Ponedjeljak, 14. Juna 2021.
Tuzlanski.ba logo

Ovo su namirnice koje najviše uništavaju planetu

Preuzmite sliku

Malih komadića plastike je 500 puta više u oceanima i morima nego što je zvijezda u našoj galaksiji jer (između ostalog) kupujemo vodu u flaši, a planeta bi bila ljepše mjesto za život i da jedemo namirnice koje su u sezoni te dajemo prednost malim proizvođačima…

Dobro je poznato da naša prehrana šteti okolišu. Poljoprivreda stvara gotovo 30 posto globalnih emisija stakleničkih plinova, a pesticidi i gnojiva koja se koriste za uzgoj hrane koju jedemo u velikoj su mjeri odgovorna za onečišćenje i propadanje ekosistema, naglašava Youmatter.world. No nisu sve namirnice jednako štetne u ekološkom smislu – a velika je vjerovatnoća da ćete i svoje miljenike pronaći na listi najgorih.

Slatkiši

Ljubav prema slatkom dolazi s ozbiljnim posljedicama na okoliš. Prema studiji WWF-a, usjevi šećerne trske su među najštetnijima za planet. 23,8 miliona hektara odlazi na šećernu trsku koja se uzgaja u više od 90 država svijeta. Najveći svjetski proizvođač šećerne trske je Brazil, a iza njega slijede Indija, Kina, Tajland, Pakistan i Meksiko. Kako bi se napravilo dovoljno mjesta za poljoprivrednu kulturu, stradavaju staništa životinja i biljaka, a samim time i biološka raznolikost nestaje, prenosi punkufer.hr.

Osim toga, uzgoj šećerne trske i šećerne repe izaziva eroziju tla. Primjerice tlo u Papui Novoj Gvineji izgubilo je čak 40 posto ugljika, koji je završio u atmosferi i pridonosi globalnom zagrijavanju.

Čokolada

Stablo kakaa raste samo na određenim područjima oko ekvatorijalnih šuma, a sukladno sve većoj potražnji, šume se ondje sve više sijeku. Krčenje šuma na Obali Bjelokosti, u Gani i Indoneziji štetno djeluje na lokalnu bioraznolikost. Za proizvodnju čokolade troši se mnogo vode – oko 2400 litara potrebno je za 100 g čokolade.

Procesi dobivanja čokolade: fermentiranje zrna kakaa, prženje, mljevenje, dodavanje mlijeka, biljnih masti, šećera ili sojina lecitina i drugih emulgatora također pridonose štetnosti čokolade na okoliš.

Kafa

Priča o kafi slična je onoj o čokoladi. Uzgaja se na područjima ugroženih šuma i biološki raznolikim ekosistemima. Intenzivno krčenje šuma, upotreba pesticida i potrošnja vode te erozija tla glavni su krivci zbog kojih hiperprodukcija kafe ne donosi ništa dobro. Iako postoje metode kojima bi se djelomično zaštitio okoliš prilikom uzgoja, još uvijek nisu raširene.

Meso

Krčenje šuma i proizvodnja stakleničkih plinova (osobito metana) itekako šteti okolišu, a govedina i janjetina osobito su štetne u ekološkom smislu. Ne želimo li sudjelovati u uništavanju planete, ali ni odreći se mesa, trebali bismo dati prednost malim proizvođačima koji životinje uzgajaju na otvorenom.

Palmino ulje

Palmino se ulje nemilice koristi u većini industrijskih, polugotovih i gotovih jela – osobito slatkiša. WWF upozorava da je izrazito loše za okoliš jer se proizvodnjom potiče krčenje šuma u velikim razmjerima, (ponajprije u Indoneziji i Maleziji), uništavanje prirodnog staništa nekoliko ugroženih životinjskih vrsta, erozija tla, zagađenje tla, vode i zraka. Posljedica su i visoke emisije stakleničkih plinova.

Soja

Godišnje se u svijetu proizvede 330 miliona tona soje za ulje, prehranu stoke i proizvodnju hrane poput primjerice tofua. Osim krčenja šuma, proizvodnja sojina ulja traži upotrebu velikih količina hemijskih otapala poput heksana, koji proizvode stakleničke plinove i razne oblike lokalnog onečišćenja.

Otpad od proizvodnje ulja koristi se za prehranu stoke, što pak povećava proizvodnju metana. Osim toga, proizvodnja tofua i drugih sojinih prerađevina također nije ekološki neškodljiv proces.

Mineralna voda

Svake se minute u svijetu proda milion plastičnih boca vode. Međunarodni savez za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava upozorava da najmanje osam miliona tona plastike završi svake godine u oceanima. Godišnje se za proizvodnju plastičnih boca iskoristi nafte koliko potroši otprilike milion automobila, a oko 80 posto boca ne ide na reciklažu, nego završi kao otpad, zbog čega su oceani puni mikroplastike.

Sposobnost plastike da apsorbira zagađivače poput spužve, čini je leglom virusa i bakterija. Malim morskim životinjama, koje zabunom pojedu plastiku, hrane se veće, a u konačnici se plastika vraća i na naše tanjire. UN-ovi stručnjaci slikovito tvrde da je malih komada plastike u oceanima i morima 500 puta više nego što je zvijezda u našoj galaksiji.

Riža

Čak 3400 litara vode potroši se za kilogram riže, no to nije najveći problem. Rižina polja ispuštaju štetni metan, a brojke kojih nismo svjesni doista iznenađuju – ispusti se čak se 100 miliona tona metana, što je ogromna brojka, čak i veća od one koju proizvede stoka.

S povećanjem populacije povećava se potreba i za rižom, što nimalo ne olakšava situaciju. Količina metana mogla bi se smanjiti promjenom načina proizvodnje, od vrste riže (neke sorte ispuštaju više štetnog plina od drugih) do uzgoja u određeno doba godine, u manje škodljivim uslovima.

Breskve i banane

Banane, mango i breskve za proizvodnju trebaju više vode i pesticida od ostalih vrsta voća. 1200 litara vode potrebno je za kilogram bresaka, a 800 litara potroši se za kilogram banana, 1600 za mango i 3000 za hurme. U potrazi za voćem koje je najnježnije prema okolišu treba odabrati jabuke, kruške i naranče (u sezoni) jer se na njih troši mnogo manje resursa.

Paradajz i salata

Paradajz, salata i kupus spadaju u vrh liste povrća koje traži obilje vode. Želite li jesti zdravo i pomoći u čuvanju planeta, birajte one plodove koji su u sezoni, najbolje one koje uzgajaju mali proizvođači. (Tuzlanski.ba)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: , ,