Fudbaleri najčešće vrhunac svoje karijere dožive u Engleskoj, Španiji, Njemačkoj, Francuskoj ili Italiji prije nego što se odluče za manje atraktivne (ali katkad finansijski isplativije) lige – čak i na drugim kontinentima. Zbog toga danas nogometaši često u penziju odu tek kad ih njihovo tijelo prestane slušati jer se trude zaraditi novac sve dok su u stanju igrati fudbal. Nekada su igrači svoje karijere završavali ranije jer im nije bilo isplativo nakon neke od liga petice nastupati u slabijim ligama, piše Index.hr
Dokaz o ovoj tvrdnji leži u broju nekadašnjih osvajača Premier lige, Lige prvaka ili svjetskih prvenstava koji i dalje igraju u Evropi, ali u slabije praćenim ligama pa za njih mnogi dugo nisu čuli. Stranica givemesport.com napravila je mali podsjetnik na neke od njih.
Michael Essien (Sabail)
Čini se da je prošlo dosta vremena otkad je Michael Essien dominirao nad protivnicima na sredini terena. Danas 37-godišnji nogometaš još uvijek nije okačio kopačke o klin i nada se da će titulu prvaka u azerbejdžanskoj ligi dodati popisu svojih dostignuća u karijeri.
Eric Djemba-Djemba (Vallorbe-Ballaigues)
Ovaj 38-godišnji nogometaš igrao je za čak 11 klubova otkad ga je Manchester United 2003. doveo za 3,5 miliona funti. Osvajač FA kupa i Afričkog kupa nacija i dalje se natječe u petoj ligi Švicarske.
Pascal Chimbonda (Ashton Town)
Fudbaler koji je izabran u savršenu ekipu Premier lige u sezoni 2005./06. s Johnom Terryjem, Williamom Gallasom i Jamiejem Carragherom, i to kao nogometaš Wigana. Danas ima 40 godina, a od tada je promijenio 10 klubova.
Claudio Pizarro (Werder Bremen)
Šteta što će skoro svi ljubitelji Premier lige pamtiti Pizarra po svojoj očajnoj sezoni 2007./08. koju je imao u Chelseaju. Paragvajac (41) nalazi se na šestom mjestu vječne liste strijelaca Bundeslige, a još je uvijek u prilici svoj učinak povećati nastupajući za Werder.
Milan Baroš (Banik Ostrava)
Finale Lige prvaka 2005. godine u kojem je nastupio i Milan Baroš, vjerovatno je posljednji nastup ovog fudbalera kojeg se bilo koji navijač Liverpoola sjeća. Međutim, osvajač Zlatne kopačke na Evropskom prvenstvu 2004. godine i dalje je aktivan nogometaš, i nastupa u Češkoj.
Alexander Hleb (Islach)
Svaki fudbaler ima klub za koji navija, ali historija Alexandera Hleba i BATE Borisova je komična. Danas 38-godišnji nogometaš prošlog je ljeta šesti put napustio ovaj bjeloruski klub da bi karijeru nastavio u Minsku, gradu u kojem je rođen.
Robinho (Istanbul Basaksehir)
Nevjerovatno je koliko je karijera Brazilca krenula u lošem pravcu, nakon rekordnog transfera u Manchester City. Samo 18 mjeseci nakon što je stigao u klub (u isto vrijeme kada je i Abu Dhabi United Group preuzeo klub), Robinho (36) je napustio Etihad. Nastupao je za još pet klubova, prije nego što je 2019. potpisao za Basaksehir.
Demba Ba (Istanbul Basaksehir)
Demba Ba (34) je suigrač u Turskoj, nekadašnjeg čuda od djeteta iz Real Madrida. Njegova forma je znatno impresivnija. Bivši napadač West Hama, Newcastlea i Chelseaja postigao je osam golova u 23 nastupa otkako se vratio u Super Ligu iz Shanghai Shenhua.
Gael Clichy (Istanbul Basaksehir)
Najveći turski grad također je dom i Gaela Clichyja, nakon što je 14 godina proveo u Premier ligi igrajući za Arsenal i Manchester City.
Martin Škrtel (Istanbul Basaksehir)
Škrtel (35), posljednji je od premijerligaške četvorke koji danas nastupa za ovaj klub. Nekadašnji stoper Liverpoola isprva je potpisao za Atalantu prošlog ljeta, ali je njegov ugovor bizarno raskinut i on se vratio u Tursku.
Mario Gomez (Stuttgart)
Gomez nikada nije postao zvijezda kakva se očekivala od fudbalera koji je s 22 godine bio nogometaš godine u Njemačkoj. Danas, 34-godišnjak i dalje bilježi uspješne nastupe u drugoj ligi Njemačke.
Lukas Podolski (Antalyaspor)
Podolski je i dalje u stanju obradovati navijače svojom prelijepom “ljevicom”. Nekadašnji fudbaler Bayerna iz Municha i Arsenala tri godine bio je hit u Japanu, a trenutno igra za Antalyaspor s kojom ima ugovor do 2021. godine.
Emre Belozoglu (Fenerbahçe)
Emre (39) uživa u svom trećem mandatu u ekipi Fenerbahçea, a tokom karijere nosio je dresove Galatasaraya, Intera, Newcastlea i Atletico Madrida.
Salomon Kalou (Hertha)
Kalou (34) je dobro poznat iz pogrešnih razloga, tokom svog šestogodišnjeg boravka u Chelseaju (2006. – 2012). Uvijek je bio pristojan igrač, a u Herthi je postigao 51 gol u 167 nastupa otkad je stigao u Berlin 2014. godine.
Papiss Cisse (Alanyaspor)
Još jedan premijerligaš koji je odlučio završnicu karijere provesti u Turskoj. Papiss Cisse se ne predaje i izgleda kao da još toga može pružiti u Evropi. Ova 34-godišnjak postigao je 31 gol u 44 nastupa za ovaj turski klub.
Steven Caulker (Alanyaspor)
Caulker je završio u turskom klubu nakon prilično besmislenog prijelaza u Liverpool 2016. godine. I dalje ima samo 28 godina, i ovaj povremeni reprezentativac Engleske i dalje ima priliku vratiti se tamo gdje je bio nekada.
Ricardo Quaresma (Kasimpasa)
Jedan od najčudnijih fudbalera svoje generacije, Quaresma i dalje se takmiči nakon dva desetljeća profesionalnog fudbala. Danas 36-godišnjak igra svoju osmu sezonu zaredom u Turskoj, a vrijeme provedeno u Barceloni, Portu, Interu i Chelseaju danas je samo daleka uspomena.
John Obi-Mikel (Trabzonspor)
John Obi-Mikel je tokom karijere čak i na terenu rijetko uspijevao privući pažnju. Proveo je 11 godina u Chelseaju u kojem je ipak dao određeni doprinos, a danas se ovaj 32-godišnjak, nakon epizode u Kini, proslavio u Trabzonsporu.
Hugo Rodallega (Denizlispor)
Hugo Rodallega se i dalje nalazi na prvom mjestu liste strijelaca Wigana za koji je postigao 24 gola. Kolumbijac, međutim, nikada nakon toga nije uspijevao redovno tresti mreže protivnika, ali je u posljednjih pet godina bio pristojan u turskom prvenstvu.
Stephane Sessegnon (Genclerbirligi)
Nekada ključni fudbaler Sunderlanda kojeg su navijači s oduševljenjem gledali, danas je blijeda sjena svoje najbolje verzije iz Premier lige. Internacionalac Benina (35) danas se trudi pomoći svojoj ekipi kako ne bi ispala iz lige. (Tuzlanski.ba)
