Hrvatski Telegram objavio je sjajnu analizu košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine koja se dominantno plasirala na Eurobasket 2022, uz sjajan učinak – najbolji u ukupnim kvalifikacijama.

Kvalifikacije za Eurobasket su završene. Najveće iznenađenje odvilo se u skupini H gdje je posljednje mjesto zauzela Latvija, koja je u punom sastavu legitimni kandidat za zlato, a sada će propustiti treće veliko takmičenje u nizu. Prolaz su izborile i Bugarska i Grčka, dok s omjerom 5:1 s vrha skupine na sve gleda — Bosna i Hercegovina.

Reprezentacija naših komšija već poduže je izbivala s najvećih smotri. Gledali smo je 2013. u onom epskom okršaju s Litvom kada su se Mirza Teletović i društvo Pirovom pobjedom oprostili od Eurobasketa, zatim i 2015., kad je završila posljednja u skupini s jednom pobjedom u produžetku, protiv Izraela. Sedam godina kasnije na Evropskom prvenstvu u Češkoj, Italiji, Njemačkoj i Gruziji neki novi momci predstavljat će BiH. U sastavu će vjerovatno ponovo biti jedna NBA zvijezda u liku dominantnog centra Jusufa Nurkića, kao i euroligaški adut Džanan Musa, ali Zmajeve su u proteklim kvalifikacijama vodili manje poznati momci koji će činiti bazu ekipe.

Kada se uzmu u obzir problematične okolnosti FIBA-inih kvalifikacija (izbivanje NBA igrača i većine evroligaških) u kojima presudni značaj ima dubina bazena, odnosno veći broj igrača srednje klase, prilično je fascinantno da je u ovakvoj skupini na vrh izbila BiH, koja je u prošlosti živjela na leđima par ekstratalentiranih pojedinaca, dok ih ostatak momčadi kvalitetom nikako nije mogao dovoljno podržati.

Naravno, mnogo toga ovisi o izborničkoj ruci, o čemu je već bilo riječi, ali nijedan chef ne može slijediti svoj recept bez kvalitetnih sastojaka. Zato treba dostojno predstaviti momke koji su odveli reprezentaciju do niza pobjeda, od kojih su neke bile i jako uvjerljive (39 i 19 razlike protiv Bugarske, 15 protiv Grčke).

Velika većina od 19 igrača koje je Vedran Bosnić koristio igra na području naše regije, ali momčad je ipak imala veću dozu internacionalnog iskustva.

Svoj doprinos u dvije utakmice dali su prekaljeni veterani Andrija Stipanović i Filip Adamović, ali glavna faca od internacionalaca bio je Emir Sulejmanović. Krilnom centru španskih Tenerifa tek je 25 godina, a dojam je kao da je već čitavu vječnost na košarkaškoj sceni. U doba dok je bio smatran jednim od najvećih Barceloninih talenata nastupao je za mlađe selekcije Finske, ali potom je odlučio promijeniti reprezentaciju te je nakon određenog vremena stekao pravo nastupa za Zmajeve.

Aduti u reketu

Dugo se Sulejmanović tražio u klupskoj karijeri, promijenio je dosta klubova u Španiji (Barcelona, Fuenlabrada, Breogan, Bilbao, Tenerife), a odigrao je, onako usput, i ne baš pamtljivu sezonu u Ciboni. S vremenom je uspio popraviti šut te se isprofilirao u vrlo pouzdanu, fizički moćnu četvorku.

Odigrao je svih šest kvalifikacijskih utakmica i napadački bio vrlo produktivan; najefikasniji je bio u pobjedi protiv Grčke (23 poena uz 13 skokova, trica 4/5), koja će ostati zapamćena kao jedna od najsvjetlijih tačaka u historiji BiH košarke. Ipak, kao njegova najveća kvaliteta pokazala se sveprisutnost na skoku — agresivnim pristupom i sjajnim postavljanjem nije dopuštao suparnicima previše drugih napada, što je jedan od preduvjeta za stabilnost u igri svake momčadi.

Međutim, titula najkorisnijeg igrača reprezentacije pripala je njegovom kolegi iz reketa Kenanu Kamenjašu (16 poena i 7,8 skokova u prosjeku).

