Šesti april 2002. godine je dan kojeg sje sjećaju svi pasionirani ljubitelji Bundeslige. Tada se dogodio momenat koji se i dan danas pamti kao jedan od najbizarnijih u historiji njemačkog takmiečnja, fudbala uopće.

Glavni akter je Tomislav Piplica, tada broj 1 Energie Cottbusa i reprezentacije Bosne i Hercegovine.

U okviru 30. kola Bundeslige Cottbus je igrao protiv Borussije iz Moenchengladbacha. Atraktivan i energičan meč na kojem je palo čak šest golova svi će pamtiti po detalju iz samog finiša, kada je Cottbus prokockao prednost (drugi put na meču), i umjesto punog plijena dobio samo bod i sjećanje na najbizarniji autogol ikada.

Domaćini su vodili do 35. minute sa 2:0, onda je Leverkusen smanjio na 2:1, a u drugom poluvremenu su došli i do 2:2. U 70. minuti Cottbus vodi sa 3:2. Minuta je 85. Pun stadion čeka posljednji zvižduk i tri boda, a onda…

Borussija šutira prema golu Piplice. Lopta u visokom luku ide ka Piplici. Lagana lopta, parabola, koja je trebala da završi u njegovim rukama – završila je u golu.

U padu lopta Piplicu pogađa u glavu, tjeme i ulazi ub gol. Igrači Borussije u nevjerici jer su dobili gol koji “nisu zaslužili”, ali zadovoljno su trljali ruke.

“Bio sam sto posto siguran da će lopta otići preko prečke. Ali u tom momentu desio se nekakav udar vjetra. Spustio je loptu vertikalno ka golu. Pala je na moju glavu, odbila se i otišla u gol”, kazao je tada Piplica.

Piplici se tih dana smijala kompletna fudbalska javnost, gol je brzo došao na špice, a bh. golman je zapao u krizu, iako je samo sezonu ranije bio jedan od najboljih golmana – generalno igrača lige.

“Na fotografijama i na snimku odmah se videlo da nisam izgledao nimalo dobro. Sve to, pogotovo što se to danima vrtjelo po svim TV kanalima, nije mi bilo nimalo jednostavno. Ali, desilo se i čovjek mora sa tim da živi”, rekao je.

On je kasnije kazao da mu je njegov pas, labrador Balto, pomogao da prevaziđe krizu.

Njegova karijera trajala je od 1989. do 2005. godine. Počeo je u Iskri iz Bugojna, a u karijeri je igrao za Samobor, Zagreb, Segestu iz Siska, Energie Cottbus i Eilenburg. Branio je i za nacionalni tim Bosne i Hercegovine, a sakupio je devet nastupa.

Piplica je najviše traga ostavio u Energieju. Znao je driblati van šesnaesterca, prodavao je lažnjake, napucavao loptu u aut, pravio probleme tamo gdje ih nije bilo, fenomenalno je branio – ali je primao i urnebesne golove. Jedno je sigurno, stilom je bio drugačiji od svih golmana tih godina.

Gotovo 11 godina bio je prvi golman njemačke ekipe s kojom je dva puta ulazio u društvo najboljih. Dva puta je izabran za najboljeg igrača kluba, a navijači su ga u jednom izboru proglasili i najboljim igračem kluba svih vremena.

Ipak, gol koji je primio – koji se kosi i sa zakonima fizike – teško da će ljubitelji fudbala ikada zaboraviti. (N1)