“U svom selu nisam mogao ni sanjati da ću biti NBA košarkaš.”
Najbolji bh. košarkaš i košarkaš Portlanda Jusuf Nurkić gostovao je u ovosedmičnom izdanju Centralnog dnevnika kod Senada Hadžifejzovića.
“Jedini dres koji sam imao kao dijete je dres Salihamidžića sa buvljaka od pola marke. Već tada sam bio visočiji od ostalih, kada je visina u pitanju, gentika vuče iz Kladnja dole su visoki ljudi. Nena je bila visoka 1,90 cm” navodi Nurkić te opisuje svoje prve početke:
“Enes Trnovčević me je prepoznao još u osmom razredu, kao i masu mladih ljudi koje je preoznao i od njih napravio vrhunse igrače. ja nisam imao pojma o košarci i nije mi bilo čudno što su me odbijali u Slobodi u Sarajevu, priliku sam dobio u Laškom, fascinantan je način na koji me je prepoznao a vremenom sam zavolio košarku, 2009. godine sam imao prvi trening a 2014. godine sam draftovan na NBA draftu, dakle za pet godina profesionalnog bavljenja u košarci sam to postigao.” navodi Nurkić.
“Naša zemlja je prelijepa, država je komplikovana ali zemlja prelijepa, tu sam proveo prvih 14 godina i dosta toga još imam da doživim u našoj državi.” naveo je Nurkić te se osvrnuo na samu državno ustrojstvo:
“Koncept su napravili da ne funkcioniše i svima je lijepo osim onima koji su ga napravili takvim. Dejton je napravljen da bi se gradio a ne da bi ostao isti. U politiku nikada ne bih ušao, dok se trojica dogovore, četvrti izgubi glavu, mislim da rata ne može biti ali se vode diplomatske borbe. Nemam oraha u džepu zato imam pravo da se osvrćem na dešavanja u svojoj zemlji.” navodi Nurkić.
Nurkić ne krije da Srebrenica ima posebno mjesto u njegovom životu te da je među onima koji su u agresiji izgubili članove porodice:
“Srebrenica mi je u srcu, mnoge stvari pokušavam promijeniti na mnogo načina, neke još nisu za eter i javnost. U BiH su tolike donacije dolazile a u Srebrenici sve pusto nema pekare, banke, kafića to je nečuveno za 21. vijek jer postoje informacije koliko je tu prošlo novca. U jedan projekat sa dobrim ljudima vjerujem gdje će dole djeca moži na jednom mjestu da se druže. Moja vizija je da napravimo jedan centar, tačnije školu za apsolutno svu djecu bez obzira koje vjere, nacije, izgleda.
Na pitanje na šta je ponosan, Nurkić je istakao riječi svoje nene: “Bolje biti ruka spasa, nego ruka koja traži” i da je to vodilja koja ga kroz život vodi, naročito kada može pomoći djeci i mladima.
Kada je u pitanju NBA karijera, Jusuf navodi da ostaje u Portlandu i da je luksuz ostajati u jednom klubu. Portland je kao mala BiH, tu je super.
Kada je u pitanju reprezentacija BiH u pitanju, Jusuf je optimističan:
“Nikada nije bilo ovoliko visokih igrača Luka, Sulejmanović, Kamenjaš, Halilović i ja, cijela petorka, a pored nas sjajne sezone iza sebe imaju Musa, Atić, Gegić.” navodi Nurkić.
Nurkić ne skriva svoju ljubav prema domovini:
“Kako god me ljudi percipirali Bošnjaka, Muslimana, ja volim svakoga ko voli ovu zemlju, da je BiH kao Tuzla gdje bi nam kraj bio.”
Biranim riječima govorio je Jusuf i o Džeki:
“Jedan je od najboljih svih vremena, pomjerio je i starosne granice, svaki sportista ima pravo da govori ili šuti o brojnim temama, ja sam odlučio da govorim ne zamjeram onima koji to ne rade. Super bi bilo da Džeko osvoji titulu, pored Muse koji je to već učinio to bi bilo super”.
“Što više ulažete u sebe, biće vam lakše, u svakom smislu”. zaključuje Nurkić.