Mladi centar Sparsa u prve dvije utakmice nije dobio Bosnićevo povjerenje, da bi potom zgrabio priliku i u mrežicu potrpao skoro sve lopte koje je dobio na raspolaganje (28/37 šut iz igre). On već duže vrijeme snagom i mobilnošću dominira u dresu kluba iz Sarajeva te se nalazi u vrhu MVP poretka Dvaba lige. Ovo je, pak, nešto viša razina košarke, što se na njegovim izvedbama uopće nije osjetilo, stoga možemo zaključiti da je stiglo vrijeme za njegov klupski iskorak u karijeri te da će Eurobasket dočekati barem u nekom od jačih abaligaša.

Od aduta u reketu ne smije se zaboraviti spomenuti Miralem Halilović, zbog kojeg Kamenjaš nije igrao prve dvije utakmice. Bivši kombo-centar Zagreba i Šibenika konačno se uspio etablirati u inostranstvu te je ove sezone igrao košarku karijere u dresu francuskog Metropolitansa, koji igra i Eurokup. Nažalost, njegova sezona je završena jer mu je Boubacar Toure iz Chorale Roannea divljačkim nasrtajem slomio čeljust, ali Bosnić će na Halilovića ozbiljno računati na predstojećem Eurobasketu.

Nadrealni uspjeh

Što se tiče vanjske linije, mirnoću na razigravačkoj poziciji donio je naturalizirani Amerikanac John Roberson, ali treba istaknuti da je uvodna pobjeda na gostovanju u Rigi, dok je još bilo bučnih navijača na tribinama, izborena bez njega. Od ostalih su se kao najveća konstanta pokazali Mornarov Aleksandar Lazić i Krkin Adin Vrabac, koji su davali čvrstinu na krilnoj poziciji. Značajnu rolu imali su i Arisov Milan Milošević, Sparsov Amar Gegić te Splitov Sani Čampara, ali niko od njih se nije se previše isticao u napadu.

Tu je glavni doprinos davao Igokein Edin Atić.

On je, pomalo iznenađujuće, u prve četiri utakmice (u kojima je osiguran plasman) bio Bosnićeva ključna figura. Riječ je o 24-godišnjem beku velikih fizičkih predispozicija, još jednom proizvodu Sparsove škole košarke. Sarajlije su ga 2015. u senzacionalnom transferu prodale AEK-u. Grci su platili 750.000 eura odštete te Atiću dali šestogodišnji ugovor vrijedan milion i pol eura.

Međutim, dogodio se onaj klasični crni scenarij kada golobradi talent prebrzo ode u inostranstvo. Nakon što nije pokazao da odmah može biti značajni faktor, AEK ga je slao s posudbe na posudbu, da bi naposljetku 2018. razočarani Grci raskinuli ugovor. Atić je završio u Megi, gdje je dvije sezone bio u misiji oživljavanja karijere, a onda se ljetos skrasio u Igokei.

Igosi igraju vrhunsku sezonu i u ABA ligi i u Ligi prvaka, a Atić se prometnuo u veliku uzdanicu Dragana Bajića. Bosnić mu je također povjerio veliku minutažu (30 minuta prosječno), a on je pokazao da mu klimavi vanjski šut ne smeta da bude itekako produktivan (14 poena, 5,8 skokova i 2,8 asistencija u prosjeku).

BiH nije samo suvereno osvojila skupinu, nego je i rezultatski najuspješnija reprezentacija u čitavim kvalifikacijama, što zvuči posve nadrealno. Zmajevi su oduvijek bili praćeni svesrdnom podrškom svojih navijača, usprkos tome što je u njoj i oko nje često vladao posvemašnji haos. Sada se, pak, pod Bosnićevim vodstvom dogodio prijeko potrebni obrat u mentalitetu — igrači su se skupili, podredili sustavu te utakmice odigrali maksimalno fokusirano i hladnokrvno, dok su izljeve emocija sačuvali za posljednju sirenu.

Jasno, ne treba poletjeti u oblake nakon postignutog uspjeha imajući u obzir specifične okolnosti FIBA-inih kvalifikacija. Daleko od toga da ovaj rezultat jamči zvjezdanu budućnost, ali sada je barem jedna stvar nepobitna – Bosna i Hercegovina igra ozbiljnu košarku. (reprezentacija.ba)