Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Džekina mama Belma: Čuvam i danas poklon koji mi je kupio od prve plate

Preuzmite sliku

Majka Dijamanta, Belma Džeko, ekskluzivno je govorila za Reprezentacija.ba portal na 37. Edinov rođendan.

Kapiten reprezentacije, jedan od najboljih fudbalera koje je Bosna i Hercegovina ikada imala, suprug, otac četvero djece, prijatelj, kum… Da, Edin Džeko je sve i više od toga, zbog čega danas s njim slavimo njegov 37. rođendan. O njemu i svemu onom što je napravio kroz karijeru suvišno je i trošiti riječi. Fudbaler je kojem se klanja svijet, kako zbog klase, tako i zbog skromnosti.

Da je ostao isti onaj Edin Džeko kao i u teškom djetinstvu koje je proveo u opkoljenom Sarajevu, igrajući fudbal iza zgrada, pričaju danas i njegovi prijatelji iz tog vremena. Druži se i danas s njima, razmjenjuje poruke… Iako je već napunio 37. ostao je i dalje jedan dječačić koji najviše od svega voli ljudima pomagati i tad je najsretniji.

A o Edinu najbolje će reći oni koji ga najbolje i poznaju. Prije svega to je njegova majka Belma koja je pristala da govori za Reprezentacija.ba portal o svom sinu.

– Malo mi je teško kao majci govoriti, biti objektivna, ali Edin danas i prije 20-30 godina su stvarno iste osobe i na to sam najviše ponosna. Pored svega toga u fudbalu što je napravio, stvorio je porodicu, dobar je i brižan roditelj, sin, brat… Najviše mi je drago što je izrastao u čovjeka vrijednog ovolike pažnje – priča skromna majka našeg napadača.

  • Ukoliko se pitate da li je i Džeko imao teških trenutaka u životu i karijeri – jeste. Prije svega u ratu. Kao šestogodišnjak je bio svjedok najvećeg konflikta u Evropi od Drugog svjetskog rata, a u ranijim istupima govorio je o tome i kako mu je kuća bila uništena te kako ih je 15-tak živjelo u stanu od 35 kvadrata. Iz svega toga je izašao mentalno jači.

    – Talenat, sreća, upornost i odricanje. To su faktori koji su mom Edinu donijeli uspjeh nakon svega s čim se susretao. Da, nije bilo lako. Bilo je i određenih kriza kada je s 19 godina otišao u svijet, u nepoznato, ali ne bih se toga ni prisjećala. Tada je pokazao mentalnu snagu i sve to je izdržao. I meni kao roditelju nije bilo lako. U to vrijeme nisi mogao kao danas putovati po inostranstvu, bile su potrebne vize, a kada bi se nešto desilo ne daj Bože, ne možeš preko noći biti tu… Brinula sam se mnogo. Baš sam emotivna kada o tome govorim.

    Iako je kao dijete uvijek želio da se igra još i nikada nije bilo dosta, Edin je, dodaje Belma, uvijek bio dobar i u školi.

    – Škola, trening… To je bilo njegovo djetinstvo, samo ga je to zanimalo, ali sve je znao uskladiti. Bio je baš uporan i vrijedan, a nije se libio ni da pomogne nama roditeljima.

  • I danas pamti šta joj je Edin kupio nakon prve, veće, plate koju je zaradio u inostranstvu.

    – Haha, sjećam se, kako da ne. Odveo me je da mi kupi jedan lijep komad nakita koji, vjerujte, nosim i danas. Čuvam taj rođendanski poklon. Ma, da mi je kupio i obični cvijet, to bi bilo za mene nešto najveće na svijetu. Preparirala bih ga (smijeh).

    A kada se sastane s društvom, već unaprijed zna šta će joj tražiti…

    – I danas me pitaju za dresove. Bilo s kim da se sretnem to je prva tema. Kao i u svemu, nije lako svima udovoljiti, ponekad ljudi ne razumiju, ali dosta sam ih i podijelila, kaže Belma Džeko na kraju razgovora.

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje