Scena iz Louresa, predgrađa glavnog grada Portugala, Lisabona. Ostavljen od svojih roditelja sa Zelenortskih ostrva, Tiago Manuel Dias Correia ili poznatiji kao Bebe je odgajan u katoličkoj crkvi Casa do Gaiato odnosno u sirotištu njegove nane. Ona se borila da jednog 12-godišnjaka izvede na pravi put, a u tome je i uspjela. 

Kada je tek došao u sklonište, rekao je svojoj nani da će ostati svega dvije sedmice, a te dvije sedmice su se pretvorile u osam godina. U sirotištu Casa do Gaiato rodila se njegova ljubav prema fudbalu, a također tu je naučio da čita, piše i na kraju svega igra fudbal.

Po prvi put u svom životu, mladi Bebe je otkrio nešto da ga zanima. Živio je na sigorunom sa momcima koji su bili žrtva teške sudbine, a svi su gajili istu ljubav, onu prema fudbalu koji je veoma rano postao njegova opsesija. Na početku je igrao zbog zabave jer je želio da svima podijeli ljubav prema sportu, te je veoma rano počeo igrati za amaterski klub Loures.

U maju 2009. godine, 19-godišnji Bebe i sedam ostalih momaka iz Casa do Gaiato su izabrani od strane organizacije koja organizuje Svjetsko prvenstvo beskućnika kako bi predstavljali Portugal na Evropskom uličnom fudbalskom festivalu u Foči, u Bosni i Hercegovini.

Iako je Portugal završio takmičenje u grupnoj fazi, Bebe je odigrao fantastičan turnir budući da je postigao nevjerovatnih 40 pogodaka u šest odigranih utakmica odnosno 6.6 po utakmici. Nakon dominantnih partija u Foči, Portugalci su ga željeli u reprezentaciji za Svjetsko prvenstvo beskućnika koje se održavalo dva mjeseca kasnije u Milanu, no on je to odbio jer je to značilo da bi neko sa prethodnog spiska morao otpasti zbog njega što on nije želio.

Ipak, Estrela de Amadora, klub iz treće lige Portugala je odmah pokazao interesovanje za Bebea, te ga je angažovao. U novom klubu je igrao na poziciji krila, te je postigao četiri gola u 26 utakmica, te je označen kao velika klupska zvijezda u klubu koji se takmičio na poluamaterskom nivou.

U Estreli se sprijateljio sa Goncalom Reisom, fudbalskim entuzijastom koji mu je kasnije postao agent i koji je najzaslužniji što je nekoliko godina poslije obezbijedio Bebeu transfer života budući da je potpisao za najtrofejniji engleski klub Manchester United.

Reis je prepoznao njegov talenat, te mu je bio poput oca. Kupovao mu je obuću i odjeću, te ga je vozio na trening kako ne bi sam prolazio kroz vožnju busom od sirotišta do Estrele.

– Odlazak na trening svaki dan nije bio nimalo lagan. Pokazao je svoju posvećenost, nakon treninga išao je u sklonište i pomagao u čišćenju i drugim stvarima. Svi su se molili na kraju dana. To je bila obaveza, rekao je Reis svojevremeno.

Uprkos impresivnim predstavama na terenu, Estrela je bila u velikim dugovima, te nisu bili u mogućnosti priuštiti Bebea – jedinog igrača kojeg su tada imali na platnom spisku budući da nije bilo riječ o profesionalnom klubu. Sedmična plata mu je bila 300 eura, a klub je napustio u sezoni 2009/2010 kada je prešao u Vitoriju de Guimaraes koja je završila na šestom mjestu u portugalskom šampionatu.

U to vrijeme, Vitoria je bila jedini veliki klub koji je bio spreman kockati se sa Bebeom i na kraju je njegov agent Reis uspio dogovoriti transfer. Nakon sjajnog pripremnog perioda gdje je postigao pet golova u šest odigranih utakmica, interes za 20-godišnjaka se znatno povećao.

Prvobitni ugovor sa Vitorijom je uključivao otkupnu klauzulu od tri miliona eura što se povećalo nakon što je potpisao novi ugovor na devet miliona eura. Španska Marca je pisala da su evropski giganti Manchester United i Real Madrid bili zainteresovani za njegove usluge.

Bez odigrane zvanične utakmice za Vitoriju Guimaraes prešao je u Manchester United koji je platio njegovu otkupnu klauzulu od devet miliona eura. U Vitoriji se zadržao svega pet sedmica, a pod nerazsjašnjenim okolnostima, njegov agent Reis, koji je u julu 2010. godine, dogovorio njegov transfer u Vitoriju, je izgubio svaki kontakt sa igračem sve do 5. augusta kada je dobio pismo od Bebea.

Dva dana nakon što je kompletiran njegov transfer u Manchester United, 13. augusta u kojem se navodi da je njegov dogovor sa Vitorijom bio protiv njega i da se samim tim odriče Reisa kao svog agenta. Reis je tražio da Bebe dobije 30 posto od cijene za koju ga Vitoria proda, a Bebe nije bio dovoljno edukovan o ugovorima i klauzulama, pa je potpisao ugovor sa Vitorijom, te se tako ”odrekao” svog agenta Reisa i postao ”velika riba” jednog od najuspješnijih menadžera na svijetu Jorge Mendesa.

Reis se žalio FIFA-i 2012. godine, no od toga ništa nije bilo. Bebe je potpisao za GestiFute, fond Jorge Mendesa, svega dva dana nakon što je prešao u Manchester United koji je tada imao tri igrača koji su imali istog menadžera, Cristiana Ronalda, Andersona i Nanija.

Sir Alex Ferguson je priznao da je potpisao Bebea na preporuku svog nekadašnjeg asistenta Carlosa Quirezoa, a od transfera Bebea, Mendes je dobio 40 posto. Kasnije je otkriveno da je Bebeova prava ”kupio” za svega 100.000 eura što mu se na kraju višestruko isplatilo.

Bebe je bio jedini igrač kojeg je Sir Alex Ferguson kupio na slijepo jer nije vidio igrača ni na video linku, a ni na bilo kojoj utakmici. Legendarni trener ga je upoznao dan prije nego što je transfer zaključen.

Bilo kako bilo, Bebeov život se promijenio. Od života u sirotištu i zarađivanja 300 eura sedmično do 17.000 funti sedmično i igranja za jedan od najvećih klubova na svijetu.

Ipak, njegova bajka nije dugo trajala budući da nije materijalizovao svoj talenat, te je odigrao svega 334 minute u sedam nastupa za klub. Uprkos tome što nije igrao puno, postigao je dva gola za Crvene đavole.

Poslije nekoliko neuspješnih posudbi, Pacos de Ferreira ga je kupila u sezoni 2013/2014, te je postigao 14 golova u 39 utakmica nakon čega ga je kupila Benfica za 2.4 miliona eura. Posljednji angažman ovog 29-godišnjaka je u Rayo Vallecanu sa kojim nije uspio izboriti ostanak u španskoj Primeri.

Priča o Bebeu je pokazatelj kako se napornim i predanim radom može doći sa ulica Lisabona od Teatra snova, no bez obzira na to što je obezbijedio financijsku egzistenciju, rado se vraća u sirotište Casa do Gaiato koje će uvijek zvati svojom kućom.

Iako nije dosegao visine poput njegovih sunarodnjaka Luisa Figa ili Eusebia jedno je jasno. Fudbal je promijenio njegov život. (Tuzlanski.ba)