Petak, 12. Avgusta 2022.
Tuzlanski.ba logo

Svemirski teleskop James Webb stajao je 10 milijardi dolara, a ima manje prostora za pohranu od prosječnog pametnog telefona

Preuzmite sliku

Izgradnja svemirskog teleskopa James Webb trajala je godinama i stajala 10 milijardi dolara. Pa zašto su onda odabrali tako mali prostor za pohranu?

Svemirski teleskop James Webb najskuplji je teleskop do sad izgrađen. Prema službenim podacima, koštao je 10 milijardi dolara, no već su prve fotografije pokazale kako se svaki dolar isplatio. Iako je u pogonu samo mjesec dana, naučnici već sad imaju uvid u duboki svemir kakav su do sad mogli samo sanjati.

I dok su leće i stakla na Webbu, vrhunska tehnologija na kojoj se radilo godinama, gotovo nevjerovatno zvuči podatak da se takve spektakularne fotografije i podaci spemaju na čvrsti disk minijaturnih dimenzija.

Tačnije, kako su primijetili iz IEEE Spectruma, Webb ima hard disk SSD kapaciteta do samo 68 GB. Za usporedbu, većina pametnih telefona ima prostor za pohranu veličine od 128 GB na više. Također, treba spomenuti da, ovisno što Webb taj dan snima, može proizvesti do 57 GB podataka tokom dana.

Iako bi neki mogli primijetiti kako su za 10 milijardi dolara mogli uzeti i nešto veći čvrsti disk, postoji dobar razlog zašto je odabran upravo ovaj. SSD koji je odabran zapravo je “solid state recorder” i morao je proći kroz rigorozne provjere i proces certifikacije. Za razliku od SSD-a koje koristimo u našim prijenosnim diskovima ili računarima, ovaj na Webbu mora moći podnijeti zaista ekstremen uslove poput ekstremnih temperatura i izuzetno visokih nivoa radijacije. Upravo bi radijacija, smatraju stručnjaci, tijekom sljedećeg desetljeća mogla dodatno smanjiti kapacitet čvrstog diska na Webbu na samo 60 GB.

S obzirom na sve ovo, postavlja se pitanje kako onda Webb pohranjuje sve one podatke koje snimi? Hard disk Webbu služi kao privremeni prostor za pohranu. Naime, tokom dana nekoliko puta šalje prikupljene podatke na Zemlju i to putem Deep Space Network (mreže dubokog svemira) koji koristi nekoliko američkih svemirskih letjelica kako bi prebacio podatke do Zemlje. Na isti se način prebacuju i podaci sa sonde Voyager ili solarne sonde Parker.

Nakon što se podaci prebace, isti se brišu s Webbovog SSD-a i tako stvaraju prostor za nove podatke. U slučaju da prilikom prebacivanja podataka dođe do bilo kakve greške, algoritam koji sve to prati i tim koji prima podatke na Zemlji, signalizirat će Webbu i podaci se neće obrisati već će ponovno biti poslani na Zemlju. (Zimo.hr)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje