Fudbalski reprezentativci Bosne i Hercegovine ušli su u seriju solidnih rezultata i igara, vratili povjerenje nacije te će u novembru odlučivati sami o svojoj sudbini.
Remijem u Ukrajini Edin Džeko i ”neki novi klinci”, u veoma oslabljenom sastavu, pokazali su da mogu biti konkurentni za plasman u play-off. Zašto ne i na Svjetsko prvenstvo ”Katar 2022”?! Sportski i ljudski je nadati se.
Optimizam
Iako je pred Bosnom i Hercegovinom još predug put do bogate azijske zemlje vjeru u sretniju (blisku) budućnost podgrijava plejada mladih igrača koji se nameću kao sve ozbiljniji kadar i u najzahtjevnijim utakmicama, kakva je bila u Lvivu 12. oktobra. Uzeti bod Ukrajini (1:1), četvrtfinalisti posljednjeg Evropskog prvenstva, na njenom terenu i dominirati travnjakom u 70 od 90 minuta za aplauz je igračima i selektoru Ivaylu Petevu.
Ne samo u utorak, igra Bosne i Hercegovine u posljednja četiri meča bila je na željenom nivou. Šteta pa je rezultat ostao ”okrnjen” zeničkim kiksom sa Kazahstanom (2:2) – za potpuni užitak pred duele odluke, novembarski baraž za baraž.
No, i ovako, što je rijetko ko očekivao nakon tmurne 2020. godine bez trijumfa, za odlazak u play-off Bosni i Hercegovini dovoljna bi mogla biti četiri boda iz predstojeća dva domaća duela – s Finskom 13. novembra i tri dana kasnije s Ukrajinom.
Uzme li se u obzir da bi se do tada ekipi trebalo priključiti nekoliko igrača koji su zbog povreda i koronavirusa izostali u oktobarskim ogledima, prije svih Miralem Pjanić, Rade Krunić i Siniša Saničanin, optimizam je opravdan.
Neopravdana euforija
Međutim, ono što može biti najveći protivnik Bosne i Hercegovine u utakmicama odluke je neopravdana euforija, histerično dignuta od određenih grupacija i to nakon prve pobjede u zvaničnim utakmicama poslije dvije godine (protiv Kazahstana 9. oktobra u Nur-Sultanu). Neopravdana je i jer rezultat, tj. uspjeh apsolutno nije napravljen. Zaboravljamo da smo četvrti u grupi ”D” pred posljednja dva kola kvalifikacija za SP?!
Dakle, fakat je da je fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine u puno boljoj situaciji nego li prije nekoliko mjeseci. Napredak u igri je evidentan. I statistika na to ukazuje. Naime, u šest utakmica kvalifikacija popularno zvani ”zmajevi” šutirali su 87 puta ka golu protivnika, od čega 28 u okvir gola, iz kojih su postigli osam pogodaka. Na veoma kvalitetnih 86 posto su preciznih dodavanja, što upućuje na posebno dobru igru u veznom redu. Posjed lopte u prosjeku po meču je 49 posto, ali ne treba zaboraviti da se Bosna i Hercegovina u šest susreta dva puta sastala sa aktuelnim prvakom svijeta i osvajačem UEFA Lige nacija Francuskom. Petevovi izabranici su i korektni na terenu. Dobili su svega 10 žutih kartona i niti jedan crveni. Napravili su 51 prekršaj. Zanimljivo, isto toliko puta su faulirani.
Petev ne traži alibi
Posebna priča su ”neki novi klinci” s početka ove priče (Amir Hadžiahmetović, Anel Ahmedhodžić, Dennis Hadžikadunić, Adi Nalić, Smail Prevljak, Ermedin Demirović, Luka Menalo…). Njihov odnos prema igri i dresu sa državnim grbom, uz iskusne i provjerene, sve izvjesnije mogao bi rezultirati plasmanom na UEFA EURO 2024. u Njemačkoj.
To je, ustvari, imperativ postavljen pred Peteva, osporavanog selektora na startu mandata, stranca koji je u Bosnu i Hercegovinu stigao bez posebnog renomea i CV-a, ustoličenog u konkurenciji domaće fudbalske ikone Sergeja Barbareza.
Ipak, potezi koje je vukao u zadnja dva mjeseca pokazuju da je riječ o talentovanom treneru pred kojim bi mogla biti zavidna karijera. Posložio je stvari u svlačionici BiH. S reprezentativcima, za sada, ima veoma dobar odnos. Respektuju ga saradnici. Zrači optimizmom. Ne traži alibi, ni kada je bio bez 11 igrača u Kazahstanu. Sve je simpatičniji i navijačima.
Kockice se, izgleda, slažu…
