Jedna od najsnažnijih vulkanskih erupcija na planetu izbacila je tako veliku količinu vodene pare u atmosferu da će vjerovatno privremeno zagrijati Zemljinu površinu, pokazuju podaci s NASA-inog satelita.

Kada je podmorski vulkan Hunga Tonga-Hunga Ha'apai 15. januara eruptirao 65 kilometara sjeverno od glavnog grada Tonge, pokrenuo je tsunami, kao i zvučni udar koji je čak dva puta “projurio” kroz svijet.

Erupcija je izbacila oblak vodene pare u stratosferu, područje atmosfere koje se nalazi između 12 i 53 kilometra iznad površine. Količina izbačene vode je bila dovoljna da napuni 58.000 olimpijskih bazena, piše CNN.

“Nikada nismo vidjeli ništa slično”

Ovu ogromnu količinu vodene pare detektovao je instrument Microwave Limb Sounder (MLS) na NASA-inom satelitu Aura. Satelit mjeri razinu vodene pare, ozon i druge atmosferske plinove. Nakon što je došlo do erupcije, naučnici su bili iznenađeni zabilježenim očitanjima vodene pare, prenosi index.hr.

Procjenjuju da je erupcija u stratosferu izbacila 146 teragrama vode, odnosno oko 10% vode već prisutne u stratosferi. To je gotovo četiri puta više od količine vodene pare koja je stigla do stratosfere nakon erupcije Pinatuboa na Filipinima 1991. godine.

“Nikada nismo vidjeli ništa slično. Pažljivo smo pregledali sva mjerenja kako bismo bili sigurni da su pouzdana”, rekao je atmosferski  naučnik Luis Millan iz NASA-inog instituta Jet Propulsion Laboratory (JPL).

Microwave Limb Sounder može zabilježiti prirodne signale mikrovalova iz Zemljine atmosfere te ih detektovati čak i kroz guste oblake pepela.

“MLS je jedini instrument koji može u realnom vremenu analizirati oblak vodene pare i jedini na koji nije uticao pepeo iz vulkana”, kazao je Millan.

Satelit Aura lansiran je 2004. godine i prije Tonge je izmjerio samo dvije vulkanske erupcije koje su podigle značajnu količinu vodene pare tako visoko u atmosferu; s time da se para iz erupcija Kasatochija 2008. na Aljasci i Calbucoa 2015. u Čileu prilično brzo raspršila.

Snažne vulkanske erupcije obično smanjuju temperature na Zemlji

Snažne vulkanske erupcije poput one vulkana Krakatoa 1883. u Indoneziji obično smanjuju temperaturu Zemljine površine jer plin, prašina i pepeo koje izbacuju reflektuju Sunčevu svjetlost u svemir. Primjerice, nakon erupcije Tambore 1815., došlo je do “vulkanske zime” te sljedeće godine nije bilo pravog ljeta.

No, erupcija Tonge je drugačija jer vodena para koju je izbacila u atmosferu može zadržati toplinu, što pak može izazvati toplije površinske temperature. Prema naučnicima, višak vodene pare mogao bi ostati u stratosferi nekoliko godina.

Dodatna vodena para u stratosferi također može dovesti do hemijskih reakcija koje privremeno pridonose smanjenju Zemljinog zaštitnog ozona.

Srećom, očekuje se da će učinak zagrijavanja vodene pare biti privremen i manjih razmjera te da će se smanjivati (i polako nestati) s opadanjem razine viška vodene pare. Naučnici smatraju da to neće biti dovoljno da se pogoršaju već postojeće klimatske promjene.

Stručnjaci vjeruju da je glavni razlog za tako veliku količinu izbačene vodene pare dubina vulkanskog kratera, odnosno kaldere, koja se nalazi 150 metara ispod površine oceana. Da je bio dublje, dubina oceana bi prigušila erupciju, a da je bio pliće, u stratosferu ne bi stigla tolika količina morske vode koju je zagrijala magma.

Istraživanje naziva The Hunga Tonga-Hunga Ha'apai Hydration of the Stratosphere objavljeno je u časopisu Geophysical Research Letters. (Tuzlanski.ba)