Kratak vremenski rok, nedostatak spremnih rješenja, komunikacija, koordinacija i prijetnja širenja dezinformacija faktori su koji su igrali ključne uloge u NASA-inoj simulaciji udara asteroida u grad u Sjevernoj Karolini.

Nedavni scenarij prijetnje udara asteroida na Zemlji koji je provela NASA pokazao je da uprkos svim dosadašnjim naporima i dalje nismo spremni na takve scenarije. Spomenuti scenarij kaže da je 16. augusta 2022. asteroid promjera od približno 70 metara ušao u Zemljinu atmosferu. U 14:02:10 po američkom lokalnom vremenu svemirska gromada eksplodirala je 13 kilometara iznad američkog grada Winston-Salema u Sjevernoj Karolini, s energijom od 10 megatona TNT-a. Zračna eksplozija gotovo je sravnila grad i okolicu. Žrtve su bile u hiljadama.

To je, naravno, samo ono što je NASA-in scenarij pokazao, a ne nešto što se dogodilo u stvarnosti. Uništenje Winston-Salema bila je priča četvrte Stolne vježbe Planetarne obrane koju je vodio NASA-in Ured za koordinaciju Planetarne obrane. Vježba koja je održana još 23. i 24. februara bila je simulacija u kojoj je više od 200 sudionika iz 16 različitih saveznih, državnih i lokalnih organizacija vježbalo odgovor SAD-a na stvarnu prijetnju asteroida našem planetu. Početkom augusta izašlo je konačno izvješće, a njegova poruka bila je obeshrabrujuća i glasi da čovječanstvo još nije spremno suočiti se s takvom prijetnjom.

Namjera vježbe bila je da je ona trebala biti teška, praktički nepobjediva. Dizajnirali smo je tako da uđe ravno u prazninu u našim mogućnostima. Učesnici nisu mogli učiniti ništa da spriječe udar, kaže Emma Rainey, viša naučnica Laboratorija za primijenjenu fiziku (APL) univerziteta Johns Hopkins, koja je pomogla u stvaranju simulacije.

Glavni cilj bio je testiranje različitih vladinih i znanstvenih mreža koje bi trebale odgovoriti u stvarnoj situaciji planetarne obrane. Želimo vidjeti koliko su učinkovite operacije i komunikacije između američkih vladinih agencija i drugih organizacija koje bi bile uključene, a zatim identifikovati nedostatke, pojasnila Lindley Johnson, časnica za planetarnu obranu u sjedištu NASA-e.

Vježba je u konačnici pokazala da SAD nema sposobnost presretanja malih asteroida koji se brzo kreću, a sposobnost da ih astronomi vide je ograničena. Čak i kad bi bilo moguće presresti svemirsko kamenje, možda ga se ne bi moglo odvratiti od Zemlje, a korištenje nuklearnog oružja za uništenje rizično je i puno međunarodnih pravnih pitanja. Vježba je isto tako pokazala da dezinformacije koje se šire u javnosti mogu drastično omesti službene napore.

Dezinformacije ne nestaju. Stavili smo to u simulaciju jer smo htjeli povratne informacije o tome kako se tome suprotstaviti i poduzeti mjere ako je zlonamjerno, kaže Angela Stickle, viša naučnica u APL-u koja je pomogla u osmišljavanju vježbe.

Tok vježbe

Događaji u samoj vježbi započeli su “otkrićem” asteroida nazvanog “TTX22” koji je krenuo prema Zemlji. Sudionicima je predstavljen ubrzani tečaj znanosti o asteroidima i rečeno im je sve što se zna o asteroidu i vjerovatnoći sudara. Svaki sastanak skočio je unaprijed na vremenskoj traci, a posljednji dijelovi postavljeni su neposredno prije i poslije udara asteroida u blizini Winston-Salema.

