Sijalkot, grad na sjeveru Pakistana, proizvodi oko 70 odsto fudbalskih lopti u cijelom svijetu – uključujući i Adidasov model Al Rihla, zvaničnu loptu Svjetskog prvenstva u fudbalu, koje se trenutno igra u Kataru, prenosi Originalmagazine.

Ako u svom domu imate barem jednu fudbalsku loptu, velika je vjerovatnoća da je proizvedena u pakistanskom gradu Sijalkotu. Čak osam odsto populacije Pakistana, odnosno oko 60.000 ljudi, radi u proizvodnji fudbalskih lopti.

To podrazumijeva sate i sate rada jer se više od 80 posto fudbalskih lopti koje su napravljene u Sijalkotu šiju ručno – jedan po jedan panel. Prosječna fudbalska lopta sastoji se od 32 panela. Šivenje je naporan proces koji loptu čini izdržljivijom i daje joj bolju aerodinamiku jer su šavovi dublji nego oni koje pravi mašina za šivenje.

Kako nastaju fudbalske lopte

Lopte šiju uglavnom žene. Prosječan dan šivačice u Anwar Khawaja Industries, jednog od proizvođača lopti, izgleda tako što žena dođe na posao, sašije dvije lopte, vrati se kući da skuha ručak, a zatim se poslije podne vraća na posao i nastavlja da radi.

Muškarci takođe učestvuju u procesu proizvodnje. Oni su zaduženi za pripremu materijala i testiranje kvaliteta. Inače, sve do 1997, dok nije promijenjen zakon, fabrike u Sijalkotu su zapošljavala i djecu od pet godina zajedno sa roditeljima.

Anwar Khawaja Industries svoje šivače plaća oko 160 rupija (0,75 eura) po lopti. Za jednu loptu potrebno je oko tri sata, što znači da jedna osoba za dan proizvede tri lopte. Šivači mjesečno zarađuju u prosjeku 9600 rupija (oko 113 eura). Čak i za siromašan region, plate su niske. Potrošačka korpa u Sijalkotu iznosi oko 20.000 rupija mjesečno, piše Bloomberg, prenosi CDM.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Ponorogo Pictures (@ponorogopictures)

Prosječna fudbalska lopta sastoji se od 20 šestougaonih i 12 petougaonih panela, međusobno povezanih sa 690 šavova. Međutim, sve više lopti danas se sastavlja vrućim lijepkom, a proces se naziva termo lijepljenje. Takve lopte zadržavaju kvalitet, jeftinije su za proizvodnju, ali skuplje za transport. Za razliku od šivenih lopti, lijepljene lopte ne mogu da se izduvaju.

Kada je lopta gotova, mora da prođe rigorozno testiranje kako bi zadovoljila FIFA standarde. U svijetu se kupi oko 40 miliona lopti svake godine, a ove godine se očekuje da će ta brojka biti veća zbog Svjetskog prvenstva.

Al Rihla – najbrža lopta ikada korištena na svjetskom prvenstvu

Za razliku od tradicionalnih lopti koje se sastoje od 32 panela, Al Rihla ima samo 20 panela – osam malih trouglova sa približno jednakim stranicama, i 12 jednokrakih trouglova oblika kao kornet sladoleda.

Umjesto tekstura koje povećavaju hrapavost površine lopte, Al Rihla ima relativno glatku površinu u poređenju sa svojim prethodnicama, navodi Conversation.

Šavovi na njoj su širi i dublji, pa se može zaključiti da proizvođači uče na sopstvenim greškama. Sjetimo se Džabulani (Jabulani) modela na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi 2010. godine. Ova lopta je imala najpliće i najkraće šavove, a igrači nisu bili zadovoljni i smatrali su da je prespora.

Al Rihla na arapskom znači “putovanje”. Svaka nova lopta suočiće se sa negativnim komentarima, ali nauka pokazuje da bi Al Rihla trebalo da osvoji simpatije igrača na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Bloomberg Business (@bloombergbusiness)

Historijat lopti na svjetskom prvenstvu u fudbalu

Adidas proizvodi lopte za Svjetsko prvenstvo od 1970. godine. Do 2002. svaka lopta je imala 32 panela. Nova era lopti počela je 2006. na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Model Teamgesit sastojao se od 14 glatkih, sintetičkih panela koji su bili termički spojeni, umjesto da su prošiveni. To je sprečavalo vodu da uđe u unutrašnjost lopte tokom kišnih i vlažnih dana.

Nove lopte napravljene od novih materijala i sa manjim brojem panela promijenili su način na koji se lopta kreće kroz vazduh. U posljednja tri svjetska prvenstva Adidas je pokušao da izbalansira broj panela, šavove i teksturu kako bi lopte imale odgovarajuću aerodinamiku.

Gorepomenuta Džabulani lopta imala je osam panela, ali nije naišla na pozitivne kritike jer je bila znatno sporija.

Lopte za SP u Brazilu 2014. (Brazuca) i Rusiji 2018. (Telstar 18) imale su po šest panela neobičnog oblika. Iako su bile različite površinske teksture imale su sličnu ukupnu hrapavost površine i samim tim slična aerodinamička svojstva. Oba modela su igrači generalno voljeli.

Al Rihla, lopta SP u Kataru, za sada je zadovoljila kriterijume i osvojila simpatije igrača i publike.