Kolo prije kraja premijerligaške sezone sve je poznato, kako u borbi za izlazak na evropsku scenu, tako i u onoj za ostanak u društvu najboljih bosanskohercegovačkih klubova.

Premijer ligu će, ukoliko ne bude “iznenađenja” sa licenciranjem kao i prošle godine, napustiti Radnik iz Bijeljine i Rudar Prijedor. Zrinjski je novi prvak i predstavljat će Bosnu i Hercegovinu u Ligi prvaka, Velež je osvojio kup te će sa Borcem i Tuzla Cityjem našu zemlju predstavljati u Konferencijskoj ligi.

Dakle, po prvi put će na evropsku scenu izaći i Tuzla City, koji se u društvo najboljih plasirao prije četiri godine. Veliki je to uspjeh za ovaj klub, kojem po ulasku u elitu nisu predviađane ovako velike stvari.

No, imao je Tuzla City na svom čelu čovjeka u čijem riječniku ne postoji riječ “neuspjeh”, Azmira Husića, koji je zajedno sa svojim saradnicima uspio napraviti cijenjen sportski kolektiv, a sasvim sigurno je da se Husić neće zaustaviti na ovom uspjehu. Na redu su trofeji.

Gospodine Husić, kada ste svojevremeno preuzeli mali klub Slogu Simin Han (današnja Tuzla City) da li ste očekivali da ćete za nekoliko godina igrati na evropskoj sceni?

“Lagao bih da kažem da nisam. To je bio plan od prvog dana. Znali smo da ćemo na tom putu imati uspona i padova, ali vjerovali smo u naš projekat i evo, ispostavilo se da naša vjerovanja nisu bila bez pokrića. Naravno, pored mnogo radosti na tom putu bilo je i teških momenata, pa i onih kada čovjek sebe upita ‘što mi ovo sve treba’? Ali, baš u tim momentima sam oko sebe imao ljude koji bi mi dali dodatnu snagu da zajedno nastavimo i da od kluba napravimo brend. Na dobrom smo putu”.

Vaša ocjena kompletne sezone?

“Što se tiče Tuzla Cityja, već sam rekao da smo prezadovoljni. Zrinjski je zasluženo prvak, a nekako i ostala mjesta zauzeta na tabeli su otprilike po zaslugama. Naravno, ima nekoliko pozitivnih i negativnih iznenađenja, no to je u fudbalu normalno. Zato fudbal i jeste najpopularniji sport. Očekujem da će prvenstvo biti mnogo bolje kada se završi projekat hibridnih terena. Moramo biti iskreni i reći da sa kvalitetom travnjaka imamo ogromne probleme.”

Ne govorite ništa o Slobodi? Vaš nekadašnji klub se u samom finišu spasio od ispadanja u niži rang. Još jedna sezona za zaborav.

“Izbjegavam govoriti o Slobodi jer moje riječi često ne budu shvaćene onako kako treba. U Slobodu sam svojevremeno stigao kada nikog nije zanimala. Igrala se Prva liga Federacije, svjetlo na kraju tunela se nije naziralo, no volim izazove, pa sam se prihvatio i tog. Svi znamo kako je završilo. Od ponora do borbe za trofeje i izlaska na evropsku scenu. S ove tačke gledišta mogu slobodno reći, da sam imao samo malo više podrške i razumijevanja, u prostorijama Slobode bi danas bilo nekoliko pehara. Nažalost nisam i sada je situacija takva kakva jeste. Žao mi je radi toga jer mislim da Sloboda, onda oni najvatreniji navijači kao i svi koji nose Slobodu u srcu, zaslužuju mnogo više”,

Nekako se čini da ste razočarani zbog toga što Sloboda nije u vrhu bh. fudbala. Ima li načina da se tamo vrati?

“Ima, klub treba da ima vlasnika. Istina je da naši zakoni još ne dozvoljavaju potpunu privatizaciju sportskih kolektiva, ali mislim da se u skladu sa važećim zakonskim propisima može dosta toga uraditi. Klub, ne samo Sloboda, nego bilo koji u Bosni i Hercegovini, u kojem se ne zna “ko kosi a ko vodu nosi’ nema perspektive. To je tako i tako će biti uvijek. Recimo, kod nas u Tuzla Cityju se za bitne stvari uvijek pitao mali krug ljudi. Znali smo šta treba za uspjeh, nikada nije bilo opozicije ili onih koji misle da sve najbolje znaju, a klubu ničim ne doprinose. I zato imao rezultat, dok u klubovima koji su još uvijek primarno oslonjeni na pomoć državnih ili gradski struktura svako se želi za sve pitati. To je osuđeno na propast”.

Moram pitati jer nekako se čini da odgovorom iz prethodnog pitanja nešto nagovještavate. Da li biste danas ponovo uložili u Slobodu?

“Da, prihvatio bih se tog posla i vjerujem da bi od Slobode napravio klub koji će se svake godine boriti za trofeje i koji će svake godine igrati u Evropu. Da, budem još otvoreniji. Spreman sam u ovom trenutku poravnati sva dugovanja Slobode. Ne treba mi ničija pomoć, treba mi samo povjerenje. Od Slobode bi napravio klub koji ne zavisi ni od koga, finansirali bi se privatnim kapitalom, marketingom, prodajom igrača i izlascima na evropsku scenu. Rasteretio bi se i gradski proračun od kojeg danas Sloboda zavisi. Ono što mi treba je samo sloboda u upravljanju klubom, a to bih mogao dobiti tom nekom zakonski dozvoljenom varijantom privatizacije” – kazao je Husić u razgovoru za sportsport.ba.

Ali, šta bi to značilo onda za Tuzla City?

“Ništa, Tuzla City je već danas zdrav sportski kolektiv koji ima svoju Upravu koja radi odličan posao. Moja firma je generalni sponzor kluba. Pomažemo, ne samo Tuzla Cityju, nego i mnogim drugim sportskim kolektivima u Bosni i Hercegovini. Nisam u upravnim organima kluba, počasni sam predsjednik, tako da eventualno preuzimanje Slobode ne bi negativno uticalo na Tuzla City”.