Kratak, ali realan vremenski okvir od otkrića do uticaja istaknuo je velike probleme od samog početka. TTX22 je bio malen i brz asteroid. Nakon što je uočen, bilo je prekasno za sastavljanje misije za njegovo proučavanje, odvraćanje ili uništavanje. NASA ipak jednostavno nema hangare pune raketa u pripravnosti za slučaj da se pojavi prijeteći asteroid. Promjena putanje tog asteroida zahtijevala bi najmanje 12 kinetičkih impaktora, svaki poput NASA-ine misije DART, koja je nedavno promijenila orbitu asteroida Dimorphos i kojoj je trebalo više od pet godina da prijeđe od koncepta do uspješne realizacije. Stoga je preporuka iz izvješća nakon akcije na ovom frontu bila direktna – treba razviti te sposobnosti.

U isto vrijeme brzina asteroida, nepoznati sastav i političke posljedice u kratkom vremenskom slijedu isključili su mogućnost da se TTX22 uništi nuklearnom bombom. Ipak, nuklearni odgovor kasno u razvoju događaja ostao je intrigantna posljednja opcija za neke sudionike. Ako pošaljete nuklearnu eksplozivnu napravu, mogli biste poremetiti asteroid upravo u trenutku kada uđe u atmosferu. U teoriji, kaže Stickle. Ipak, to više naginje prema holivudskom, a ne scenariju utemeljenom na stvarnosti.

Smisao uključivanja ove opcije u simulaciju je da ih natjeramo da shvate da nije tako jednostavno. Korištenje nuklearne eksplozivne naprave u terminalnoj fazi udara situacija je u koju se nikada ne želimo dovesti, ističe Johnson.

Razaranje asteroida u svemiru može rezultirati skupom manjih, ali još uvijek opasnih stijena koje se brzo kreću prema Zemlji. Sama detonacija nuklearnog oružja u gornjoj atmosferi ima pak nepoznate, ali najvjerovatnije opasne učinke. Eksplozija možda neće u potpunosti dezintegrirati stijenu, šireći njene dijelove posvuda. Zračenje bi se moglo zadržati u gornjoj atmosferi na nivoima koje bi znantno otežale putovanje kroz kroz taj dio atmosfere prema svemiru.

Rat protiv dezinformacija

Budući da nije bilo načina da se zaustavi udar asteroida u Zemlju, vježba je bila usmjerena na ublažavanje, odnosno na to što se mora učiniti prije udara i neposredno nakon njega. Organizacije na svim nivoima morale su biti u kontaktu, morali su se razviti i donijeti planovi za hitne slučajeve te pravovremeno informirati javnost. S druge strane, dezinformacije su bile stalne. Mnoge internetske vijesti o asteroidu bile su činjenično netočne, dok su “osporavatelji asteroida” i tvrdnje o “lažnim vijestima” nezaustavljivo rasli. Dezinformacije su bile redoviti izvor frustracije za sudionike, koji su prepoznali da će se s njima morati izravno pozabaviti u stvarnoj životnoj situaciji.

Želimo uspostaviti NASA-in Ured za koordinaciju planetarne obrane i one koji rade s nama kao nadležne kad je riječ o ovakvim situacijama. Plan je da mediji i javnost shvate da skupina u NASA-i prati i upravlja takvim stvarima, objašnjava Johnson i dodaje da NASA-in ured za planetrnu obranu pokušava igrati dugu igru ​​protiv dezinformacija.

Učesnici vježbe istaknuli su, međutim, kako postoje ograničene strategije za rješavanje stalnog protoka laži iz desetaka ili stotina medija u kratkom vremenskom roku. Kad je riječ o samoj vježbi i njenom rezultatu, dezinformacije su u konačnici imale smrtonosan danak.

Kada smo razgovarali o evakuaciji, rečeno nam je da 20 posto ljudi neće otići jer su sve lažne vijesti ili vlada laže ili iz nekog drugog razloga. To je bilo oko 200.000 ljudi, svi rasprostranjeni. Nisam siguran da bismo uopće mogli evakuirati bolnice i zatvore, a onda imamo ljude koji mogu otići, ali odbijajući otići, kaže August Vernon, direktor uprave za hitne slučajeve okruga Winston-Salem/Forsyth.

Cjelokupan članak pogledajte OVDJE.