i fudbalu! Naš uspjeh leži u želji da dokažemo i potvrdimo ono što smo davno proklamovali – da nema malih i velikih pojedinaca i klubova. Mi smo za sebe uvijek bili veliki, trudili smo se da ta veličina ostane u granicama naših realnih mogućnosti. Međutim, nikad pri tome nismo zaboravljali da od Slobode ima većih i boljih klubova, ali trudili smo se da ih bar rezultatski dostignemo, da im se na neki način približimo. Ponekad smo uspjevali i da zasjenimo velikane, ali se nismo previše zanosili takvim podvizima. Nismo se toga ni plašili jer smo uvijek vjerovali da možemo više od onog što postižemo”.

“Po kvalitetu igrača i po finansijama Sloboda spada u srednjaše, ali ima nešto specifično što je godinama drži u fudbalskoj eliti. To je, po mom mišljenju, prije svega drugarstvo i zalaganje, a potom međusobno poštovanje i profesionalno izvršavanje obaveza prema Klubu. Novac u našoj ekipi nikada nije bio primaran, u tome smo mi – mali velikani“, dodao je još Hukić.

U januaru 1977. godine debitovao je za tim Jugoslavije u prijateljskoj utakmici protiv Kolumbije. Za reprezentaciju je upisao ukupno pet utakmica, a u julu iste godine odigrao je i posljednju reprezentativnu utakmicu protiv Argentine. Mustafa Hukić je 1978. godine otišao u Osijek, gdje se vrlo brzo uklopio i postao miljenik. Nakon Osijeka odlazi u Sjedinjene Američke Države, gdje je zaigrao za San Jose Earthquakes. Hukić je još igrao i za turski Sarkayaspor i Adana Demirspor, da bi se 1983. godine ponovo vratio u svoju Slobodu. Nakon završetka fudbalske karijere bio je šef stručnog štaba Slobode i pomoćnik selektora Bosne i Hercegovine, Fuada Muzurovića.

Fudbalski svijet oprostio se od Mustafe Hukića 7. augusta 1999. godine. Legendarni Princ s Tušnja izgubio je život u saobraćajnoj nesreći u 48. godini života. (FKSloboda)