"Kada priča o trojci sa parkinga Mirze Teletovića, ti vidiš da to nije sport, nego nešto mnogo više."
Povodom smrti sportskog novinara i komentatora Edina Avdić, emotivnom porukom oglasio se književnik i kolumnista Stefan Simić, ističući da je Avdić bio mnogo više od sportskog komentatora.
Simić je naveo kako je Avdić, prema njegovom mišljenju, bio vjerovatno najbolji sportski komentator kojeg su imali na ovim prostorima, naglašavajući da nije poznavao samo košarku, već i život.
Posebno je istakao njegovu strast, posvećenost i sposobnost da dopre do ljudi, zbog čega je tokom karijere ostvario brojne zapažene razgovore s najvećim regionalnim košarkaškim imenima.
Vezani članak
Njegov status prenosimo u cijelosti:
"Otišao je Edin Avdić, vjerovatno najbolji sportski komentator koga smo imali na ovim prostorima.
Ne samo da je znao košarku, znao je život.
Imao je ono što ima i Peca Popović, rok novinar: strast, divljenje, posvećenost, poštovanje.
I jedan je od rijetkih novinara koji je mogao da dopre do svakog košarkaša.
Kome je još uspjelo da uradi poduži intervju sa Nikolom Jokićem, Milošem Teodosićem, Vasom Micićem, i da ne nabrajam?
Znao je da priđe ljudima, kao niko, jer je bio čovjek, pa sve ostalo.
Edin nije prenosio utakmice, on ih je živio.
Kada priča o Stoktonu i Melounu, ti vidiš da je on bio u tome 100% kada ih je gledao.
Kada priča o trojci sa parkinga Mirze Teletovića, ti vidiš da to nije sport, nego nešto mnogo više.
Prenosio je sa istom emocijom i Bosnu, i Cibonu, i Partizan i Zvezdu...
Šta god da priča, on to živi, jer on je taj koji je imao dar da prenese.
Međutim, sve ima svoju cijenu.
Tako i svi ti prenosi, podcasti, aktuelnosti.
Preživjeti u tom svijetu, gdje ti svi love greške, hvataju te za svaku riječ.
Gdje se teško stiče ime, a lako gubi.
Da li je ikada bilo teže biti sportski novinar nego danas?
Gdje svako umišlja da sve zna i da ima ekskluzivno pravo na sve.
Pritom, pritisak je sve veći, a naknada za trud sve manja.
Edin je od prvog do zadnjeg dana ostao gospodin, a to je tako teško u javnosti.
Plivati sa svim tim sujetama, posvađanostima.
Odavno pratim sport samo sporadično, ali kada sam mogao da biram, uvijek sam birao njegove prenose.
U podcastima si mogao da naučiš od njega.
Jedan je od onih koji te iznenade mišljenjem, i to je ono najvrednije.
Opet smo izgubili najboljeg, u sličnim godinama kao što su otišli i Nebojša Glogovac u glumi, ili Dejan Milojević u košarci.
Najkompletnije ličnosti.
Da li taj pretjerani tempo uzima danak?
Isuviše adrenalina, stresa, obaveza.
I sve ono što se nosi u sebi, a nikome se ne pokazuje, da bi se ostalo profesionalan.
Još jedna utakmica, još jedna predstava, još jedan intervju.
I srce kaže: dosta.
Veliko srce velikog čovjeka.
Na kraju, treba reći, relativno skoro je dobio otkaz na Arena Sportu.
Postavio je neka pitanja nekome koja se ne postavljaju.
Sigurno ga je boljela ta nepravda.
Sigurno ga je boljelo još mnogo šta.
Koliko je dobio podršku od šire javnosti, nisam baš primijetio,
slavit ćemo ga naredna dva tri dana, i onda ćemo nastaviti dalje, kao i uvijek...
Nema koga nije intervjuisao, ali izgleda da njega, do kraja,
nije imao ko da čuje, spasi i sačuva.
Da mu kaže: odmori.
Odmori malo, majstore.
Bit će utakmica, bit će vremena.
Ne.
Nije ga bilo.
Otišao je najveći među nama.
Čovjek koji je spojio sve naše male i velike podjele.
Voljen od rodne Bosne do svih naših krajeva.
Bio je jedan od rijetkih ljudi koje sam želio da upoznam, nisam imao tu priliku.
Šta na kraju ostaje?
Ostaje samo hvala.
Hvala Ti, legendo, i slava Ti", napisao je Simić.
