Brojni teoretičari zavjera često se bave sudbinama navodno brojnih astronauta koji su nestali tokom svemirskih misija
Tokom kasnih pedesetih i ranih šezdesetih divljala je utrka između SAD-a i SSSR-a kada je riječ o odlascima u svemir. Obje su strane gradile i testirale rakete najbrže što su mogle. Svaka je strana htjela biti prva u tome da lansira umjetni satelit u orbitu (što je često imalo eksplozivne rezultate).
Bilo je uspjeha, ali i neuspjeha, i to s obje strane.
Ljudi širom svijeta su gledali i slušali, a posebna je to poslastica bila za radio amatere. Među takvima najistaknutija su bila italijanska braća Giovanni i Achille Judica-Cordiglia. Materijal koji su oni sakupili u to doba je najdetaljnija i najveća privatna kolekcija koja postoji.
Posebno mnogo pažnje privlače snimke ruskih kozmonauta u posljednjim trenucima njihovih života – na letovima za koje Rusi negiraju da su se ikada dogodili.
Hladni je rat značio da obje strane imaju svoje tajne, te da obje strane koriste propagandu. I SAD i SSSR htjeli su pokazati da su najbolji, najbrži, najrazvijeniji i najpametniji. Zato ne šokira da su mnoge stvari ostale tajne, posebno u SSSR-u gdje je državni aparat nadzirao medije (u SAD-u je tajnu bilo teže sačuvati).
S obzirom da su braća zaista bila tehnološki genijalci (a tek u svojim dvadesetima), kada su Rusi najavili uspješno lansiranje Sputnika I 4. oktobra 1957. godine, oni su se pobrinuli da čuju i poprate sve izrečeno na radio frekvenciji, piše The Vintage News.
Planirana smrt
Naučili su kako detektovati Dopplerov efekat u orbiti, te kako iz toga izračunati brzinu i udaljenost objekta. Napunili su bilježnice i bilježnice tablicama, ruskim frekvencijama i frazama. Pa kada je nakon mjesec dana lansiran i Sputnik II, bili su jako dobro pripremljeni.
No, ovaj su put braća otkrila nešto neočekivano – otkucaje srca. U pitanju je bio mali pas, Lajka. Na žalost, Lajka se nije vratila nazad (niti je to bilo u planu). Tri mjeseca nakon toga Amerikanci su lansirali Explorer I, a braća su uhvatila i taj signal.
Bili su lokalne zvijezde. U obližnjem betonskom bunkeru koji je preostao od Drugog svjetskog rata postavili su antene, a mali opservatorij nazvali su Torre Bert. Tamo su se stalno vrzmali lokalni naučnici, novinari i prijatelji.
Sve je to postalo puno ozbiljnije 28. novembra 1960. kada su uhvatili S-O-S signal u Morseovoj abecedi. Poziv u pomoć se stalno ponavljao. Prema njihovim kalkulacijama objekat se odmicao od Zemlje, a signal je slabio sve dok ga se više nije čulo. I danas se smatra da su braća snimila tragičan odlazak letjelice i posade koja je nehotično napustila orbitu.
U četiri godine objavili su devet snimki.
Maj 1960. ljudska posada javlja da skreću s kursa
Novembar 1960. S-O-S signal letjelice koja napušta orbitu
Februar 1961., snimka ruskog astronauta koji se guši i umire
April 1961. kapsula koja je tri puta okružila Zemlju prije ulaska u atmosferu samo nekoliko dana prije historijskog leta Jurija Gagarina
Maj 1961. letjelica koja gubi kontrolu i traži pomoć
Oktobar 1961. ruski astronaut gubi kontrolu nad letjelicom koja nestaje u dubinama svemira
Novembar 1962. kapsula koja je zeznula ulazak u atmosferu, odbila se i otplutala u svemir
Novembar 1963. ženska astronautkinja koja umire tokom ulaska u atmosferu
April 1964. još jedan astronaut umire pri ulasku kapsule u atmosferu Zemlje
Oko dva mjeseca kasnije, u februaru 1961. “pokupili” su još jednu transmisiju. Ovaj puta su to bili posljednji uzdasi čovjeka koji umire. U novembru 1963. godine braća su snimila glas ruske astronautkinje koja je ulazila u atmosferu u letjelici koja je otkazala poslušnost. Prije nego što je izgorila, snimili su je kako urla “vruće mi je”. (Express.hr)
