Sin Malezijskog milijardera Abdul Mahda iz Kuala Lumbura, odrekao se svog dnevnog džeparca i na račun FK Sloboda uplatio 2 miliona eura, kako je rekao: „Ne mogu vam objasniti svoju ljubav prema tom klubu, daljina nije prepreka da mu pomognem\”

Eh, Recimo da je sve navedeno istina?

Recimo, da su preko noći sva potraživanja prema igračima izmirena, nema više tužbi, zaostale plate isplaćene, veliki dio dugova izmiren, dovedeno par novih pojačanja i… Šta dalje!? Kolektivna sreća i zadovoljstvo na Tušnju trajali bi koliko i popularnost učesnika raznih reallity programa.

Sve se mjenja ali stari problemi ostaju

Mogu li dva, pet ili deset miliona učiniti da klub stane na stabilne noge!? Realno mogu, ali mogu li svi ti milioni doprinjeti da se unutar klupskih prostorija rodi kolektivna ljubav i da se lični interesi upakovani u ukrasnu foliju lokalnog patriotizma ne stavljaju ispred njenog svetog imena, njene tradicije, njenih navijača i njenog ugleda!?

Mogu li milioni doprinijeti da omladinski pogon i seniorski ne budu dva različita kluba, sa dva različita računa, dvije različite politike ali sa istim imenom.

Mogu li ti milioni doprinijeti da sutra, kada se neki novi Huseinović proda za par miliona, Sloboda kao klub koji ga je afirmisao dobije smiješan dio od kojeg se igračima ne mogu isplatiti ni jednomjesečne plate.

Mogu li ti milioni doprinijeti da Sloboda u centru grada ima Oficijelni Fan Shop sa rekvizitima a ne da se isti kupuju na pijaci za istim štandom gdje stoji i CD Bobana Rajovića.

Mogu li ti milioni pomoći da recimo Sakib Malkočević, jedan od najambicijoznih trenera u BiH i čovjek kojeg svi vole zbog toga što je jedan od rijetkih koji nije dozvoljavao nikome da određuje sastave, gleda treninge i nameće igrače bude trener na duge staze koji će od golobradih mladića napraviti prave igrače. Podsjećanja radi, upravo je Sakib Malkočević u prvi tim prekomandovao Husejnovića i Bekića ali i konstantno radi na trenerskoj edukacji i usavršavanju. (Čast Vojvodiću kao neospornom šmekeru, ali potreban je autoritet koji trenerskim znanjem pravi igrače)

Mogu li milioni realizovati sve navedeno? Ne mogu, jer za takve svari potrebni su ljudi sa osnovnim osobinama koje krase jednog pravog lokal-patriotu, a to su: Iskrenost, poštenje, nesebičnost i ljubav!

Sloboda će uvijek biti Sloboda, ali nije to više ona prava, ona Tuzlanska, ona u kojoj su igrali Sića, Denis, Romeo, Mirza, Tare, Sarajka, Stana, Grado… Invazija „stranaca\” u svakom pogledu se proširila i pustila duboko korjenje.

Treba li Slobodu ugasiti i krenuti iz početka kao sa košarkom. Jedan dio mene se protivi toj opciji, onako buntovnički, revoltirano, ljuto i navijački misleći na tradiciju. Sa druge strane srce bi mi zaigralo kada bi umjesto armije „stranaca\” vidio 11 juniora koji ginu za boje svog kluba i koji su fudbala naučili igrati na Slatini, Ircu, Mosniku, Bulevaru, Sjenjaku, Stupinama i svim drugim Tuzlanskim ulicama i mahalama. Klince koji nakon postignutog gola trče prema navijačima ljubeći GRB svoje prave i istinske Tuzlanske svetinje.

Slobodu ne čini samo ime, nego sve ono u njoj i oko nje. Slogan na Tušnju mora da bude „jedan grad, jedna ljubav, jedan klub\” a ne kako sada stvari stoje: „Jedan klub, dva računa, tri politike i milion stranaca.\” Realno, teško je očekivati ozbiljnu finansijsku pomoć od strane svih onih čija je to neosporna obaveza i dužnost.

Stoga, Neka je na čast svima vama kojima je Sloboda već godinama sredstvo za ostvarivanje cilja i zbog kojih se naš klub već deset godina bori sa teškom bolešću karcinoma. Karcionoma koji je zahvatio sve dijelove njenog nekada jakog i goropadnog a danas krhkog i slabog tijela. Karcionoma koji ima samo jedno ime, a zove se: Politika!

Piše: N.K – Tuzlanski.ba – Like: FK Sloboda Tuzla